Vrh stranke okupio se u nedjelju na obljetnicu osnutka stranke na Jarunu, gdje je i Franjo Tuđman prije dvadeset devet godina u velikoj konspiraciji okupio najodanije suradnike, a od svih junaka toga slavnog vremena došao je samo vječni Šeks, u bijelom odijelu kao neki ocvali zavodnik iz meksičke sapunice. [Read more…]
Navijački tekst o pravom nogometu, na terenu NK Jaruna
Jednog hladnog i maglovitog jutra u studenom 2011. godine pod mojim se prozorom odvijala jedna, danas već zaboravljena i nebitna epizoda hrvatske novije političke povijesti. HDZ, tada pod vodstvom Jadranke Kosor, simbolički je započinjao predizbornu kampanju na mjestu gdje je stranka osnovana 17. lipnja 1989., u klupskim prostorijama tada NK Borca, a danas NK Jaruna. [Read more…]
Hoće li Plenković opstati na čelu HDZ-a i Vlade?
Da je boksač, Andrej Plenković trenutačno bi se nalazio na konopcima i čekao kraj runde, ali bilo bi jasno da neće završiti u nokdaunu. Isto tako, niti političar Andrej Plenković neće tako skoro propasti, unatoč tome što je suočen s tri velika problema: aferom Hotmail, iz koje je vidljivo da je znao za pogodovanje interesnim grupama koje su strahovito zaradile na restrukturiranju Agrokora, [Read more…]
Slučajna država ili država slučaj
Ostavka Martine Dalić otvara dalekosežna pitanja. Prvo je kako destabilizirana hrvatska vlada, s ovako tanašnom većinom, može učiniti bilo što značajno za sadašnjost i budućnost zemlje? Već godinu i pol trajanja ove vlade, nema prijedloga reformi, osim realizacije one male porezne reforme, koja je za hrvatske ”građevine” osmišljena još u vladi Tihomira Oreškovića. [Read more…]
Zašto je Hrvatska postala ”second hand” država
Na potezu od Britanskog trga do Črnomerca u glavnoj zagrebačkoj ulici Ilici više je prodavaonica na kilograme uvezene polovne odjeće – iliti finije rečeno “second hand” dućana – negoli knjižara i “butiga od ploča” u cijelome gradu.
Slučajno?
Nipošto, jer Lijepa naša, neovisna, dosanjana i demokratska, stovarište je za polovnu robu, jeftini bofl, tehnološki škart i svjetonazor kojemu ni naftalin ni lavanda ne mogu promijeniti vonj pljesnivog civilizacijskog otpatka.
Famozna flota polovnih borbenih aviona koju smo upravo kupili od Izraela stoga je logična i očekivana. Sa stajališta državnog vrha i političara koji vode Hrvatsku ovih dvadeset-i-kusur godina, i opravdana.
Zašto?
U “second hand državi” sve je polovnjački staro. Pa i aktualna paranoja ultrakonzervativne desnice i pripadajućih joj crkvenih udruga s logističkom potporom pod skutima “majke Crkve”
Pa stoga što si ništa bolje ne možemo priuštiti, što smo – ama baš u svemu – navikli na “niske vrhunce” te na očeve, sinove i netjake nacije kao, da se okoristim Arsenovim stihovima, “loše glumce”. Na notorne statiste na daskama globalne, ali i regionalne politike.
Pojma nemam o avijaciji, no sasvim sigurno znadem da su novi avioni bolji od tridesetak godina starih izraubanih borbenih letjelica. Znaju to i u Banskim dvorima i na Pantovčaku.
Zna to i predsjednica, koja sasvim sigurno ne bi obnavljala garderobu u nekom od iličkih “second hand shopova” te Vlada kojoj na kraj pameti nije da vozni park “obnovi” kupnjom polovnih automobila.
Bez obzira jesu li iz prve ruke i koliko su pomno svih minulih godina bili servisirani. Hrvatska je, rekoh, danas “second hand država”.
Ili, još preciznije rečeno, vođena poput buvljaka ili prodavaonice/zalagaonice rabljene robe. S gazdama koji će si od “profita” osigurati sinekure – one materijalno isplative i “društveno” utjecajne – i potrošačima koji nemaju bogzna kakav izbor.
Pa će – ne žele li otprašiti u Irsku, Njemačku, Bugarsku… ili bilo gdje u svijet gdje im se obećava i smiješi bolji život – odlaziti u bolnice s pretpotopnom opremom, gutati generičke lijekove, kupovati hranu sumnjive kvalitete s lažnim deklaracijama, djecu slati u škole u kojima “kabinet” označava ostavu za kante i metle a školski programi vonjaju na tamjan, te “pušiti” svaku pseudo-ideološku ili kvazi-svjetonazornu podvalu koja im se servira kao domoljubna ili ultimativna istina.
Vatrogasci – okićeni ordenima za zasluge i punih džepova obećanja – i dalje će na ljetna požarišta odlaziti u “fićama” i vozilima koji kao da su pozajmljeni iz tehničkog muzeja, unesrećene će do bolnica voziti onih nekoliko polovnih vojnih helikoptera, od poplava ćemo se braniti “zečjim nasipima” i “dabrovskim branama” a – unatoč hvastanju o golemom vodenom bogatstvu nedirnutih izvora – vodu za piće kupovati u samoposlugama.
Na potezu od Britanskog trga do Črnomerca u glavnoj zagrebačkoj ulici Ilici više je prodavaonica na kilograme uvezene polovne odjeće – iliti finije rečeno “second hand” dućana – negoli knjižara i “butiga od ploča” u cijelome gradu. Slučajno?
