Robert Bajruši
Ne volimo koristiti termin diktatura, ali teško je naći drugu riječ u opisu prijetećeg pisma koje su Ministarstvo branitelja i Tomo Medved uputili saborskom zastupniku Mirandu Mrsiću, koji je prozvao HDZ-ovu Vladu da braniteljskim mirovinama kupuje izborne glasove, te time ugrožava mirovinski sustav, što na kraju znači da ostali građani moraju raditi dulje i imati sve niže mirovine.
U stvarnosti, Mrsić nije bio pretjerano originalan jer je izgovorio ono što smo napisali bezbroj puta i o čemu već godinama bruje mediji i društvene mreže, a to je da je Hrvatska dobila braniteljsku kastu, čiji nedodirljiv položaj vrlo podsjeća na nekadašnji SUBNOR.
Kao i da su HDZ i Andrej Plenković toj ekipi dodijelili novu hrpu povlastica, a istovremeno zahtijevaju da svi ostali zaposleni u ovoj državi rade dulje i za upitne mirovine.
Kao da je pukovnik u latinoameričkoj vojnoj hunti, a ne ministar u članici EU – Tomo Medved je zaprijetio da je “uznemiravanje javnosti, a posebice braniteljske populacije koje izvodi gospodin Mrsić, opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu”
Više-manje isto je zaključio nekadašnji SDP-ov ministar, što se moglo očekivati jer je ne tako davno bio zadužen za resor mirovinskog sustava. Mrsić je, dakle, govorio o temi koja mu je bliska, a politički suparnici su ga mogli kritizirati, osporiti njegove teze ili – zašto ne – poručiti da priča gluposti. I to je dio demokracije.
Ali ne. Umjesto toga – kao da je pukovnik u latinoameričkoj vojnoj hunti, a ne ministar u članici EU – Tomo Medved je zaprijetio da je “uznemiravanje javnosti, a posebice braniteljske populacije koje izvodi gospodin Mrsić, opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu”.
Nakon ovakve prijetnje kaznenim progonom onima koji, navodno, uznemiruju braniteljsku populaciju, Plenković bi morao smijeniti Medveda.
Upravo to što je napravilo Ministarstvo branitelja mora uznemiriti hrvatsku javnost jer od 1990. do sada nitko na važnoj političkoj funkciji nije tako brutalno nasrnuo na slobodu govora i demokraciju u cjelini.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
U rujnu devedeset prve odvjetnik Nenad Boban imao je četrdeset osam godina i dvoje maloljetne djece. Ni po čemu nije bio njegov red da se ide boriti, nitko mu ne bi zamjerio da je ostao pod dekom na kauču i, trljajući stopala u čarapama jedno o drugo, u polusnu promrmljao da ga probude kad rat završi. Ali on se, eto, borio. 
Vojni biskup Jure Bogdan u nedjelju je u Kninu, u naglašeno nacionalističkoj propovijedi koja bi sasvim lijepo legla i njegovom prethodniku Jurju Jezerincu ili Vladi Košiću, koji je sinoć nastupio u Glini kao predgrupa novopečenom ravnozemljašu, promotoru borbe Elivsa Duspare protiv Babilonaca, Marku Perkoviću Tupsonu, kazao da se ne može govoriti o miru i suživotu bez istine i pravde. Imaju ti hrvatski biskupi tu poštapalicu, oni jako vole te riječi, ali ne vole prakticirati što govore. 
