Bravo, predsjedniče! Nadam se da nije kasno

Predsjednik Zoran Milanović učinio je gestu kojom je pokazao da razumije stanje hrvatskoga društva u kojemu je, malo-po-malo, ustašofilija ozbiljno zaprijetila ustavnim vrijednostima Hrvatske, a i važnim političkim načelima na kojima ne počiva samo Hrvatska, nego i cijeli moderni zapadni svijet.

Promocija ustaškog ”Za dom – Spremni!”, naše inačice pozdrava Heil Hitler!, povika, ili, kako je Milanović rekao, urlika, koji je parao uši u četiri krvavih godina pokolja i genocida u režiji i izvedbi ”vlasnika” toga pokliča, tinjala je još i prije nastanka moderne hrvatske države.

Početkom rata, predsjednik Tuđman je nakon određenog vremena ipak stao na kraj HOS-u i simbolima ustaštva, barem na službenoj državnoj razini.

Istine radi, velika većina HOS-ovaca branila je Hrvatsku sa žarom, mnogi su i život dali za nju. A crne uniforme i ustaško znakovlje mnogi nisu izabrali sami ili, kao mladi ljudi, nisu razumjeli štetu koju rade Hrvatskoj prihvaćajući insignije slugu Hitlera i Mussolinija. Borbu i žrtvu mnogih mladih ljudi koji su krenuli u borbu kao pripadnici HOS-a i dali u njoj život valja poštovati.

Istine radi, velika većina HOS-ovaca branila je Hrvatsku sa žarom, mnogi su i život dali za nju. A crne uniforme i ustaško znakovlje mnogi nisu izabrali sami ili, kao mladi ljudi, nisu razumjeli štetu koju rade Hrvatskoj prihvaćajući insignije slugu Hitlera i Mussolinija. Borbu i žrtvu mnogih mladih ljudi koji su krenuli u borbu kao pripadnici HOS-a i dali u njoj život valja poštovati

I sam sam odlikovao ne jednog nekadašnjeg pripadnika HOS-a, ponajviše posmrtno. Ali, njihova žrtva ne daje nikome pravo da Hrvatsku gura u identifikaciju s ustaštvom. Činiti to znači zloupotrebljavati žrtvu mladih ljudi za prizemne političke ciljeve. A to se događa, ma koliko to neki poricali.

Događa se i revizija povijesti u kojoj se često i svjesno laže o događajima i ljudima iz II. svjetskog rata. Često i uz sponzorstvo države.

Pseudo povjesničari pišu novu povijest. Oni koji ne razumiju da priča o ustašama i partizanima nije samo priča o povijesti, priča koja, što se zločina i stradanja tiče, sigurno nije crno-bijela. Ona je i priča o našoj budućnosti, o vrijednostima na kojima ćemo temeljiti naše društvo.

Ta priča jest crno-bijela samo u jednome: u globalnoj ocjeni mjesta koje u povijesti imaju fašizam i antifašizam, svjetskoj, europskoj i hrvatskoj. Biti s Hitlerom i Musollinijem bilo je krivo. Riječ je o odluci ustaškog režima koja je, a da nije bilo partizana, Hrvatsku i Hrvate trajno mogla stajati slobode i želje za samostalnošću.

Priča je jednoznačna o mjestu fašizma i antifašizma u svjetskoj, europskoj i hrvatskoj povijesti i našoj budućnosti. Nevjerojatno je da oni koji sebe tituliraju ultra domoljubima zbog simpatija prema ”zadomaštvu”, ne vide koliko štete Hrvatskoj.

A, možda i vide, ali im je svejedno. Možda je to samo instrument borbe za vlast. Ili, možda oni zapravo i žele Hrvatsku koja bi baštinila nacističku prošlost, koji bi Hrvatsku, iz tabora pobjednika u koji su je odveli partizani, vratili u tabor gubitnika. Sa svim posljedicama koje to nosi, posebno za malu zemlju kakva smo mi.

Iako je i prije bilo ”zadomaških” ispada, sjetimo se, primjerice, onog Šimunićevog, oni su se, neprepoznati kao dio trenda revizije povijesti, ali i temelja hrvatske državnosti navedenih u Ustavu, tretirali kao marginalije.

