Tri nagrade iz Kine ulijevaju optimizam i potiskuju paniku

Upravo čitate meni najdraži tekst koji sam napisala posljednjih godinu dana!

U vremenu kada su vijesti o opasnom virusu zasjenile kriminal i nepodopštine hrvatskih političara, kada su iz medija potpuno iščezle vijesti o izbjeglicama koje s istoka ”nadiru” preko hrvatskih granica, a iznad svega nas je potpuno prenerazio potres što je pogodio Zagreb i okolicu, dakle u takvom vremenu pisati o uspjehu i nagradama – pravi je privilegij.

A kad dobre vijesti stižu iz Kine, zemlje koja se mjesecima nosi s epidemijom virusa Covid-19, to ulijeva optimizam jer svjedoči o činjenici da život, unatoč opasnosti, nije stao, da se cijeni i nagrađuje stručnost i da se treba okrenuti vlastitim potencijalima i usmjeriti ih prema kreativnosti i radu, a ne panici.

Dakle, ovih dana potpuno nezapaženo prošla je vijest da je zagrebačka glumica Suzana Nikolić, za svoj rad sa studentima na Akademiji u Šangaju, nagrađena najvišom akademskom nagradom namijenjenom međunarodnim stručnjacima iz znanosti ili umjetnosti.

Ovih dana potpuno nezapaženo prošla je vijest da je zagrebačka glumica Suzana Nikolić, za svoj rad sa studentima na Akademiji u Šangaju, nagrađena najvišom akademskom nagradom namijenjenom međunarodnim stručnjacima iz znanosti ili umjetnosti

Ovaj događaj, ujedno je povod da zabilježim uspjeh i nagrade još dvoje laureata koji predaju na kineskim sveučilištima – prof. dr.sc. Anđelke Plenković-Moraj redovite profesorice na PMF-u u Zagrebu, koja je u rujnu dobila nagradu ”Sichuan Friendship Award” za doprinos u znanstvenoj suradnji i međunarodnoj razmjeni iskustava u području ekologije i zaštite prirode, te Ivice Šimića, redatelja, glumca i redovitog profesora Sveučilišta u Xi’anu, gdje je nagrađen za umjetnički rad u kazalištu za djecu.

Stjecajem okolnosti, svo troje laureata trenutno je u Hrvatskoj jer ih je pandemija korona virusa spriječila u povratku na sveučilišta na kojima rade. U kontaktu su s kolegama i studentima, održavaju nastavu virtualno i – uvjereni su da će uskoro biti ponovo na svojim radnim mjestima. Svi redom tvrde kako im nedostaje ljubaznost i serioznost sredine u kojoj djeluju, s oduševljenjem ističu odlične uvjete rada na kineskim sveučilištima i uvažavanje sredine koje uživaju.

Od 1998. godine, kada je kao Fulbrightova stipendistica u New Yorku završila edukaciju po metodi glumca Michaela Chekhova, Suzana Nikolić prenosi svoje znanje studentima.

Michael Chekhov – nećak slavo dramatičara Antona Pavloviča Čehova – bio je učenik Stanislavskog, a svoju je metodu prenio u New York i Hollywood. Nakon njegove smrti, učenici nastavljaju njegov rad, pa je tako mentorica Suzane Nikolić, američka glumica i pedagoginja Joanna Merlin jedina živuća učenica Michaela Chekhova.

Koliko je važna ova edukacija među glumcima, govori i izniman angažman Suzane Nikolić, koja je promovirala metodu diljem svijeta, a – nakon osnivanja asocijacije Michael Chekhov u Berlinu–utemeljila StudioChekhov u Zagrebu.

Stoga nije čudo da je Akademija u Šangaju, u trenutku kad su odlučili internacionalizirati svoj profesorski kadar, odabrala upravo SuzanuNikolić za profesora glume po metodi Michaela Chekhova.

– Na natječaj se javilo više kandidata, a u konačnici su odabrali mene.
Od početka akademske 2019/20. Godine živim u Šangaju, jako sam se vezala uz studente glume na ovoj odličnoj školi, koja je uz Akademiju u Pekingu – najbolja i najpoznatija u Kini, tako da jedva čekam  povratak.

Predajem na engleskom jeziku uz prevoditeljicu na kineski, uvjeti rada su sjajni, osjećam se ispunjeno i cijenjeno – nije bilo dana tjeskobe od trenutka kad sam stigla u Šangaj, kaže SuzanaNikolić, koja je – u nemogućnosti povratka u Kinu– otpočela s on line predavanjima.

Može li se gluma predavati virtualno? – pitamo.