U “second hand državi” sve je polovnjački staro. Pa i aktualna paranoja ultrakonzervativne desnice i pripadajućih joj crkvenih udruga s logističkom potporom pod skutima “majke Crkve”. Koja – budući da je bliža vremenima Križarskih ratova ili vremenu svemoćne inkvizicije negoli 21. stoljeću – nema nikakve veze ni s vjerom ni ugroženim pravima vjernika, još manje s “opstojnosti Hrvata” i “rastakanjem hrvatskog nacionalnog bića”, već samo s golom politikom.
A ona nije nimalo duhovna a još manje duhovita, jer predstavlja svrstavanje uz ekstremno nacionalističku i konzervativnu desnicu koju je, zajedno s političkim jednostaničnim organizmima, u hrvatski “mainstream” dovukao Tomislav Karamarko.
Polovnjački nacionalno-klerikalni atavizam ambalažiran kao neki novi, pola tisućljeća zakašnjeli “antimurale christianitatis”, gdje se nacionalno i katoličko brani od ugroženosti s bezbožnog EU Zapada i islamskog Istoka, nije jedino što je izvučeno sa smetišta povijesti.
Tu je i drsko manipuliranje činjenicama, staljinistička revizija povijesnih fakata i selektivno predstavljanje “istina” odabranoj sljedbi ili neukima i lijenima koji svaku besjedu s oltara doživljavaju kao Riječ Gospodnju.
Čak i kad u Glasu Koncila velečasni Ivan Miklenić vrišti kako je “Istanbulska konvencija” iliti ratifikacija Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji uvod u novi totalitarizam “koji ima naum izbrisati hrvatsku kulturu, monoteističke religije i hrvatski narod”.
Tu je i drsko manipuliranje činjenicama, staljinistička revizija povijesnih fakata i selektivno predstavljanje “istina” odabranoj sljedbi ili neukima i lijenima koji svaku besjedu s oltara doživljavaju kao Riječ Gospodnju
Nije, dakako, ni prvi ni zadnji jer već mjesecima slušamo slična lupetanja o “rodnoj ideologiji” koja su dovela do apsurdne situacije da bi, valjda, i stihove stare budnice “Vila Velebita” umjesto “našeg roda diko” trebalo prevesti na “našeg spola diko”. Tek toliko da ne bude zabune.
Da Crkvu koja se tako žestoko protivi ratifikaciji Istanbulske konvencije doista zanima njezin sadržaj a ne borba za apsolutnu dominaciju i potvrdu političke (i svake druge) moći koju je stekla u Hrvatskoj, valjda bi se zapitali zašto je u službenom stavu o Konvenciji koji je Sveta Stolica uputila Vijeću Europe zapisano i sljedeće: “Poznato je da zbog fizioloških ili psiholoških razloga u ponekih osoba dolazi do poteškoće poistovjećivanja sa spolom kojem pripadaju (…) U takvim slučajevima Sveta Stolica podsjeća da svakomu pripada poštovanje koje proizlazi iz neotuđivoga dostojanstva ljudske osobe, a ono uključuje i njezino tijelo.”
Bez obzira hoće li velečasni Miklenić zbog toga moći boraviti i u ženskom WC-u, Ilčić u zgodnom “topiću” i brazilskim gaćicama s curama igrati odbojku na pijesku, a Željkica Markić s nabildanim bradonjama bacati kladivo.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Je li važnije ono što je u ljudskom srcu, ili ono u gaćama?
Kolinda Grabar-Kitarović, tada još predsjednička kandidatkinja HDZ-a, 25. studenog 2014. godine na Facebooku je u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama napisala sljedeće: [Read more…]
Nije blefirao. Plenković želi prijevremene izbore.
U žaru rasprava o Istanbulskoj konvenciji i prebrojavanja unutar HDZ-a tko je za, tko protiv, zanemarilo se što je premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković poručio stranačkom vrhu iza zatvorenih vrata dok je lomio njihov otpor ratifikaciji. [Read more…]
Cenzura pod krinkom zaštite?
Nedavno me je prijatelj iz mladosti, riječki slikar i profesor Mauro Stipanov, u jednom neobaveznom telefonskome razgovoru o društvenim mrežama i sadržaju što ga nude, upozorio između ostaloga na dvjestotu obljetnicu nastanka reprezentativnoga djela Arthura Schopenhauera “Svijet kao volja i predodžba” (“Die Welt als Wille und Vorstellung”), inspiriran, pretpostavljam, jer razgovor nismo dovršili, besmislom svjetskih i domaćih zbivanja. Događaja od kojih mnogi bježe u idilu uljepšane stvarnosti na Instagramu, Twiteru, Facebooku, Viberu. [Read more…]
Karamarko ante portas, bizarnosti nikad dosta
Prijelomna vijest za početak godine nije sunula kroz eter iz Vlade, ni s Pantovčaka, ni iz Bruxellesa. Nije ni od Vakule koji bi nam za kraj siječnja najavio temperature od 36 stupnjeva u hladu i golemi urod jagoda, a ni iz Washingtona odakle bi Hrvatsku pozvali da postane njihova nova država, dislocirana od matice poput Havaja. [Read more…]
Savršeno mjesto za Hasanbegovićev kulturno-umjetnički odgoj
U imenovanju Zlatka Hasanbegovića članom Kazališnog vijeća Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu vidim moguću višestruku korist, za gospodina Hasanbegovića osobno, a samim tim i za uravnoteživanje odnosa političara, osobito desnih, prema kulturi i umjetnosti. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- …
- 29
- Next Page »