I sam sam bio i jesam izložen i prijetnjama i uvredama, ponajviše od već davnog govora u Knessetu kad sam jasno rekao da ustaška zmija nije mrtva i da je među nama, da se budi. Pokušaj zaustavljanja podjela na platformi ”svima cvijet na grob, ali, uz jasnu svijest da je bilo ispravno biti protiv, a ne za Hitlera”, na žalost nije prošao. Nije dala Crkva, nije htjela naša politička desnica.

Kažu, pa Hrvatska i nema jaku stranku tvrde desnice. I govore o mizernim rezultatima raznih stranaka desničarskih strančica na parlamentarnim i drugim izborima. Barem do sada, vidjet ćemo u što će Škoro pretvoriti svoj pokret.

Hrvatska nije imala jaku ultra desnu, profašističku stranku iz jednostavnog razloga. Ustašoljupcima je bilo draže sakriti se u skute tvrdog krila HDZ-a. Kad se pogleda sastav vodećih tijela na državnoj i lokalnim razinama, sve je jasno.

A europejac Plenković, slični mu Božinović ili Obuljen Koržinek, taoci su HDZ-ove tvrde desnice, nužno joj zlo jer tvrdi HDZ ipak ne može, barem za sada, bez europske šminke pobijediti na izborima.

A proces rasta ustašofilije ubrzano je uznapredovao. Radi jake HDZ-ove tvrde desnice, ultrakonzervativnog djela Katoličke crkve, dijela od države sponzoriranih braniteljskih udruga koje su monopolizirale domoljublje, paraobavještajnog podzemlja koje servisira politiku neoustaštva, države koja financira pseudoznanstvena istraživanja II. svjetskog rata, medija, ne samo onih koji suportiraju notornog Bujanca.

Da, tu je i bivša predsjednica Republike kojoj je ZDS stari hrvatski pozdrav, tu je i Plenković, očito nedovoljno snažan da svoju političku budućnost u HDZ-u i u državi gradi bez potpore najdesnijeg dijela političkog spektra.

Predsjednik Zoran Milanović učinio je gestu kojom je pokazao da razumije stanje hrvatskoga društva u kojemu je, malo-po-malo, ustašofilija ozbiljno zaprijetila ustavnim vrijednostima Hrvatske, a i važnim političkim načelima na kojima ne počiva samo Hrvatska, nego i cijeli moderni zapadni svijet

Milanović je u Okučanima napravio jedino ispravno, kad je ZDS, vjerojatno i zato da bi ga se provociralo, ali i dodatno rehabilitiralo taj urlik, postao dio državnog protokola, napustio obilježavanje velike i važne pobjede u operaciji ”Bljesak”.

Prije toga, jasno je poručio da tome urliku nije mjesto ni na spomen-pločama poginulih branitelja. Ne njihovim imenima, ona zaslužuju biti zapisana u našoj povijesti, nego sramnom pokliču. Bez obzira na to tko ga je i kada koristio u Domovinskom ratu.

I odmah se zborno zaurlalo na Milanovića: kažu, i sam je kao premijer tolerirao ZDS na paradi ili gdje već, nije izmijenio udžbenike, nije ovo, nije ono. Vjerojatno Milanović nije sasvim bezgrešan. Ali, ako je i imao neko ”desno skretanje”, uvijek je bio nedvojbeni antifašist.

Što god da je možda pogrešno učinio u prošlosti u odnosu na ustaštvo, ova mu je reakcija ispravna i budi nadu da je ustašizaciji Hrvatske možda ipak moguće stati na kraj. Zato, treba ga podržati jer je jedini u samom vrhu vlasti koji može odlučno i učinkovito poslati poruku: no pasarán!

Uostalom, puno veće su obrate uspjeli napraviti neki ljudi koji su imali jasnu poveznicu s ustaštvom, osobnu ili obiteljsku, ili su, kao mladi ljudi, inklinirali ustaštvu. Jedna od osoba čijoj je transformaciji najviše divim i zbog toga ga iznimno poštujem, urednik je ovog portala Drago Pilsel.

Tu je i nekada mladi HOS-ovac, novinar Ivica Đikić koji je svoje rane radove potpisivao sa ”Za dom – Spremni!”, a bio je glavni urednik Novosti, desničarima omražene novine srpske zajednice u Hrvatskoj.

Ili, mogli bismo se sjetiti i nekih izjava predsjednika Mesića o Jasenovcu, pa i nekih njegovih pjevačkih nastupa iz doba njegove aktivnosti u HDZ-u. Ali, Mesić se odavno etablirao kao pravi antifašist i jedan od stupova otpora ustašizaciji Hrvatske.

