Admir ef. Muhić
Sedam dana mi je trebalo da ovo napišem.
Prošlog vikenda ili prve subote nove godine bili smo u Glini, Petrinji, Sisku, Gvozdu i Topuskom, a nakon onih velikih potresa.
Nas pet iz Džemata Maljevac i devet iz Velike Kladuše okupljenih oko Fondacije Iman imali smo unutarnji poziv da volontiramo prvu subotu nove godine u Sisku.
Kršni krajiški mladići iz Velike Kladuše predvođeni Nihadom Veladžićem taj dan su istovarili tri šlepera robe koji je došao u Caritas iz Austrije.
Mi Maljevčani smo u Merhametu pomagali u pakovanju paketa. To je najmanje što smo mogli.
Sa mnom su bili: Asim Pilipović, njegova kćerka Belkisa, Jefimija Bašić – Zumra i moja kćerka Ajla.
Posjetili smo ljude, razgovarali s njima, predali im što smo imali i ponijeli, uručili im što su naši Maljevčani poslali, stisnuli i pružili ruku razumijevanja i podrške kao i ponudili što bismo mogli učiniti za njih ubuduće (osobno, lično i personalno).
Gledao sam im oči, njihove duboke poglede koji su dublji nego što je potres bio u velikoj dubini naše zemlje. Gledao sam Šabana Kadrića, hadžiju Edhema, njegovu vrijednu hadžinicu, Biserku, Ahmeta… gledao sam ih s dubokim pijetetom.
Oni su očima govorili. Prvi put u životu sam vidio kako oči govore. Njihove oči su definicija nas. Njihove oči su informacija nama. Njihove oči su pune teškog iskušenja, ali i optimizma, straha, ali i radosti života.
Te divne i lijepe oči su naš obraz, naša vjera, naše ogledalo, naša ljudskost.
Gledao sam im oči, njihove duboke poglede koji su dublji nego što je potres bio u velikoj dubini naše zemlje. Gledao sam Šabana Kadrića, hadžiju Edhema, njegovu vrijednu hadžinicu, Biserku, Ahmeta… gledao sam ih s dubokim pijetetom
Posjetili smo i paroha glinskog Gorana Kalamandu i oštećenu pravoslavnu crkvu u Glini. Ponudio sam mu smještaj u svom domu, ali već se snašao kod svog kolege.
U njemu sam vidio sebe. Njegove oči su moje oči kojima gledam njegove oči. I sad su mi pred očima njegove oči. Tuga i radost ujedno. U njegovim očima sam vidio živu vjeru jednog Božjeg namjesnika na zemlji koji sa svojim parohijanima razgovara i dogovara daljnje korake.
Pokušao sam se staviti u njegovu kožu, ali ne ide to. Samo on i dragi Bog znaju njegovo stanje duha i tijela.
Molim se za kolegu paroha Gorana Kalamandu u Glini i za sve njegove parohijane se molim Svevišnjem!
Molim se i za Alema ef. Crnkića koji nije bio u stanju razgovarati.
Razumijem ga. Teško je to sve doživjeti i podnijeti. Bio sam pored sisačke džamije u izgradnji.
Molim se i za sisačkog biskupa Vladu Košića. Njegovu crkvu sam vidio izbliza čiji je toranj napukao.
Gledao sam oči jedne učiteljice, njene sestre, majke i jedne male djevojčice u Gvozdu za koje mi je moja žena Nejla podvukla da ih posjetim i predam ono što je ona poslala. Njihove oči svojim pogledima su govorile.
Dok sam oči gledao nazvala me muallima Melisa Arslani iz Zagreba i ponudila jednu kućicu od donatora jednoj obitelji iz Gline. Prepoznala je na daljinu ove iskrene oči djeteta iz Gline smještenog u tuđem stanu u Gvozdu.
Već su dobili tu kućicu. Hvala, Ziratu!
Obnovit će se sve to porušeno, izgraditi i urediti, a mi i dalje trebamo njegovati ovo što je sada dobro izašlo iz nas ljudi da pomažemo jedni drugima bez obzira na određene razlike i tako nastaviti obnavljati sebe nakon obnove kuća, crkava i objekata.
Razlike trebamo neutralizirati, satrati ih i zgaziti, a zajedničke dobre vrijednosti vazda trebamo isticati i djelima svojim pokazivati.
[email protected] iz “centra svijeta”!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Zagreb, Martićeva ulica, subota ujutro, drugi dan siječnja. U pekaru zbog epidemioloških mjera smije samo jedna mušterija pa stojim na pločniku i razgovaram s muškarcem, koji čeka svoju kći. Ona izlazi s dvije velike vrećice napunjene još toplim kruhom, valjda dvadeset štruca njih dvoje nose unesrećenima u potresu na Baniju. 
Bila jednom jedna pjesmica, koje sam se sjetila u utorak navečer (29. prosinca) dok sam gledala Dnevnik HTV-a , u kojem su se političari natjecali tko će više ”utješiti” postradale u potresu, obećavajući im pomoć iz Europe i svijeta. 