-Budući da sam istinski tehnofob, zastrašujuće mi se činilo da ću komunicirati sa studentima glume – on line. Pomogla mi je dnevna edukacija koju sam prošla kako bih naučila koristiti sustav, a onda su uslijedile probe – imala sam čak i generalnu, sa studentima i nastavnicima s druge strane uz simuliranu on line nastavu.

Ako sam u početku i bila nervozna, ubrzo sam shvatila da je sve u pripremi. Već radimo tri tjedna, koristim dosta materijala koje sam  snimila u svom StudioChekhovuu Zagrebu, tako da je ovaj period dobitak i za mene i studente, jer radimo sve ono što nismo stigli u ”sobi”. Mislim da bismo za četiri do šest tjedana, upravo zahvaljujući kvalitetnoj teoretskoj pripremi – mogli izići na ispite!

A što se nagrade tiče, radi se o najvišoj akademskoj nagradi u Kini koja je inicirana 2008. godine, a dodjeljuje ju Ministarstvo edukacije odabranim međunarodnim stručnjacima iz znanosti ili umjetnosti koji predaju na vodećim internacionalnim sveučilištima u Kini, ističući se kao pojedinci u sveučilišnoj zajednici svojim predanim radom.

Nagrada me iznenadila i jako razveselila. Osim što je to izuzetno veliko priznanje i pohvala, naravno da je i moja odgovornost, koja je ionako neupitna, sada još veća, a motivacija da ostavim najkvalitetniji mogući trag, još jača. Silno sam uzbuđena i sretna zbog toga! – naglašava Suzana Nikolić.

Prof. dr.sc. Anđelka Plenković-Moraj, redovita profesorica u trajnom zvanju na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dobitnica je “Sichuan Friendship Award 2019” za doprinos u znanstvenoj međunarodnoj suradnji – najviše priznanje koje stranac može dobiti u NR Kini dodijeljeno od provincije Sichuan.

Nagrada joj je uručena pred tri tisuće uzvanika konferencije na kojoj je govorilo šest nobelovaca, a naša je znanstvenica bila i jedina žena među petoricom laureata.

Prof. dr.sc. Anđelka Plenković-Moraj, redovita profesorica na PMF-u u Zagrebu, u rujnu 2019. dobila je nagradu”Sichuan Friendship Award” za doprinos u znanstvenoj suradnji i međunarodnoj razmjeni iskustava u području ekologije i zaštite prirode, a Ivica Šimić, redatelj, glumac i redoviti profesor Sveučilišta u Xi’anu, nagrađen je najvećim priznanjem koje ovaj grad dodjeljuje inozemnim stručnjacima za izuzetna postignuća, konkretno njegov rad u kazalištu za djecu

O tom događaju i vremenu koje mu je prethodilo, prof. dr.sc. Anđelka Plenković-Moraj kaže:

– Moja suradnja s Chengdu Institute of Biology Chinese Academy of Science započela je još davne 2009. godine. Uz zajedničke znanstveno-istraživačke projekte, rezultirala je ne samo brojnim akademskim razmjenama i publikacijama već i nizom akreditiranih sporazuma i memorandumima razumijevanja.

Mnogobrojne aktivnosti Hrvatsko-kineskog istraživačkog centra za zaštitu okoliša (osnovan 2014. na Plitvičkim jezerima u nazočnosti ministara obiju zemalja te njene ekselencije, zamjenice premijera NR Kine, Liu Yandong), rezultirale su 2019. odlukom Ministarstva znanosti i tehnologije NR Kine o uspostavi zajedničkog Kinesko-hrvatskog laboratorija za biodiverzitet i usluge ekosustava.

Zajednički laboratorij, jedan je od ukupno 100 planiranih laboratorija na nacionalnoj razini strateški bitnih za NR Kinu. Kinesko-hrvatski laboratorij je odobren od strane centralne kineske vlade u prvome krugu od 14 predloženih nacionalnih laboratorija, što i samo za sebe govori o međunarodnoj uspješnosti suradnje Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Chengdu Institute of Biology, ChineseAcademyof Science (CIB).

Cilj nam je internacionalizirati zajednička iskustva u očuvanju prirodne baštine, posebice u slučajevima prirodnih periodičnih katastrofa s kojima svjetska znanost nema dovoljno iskustva (potresi).

U suradnju je nužno uključiti, pored prirodoslovlja, i druge struke, krucijalne za jasno definirane i znanstveno utemeljene smjernice u ovoj kompleksnoj problematici.

Suradnja je posebno intenzivirana 2018. i 2019. godine, pa je ove godine u travnju, dvadeset znanstvenika s različitih hrvatskih sveučilišta i instituta, trebalo boraviti na zajedničkoj konferenciji u NR Kini s ciljem obostranog proširenja znanstvenih spoznaja i jačanja suradnje u području zaštite okoliša i očuvanja biološke raznolikosti. S obzirom na nastalu pandemiju skup je odgođen do stabiliziranja izvanredne situacije.