Pozivati se na nečije pogreške ili zablude iz prošlosti da bi se dezavuirao kasniji dugogodišnji ispravan politički put, nekorektno je i u funkciji je ustašofilije.

Konačno, nedavno je HDZ objavio fotografiju Davora Bernardića, predsjednika SDP-a kako polaže vijenac u čast braniteljima, uz dekor koji su u blizini napravili ”zadomspremaši” prigodnim transparentom.

Pa kažu, eto licemjerja SDP-a, brane Milanovića a sami su u društvu ”zadomspremaša”. Pa udri po ljevici da neka se konačno odluči gdje spada, među ustašofile ili one druge. Pa udri po Milanoviću, pitajući hoće li se sada ograđivati od SDP-a i osuđivati ga.

Sama objava HDZ-a ne iznenađuje. Pokušavaju jednim hicem pogoditi dva cilja: s jedne strane, dezavuirati predsjednika države kao nevjerodostojnog, a s druge, kod vlastitih birača oblatiti SDP.

Očito, HDZ se organizirao da se za vrijeme dolaska Bernardića pojave tipovi sa ZDS znakovljem, uslikao i plasirao u javnost. Bernardić nije ni htio to društvo kraj sebe, ni vidio tko mu se prišmajhlao sa strane. Možda je ova podvala HDZ-a nemoralna, ali ne i neobična u našoj političkoj kaljuži.

Ono što brine su neki mediji. Požurila Hina plasirati tu, zapravo, fejk fotografiju i HDZ-ov tekst, prihvatio prvi Tportal. Nakitili, opremili i bez ikakve ograde ovu žalosnu podvalu javnosti pokazali, istina kao HDZ-ov uradak, ali ne podlu manipulaciju, nego, prosječnom čitatelju kao vjerojatnu istinu: Bernardiću ne smeta ZDS! Potpisano inicijalima i imenom Hine.

I sam sam odlikovao ne jednog nekadašnjeg pripadnika HOS-a, ponajviše posmrtno. Ali, njihova žrtva ne daje nikome pravo da Hrvatsku gura u identifikaciju s ustaštvom. Činiti to znači zloupotrebljavati žrtvu mladih ljudi za prizemne političke ciljeve. A to se događa, ma koliko to neki poricali

Ni napamet im nije palo pitati Bernardića o tome događaju, dati mu priliku da javnosti odmah kaže o kakvoj je svinjariji riječ. Prosuli vreću perja, Bernardić i društvo će ga tjednima, vjerojatno malo uspješno, skupljati.

Očekivani izgovor, Hina je agencija, ne komentira. Ali, i odabir informacija je poruka, politička i etička koja je ovaj put porazna, i za Hinu, i za medije koji su tu fotografiju i objavu prenijeli bez upitnika.

Samo nekoliko dana kasnije, Bernardićev ispad s uvredama Jandrokoviću i društvu, popratili su sasvim drukčije, profesionalno. Odmah uz Bernardićev govor, dali su i odgovor HDZ-a.

Zaista, zašto na medijskoj sceni za sve ne vrijede isti kriteriji?

Sada, nekoliko dana nakon Okučana, prateći portale, Facebook, novine, čitajući uvrede koje mi zbog podrške Milanoviću šalju ustašoidi, stilom primitivizma i polupismenosti, sve sam više uvjeren u ispravnost Milanovićeve geste.

Da, ustašizacija je u Hrvatsku ušla na velika vrata. Zato, bravo predsjedniče Milanoviću, ima nas puno koji podržavamo jasnu osudu ustaških simbola i svega onoga što oni nose. Samo, nadam se da će ovaj put biti više onih koji će tu podršku imati hrabrosti javno izreći no što je to bio slučaj kad se na ustašizaciju upozoravalo pred koju godinu.

I nadam se da nije kasno!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Politika i moral u Hrvatskoj
• Kvartet za kraj vremena
• Politika i moral u Hrvatskoj
• Kvartet za kraj vremena
• Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
• Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
• Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru
• Hrvatska nekorektno prešućuje bugarsko ucjenjivanje Makedonije
• Kroki jednog skladatelja, dva predsjednika i tri monstruma
• JOSIP KREGAR (Ogulin, 1953. – Zagreb, 2020.) – Umro je Čovjek

» Svi tekstovi ovog autora