Posudio sam ovaj naslov od omiljenog mi Heinricha Bölla jer mi se čini da svi mi na neki način sjedimo na stepenicama željezničke stanice i sviramo dok putnici užurbano prolaze pored nas.

Klaunovi, kakvi već jesu, kroz pantomimu, gegove i šminku progovaraju o problemima vremena u kojem žive. A nisu za to prethodno stekli teorijske osnove da se uhvate u koštac s filozofskim, sociološkim, psihološkim i inim aspektima svakodnevice.

Tu negdje vidim i sebe kada razmišljam o demokraciji. Svi se kunu u demokraciju, no pitanje koje ja vidim kao problem je koliko demokracije može podnijeti neko društvo, na primjer, naše. Zvuči paradoksalno, a zapravo nije. [Read more…]