Naglašavam da je ovo visoko priznanje rezultat, ne samo mog osobnog rada, nego i srdačne podrške čelnika Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstva znanosti i obrazovanja RH te posebice djelatnika Veleposlanstva Republike Hrvatske u NR Kini.

Iskazujem im i ovim putem svoju iskrenu zahvalnost, jer su tijekom proteklih godina pomno pratili našu međunarodnu suradnju, aktivno sudjelovali i promovirali naša postignuća na relevantnim mjestima i događanjima. Punog srca ispisali su priču mog života – zaključuje prof. dr.sc. Anđelka Plenković-Moraj.

Među deset nagrađenih stranih biznismena i menadžera koji rade u kineskom višemilijunskom gradu Xi’anu, kao jedini dobitnik iz sfere kulture i umjetnosti, Ivica Šimić primio je ”Xi’an Friendship Award”, najveće priznanje koje ovaj grad dodjeljuje inozemnim stručnjacima za izuzetna postignuća u radu. U obrazloženju je zahvala za doprinos ekonomskom i društvenom razvoju Xi’ana.

Ivica Šimić u Xi’an dolazi 2016. godine nakon višegodišnjeg rada u Kini gdje je – kao glavni tajnik međunarodne asocijacije ASSITEJ, sudjelovao na brojnim konferencijama i seminarima.

Kazalište za djecu Meriton u Xi’anu, pozvalo ga je da režira predstavu po svom izboru,nakon toga je postao umjetnički direktor ovog kazališta, koje ga je i predložilo za prestižnu nagradu ”Xi’an Friendship Award”.

O svom radu u kazalištu, kineskim iskustvima i prelasku na Sveučilište u Xi’anu, Ivica Šimić govori s entuzijazmom i neskrivenim oduševljenjem.

– Prva predstava koju sam režirao bila je na tekst Maje Hrgović ”Terracotta Boy”. Xi’an je poznat po nalazištu osam tisuća vojnika od terakote, koji su prošli čitav svijet na putujućim izložbama, a sada privlače milijune Kineza u ovaj grad.

Kad dobre vijesti stižu iz Kine, zemlje koja se mjesecima nosi s epidemijom virusa Covid-19, to ulijeva optimizam jer svjedoči o činjenici da život, unatoč opasnosti, nije stao, da se cijeni i nagrađuje stručnost i da se treba okrenuti vlastitim potencijalima i usmjeriti ih prema kreativnosti i radu, a ne panici

Predstava je bila vrlo uspješna, a kako smo u to vrijeme, kao vlasnici i voditelji Male scene u Zagrebu prolazili kroz težak period napada i zlostavljanja, prihvatio sam poziv za umjetničko vodstvo Meriton Children’s Theatrea. Istovremeno su mi predložili da predajem i na Eurasia University u Xi’anu.

Neko sam vrijeme radio oba posla – u sezoni 2016/17. Režirao sam četiri predstave, nisam imao ni godišnjeg odmora – osim u dane državnih praznika – često sam putovao i sve mi je to postalo prenaporno.

Kako je i moja supruga, Vitomira Lončar, dobila posao kao redoviti profesor na istom sveučilištu – ja na društvenim naukama, a ona na Fakultetu za medije – oboje smo se opredijelili za rad na sveučilištu.

Predajem Povijest europske kulture i umjetnosti, te Dramsku pedagogiju, kolegij namijenjen novim edukatorima.

Imamo višegodišnje ugovore, vrhunske uvjete za rad, kao inozemni profesori oslobođeni smo administrativnih obaveza, tako da uz predavanja nalazim dovoljno vremena i za režiranje predstava.

Često putujemo, učimo kineski jezik, kulturu, običaje sredine u koju smo došli i koja nas je primila otvoreno, iskazujući poštovanje prema onome što radimo. Zahvalan sam i sveučilištu, i mojim studentima, i kazalištima u kojima sam radio što su mi otvorili vrata u novi svijet.

A Viti i meni pružili priliku za novi život! – zaključuje Ivica Šimić.
 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Zašto premijer Andrej Plenković ne gleda televiziju?
• Da sam ja stvarno NETKO, udružila bih sve koji mogu pomoći
• Rijeka kao EPK treba pokazati svoje europsko i kulturno lice
• Sit gladnome ne vjeruje!
• Stožer misli da korona ne ide u kazalište
• Nema nove partije šaha dok se ploča ne počisti od figura
• Rijeka očima strankinje, koja to nije
• O zlostavljanju u lokalima i školama
• Zašto čitati ”Kazalište za narod” danas?
• Nasilje naše svagdašnje

» Svi tekstovi ovog autora