U svojim briljantnim zapisima sakupljenim u knjizi ”O glazbi” (priredila i izvanrednim uvodom popratila Bosiljka Perić Kempf, objavio nakladnik ”Mala zvona”, Zagreb) prepunim osjećanja i razumijevanja glazbe i muziciranja, erudicije, znanja, fine ironije i dubinskog poznavanja političkog i povijesnog, društvenog i socijalnog konteksta i specifičnih nijansi hrvatskog usuda, koje je kongenijalni filmski režiser Zvonimir Berković pisao tamo negdje šezdesetih, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, najviše za tadašnji Vjesnik [Read more…]
Dragi Peđa: Mostar je poput podijeljene Europe koja se traži
Dragi Peđa,
pišem ti iz našeg rodnog Mostara, dubokog grada što izjednačuje duše i što se otvara poput smrti i poput sna. Mostar je grad loših vijesti. Evo malo optimizma: upoznao sam u našem gradu neke divne mlade ljude koji vode kulturu i Mostaru vraćaju dah i ispisuju znakove NADE. Sklopili smo bratstvo po temama i motivima koji grade ljepšu sliku grada. [Read more…]
Ostaje nam besmrtna, neuništiva nada Krležinih riječi
Još jedna godina novog milenija je na izmaku. Bilanca?!
Pozdravili smo dolazak osam milijarditog stanovnika Planete. Opasni mikrosvijet je još tu. Shvatili smo da s klimatskim promjenama nema šale. I – dogodio se 24. veljače! Mir u svijetu stavljen je na kocku, nuklearna katastrofa nikad bliža, posljedice nesagledivih razmjera. [Read more…]
Ubojstva na Daksi: U 1944. zrcali se današnja Hrvatska
Iza Dubrovnika i Dubrovčana je obljetnica oslobođenja grada, ali i ubojstava na otoku Daksi, kojega su počinili partizani u listopadu 1944.
Kako ukazuju povijesni podaci, nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, na spomenutom su otoku 24. listopada likvidirali 53 građanina zbog sumnji na suradnju s fašističkim okupatorom. Pobijeni su bez ikakvog suđenja. [Read more…]
Njegova ogromna malenkost (poslije smrti Igora Mandića)
Veliki pisac, novinar, kritičar, nemilosrdni polemičar Igor Mandić otišao je na onu stranu, u ”veliko bezglavo ništa” (Krleža). Uz ovaj naslov sad bi mi rekao: Ma ćo mona, koša ti škrivi monade de mi… Premda je sam sebe tako titulirao – MOJA MALENKOST… [Read more…]
Matvejević između azila i egzila, ali nikada savijene kičme
Četvrtog veljače navršilo se pet godina od smrti akademika Predraga Matvejevića. Profesor rimske La Sapienze, pariške Sorbone i Sveučilišta u Zagrebu, ovaj je rođeni Mostarac, član Prodijeve Komisije mudraca za Mediteran, autor iznimnog i intrigantnog književnog opusa.
U književnosti se najavljuje monografijom o Jean-Paulu Sartru 1965. [Read more…]
Moj vulkanizer Oto sve zna o Novaku Đokoviću
Na kraju jedne strme ulice u Puli ima jedna vulkanizerska radionica u kojoj majstor Oto krpi i mijenja automobilske gume.
Oto ima, čini mi se, četrdeset i neku, iako bi mu mogla biti i pedeset i neka, ali on je od onih mršavih, žilavih, skladno građenih i kao struna napetih muškaraca, koje se obično nikad i ne pita za godine. [Read more…]
Red i način veličina po mjeri Hrvatske
Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine.
On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo najbolje pogoduju njegovom mediokritetskom, trogloditskom ukusu i sveukupnom duhovnom, koncilijarnom dakako, habitusu. [Read more…]
Zašto ne želimo osloboditi Škabrnju i Vukovar?
Kič koji je ovih dana preplavio groblja, ponajbolje svjedoči o tome kako smo postali bića koja su zaboravila umirati i živjeti.
Onaj tko se nije u stanju ispravno odnositi prema smrti, ponajprije vlastitoj, koja se još uvijek nalazi s onu stranu našeg iskustva, zasigurno ne živi ljudskim životom. Ljudski život obilježava svijest o prolaznosti, ali i želja da se naša kultura formira kao kultura subjektivne besmrtnosti. [Read more…]
Miroslav Škoro, savršeni hrvatski građanin
Na tri police kućne biblioteke, u dva su do tri reda knjige s potpisom. Većinom imaju i posvetu, ali nađe se i onih koje su samo s autografom, nabrzinu našaranim kemijskom olovkom. Pomiješane su tu knjige posvećene meni, poznatih, polupoznatih i savršeno anonimnih pisaca, s knjigama koje su posvećivane drugima, također poznatim i nepoznatim. [Read more…]
- 1
- 2
- 3
- …
- 6
- Next Page »