Vratimo se godinu unatrag, na izjavu koju je 23. travnja 2018. u povodu bleiburške komemoracije objavila biskupija Gurk-Klagenfurt. U njoj se, kako je prenijela hrvatska Informativna katolička agencija (IKA), “Crkva u Koruškoj jasno i odlučno distancira od svih krajnje desničarskih i fašističkih javnih skupova u okružju spomena na mrtve”.
Nikada ništa tako jasno nismo čuli od Crkve u Hrvatskoj. Austrijanci su i tada, kao što su i danas, bili vrlo precizno u svom izričaju.
Niti tada, kao ni sada, nisu samu misu nazvali desničarskim ili fašističkim skupom. Štoviše, u toj je izjavi pisalo: “Slavljenje mise na privatnom zemljištu, koja se slavi u okviru ovog spomena na mrtve, odgovara crkveno-pravnim propisima te u proteklim godinama nije ni dala povod za kritiku”.
Ali, objavila je tada IKA, “kako bi također osigurala da prostorno i vremensko okružje mise, kao i molitva za mrtve i procesija, ne pruže povod za kritike, biskupija Gurk-Klagenfurt propisala je određene konkretne uvjete, s kojima je upoznala Hrvatsku biskupsku konferenciju”.
Odbijenicu hrvatskim biskupima pozdravila je i glavna laička udruga austrijskih katolika (…) u desetljećima nakon kraja Drugog svjetskog rata Katolička Crkva u Austriji poduzela je iskreni napor da ispuni svoju odgovornost u suočavanju s nacističkom prošlošću. Taj napor bio bi nevjerodostojan kada se sada ne bismo jasno suočili s tendencijama koje tu prošlost umanjuju, trivijaliziraju ili čak i glorificiraju
Ti su uvjeti bili: zabrana političkih govora u okviru mise, nošenja političkih oznaka, zastava, plakata i transparenata, odora i odjeće koja sliči na odore s inkriminirajućim sadržajem, a zabranjeno je i postavljanje štandova i točenje alkohola.
I onda najvažnija rečenica: “Te je uvjete Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu koje je zajedno s Hrvatskom katoličkom misijom u Klagenfurtu organizator liturgijskog dijela proslave, u suglasju s Počasnim bleiburškim vodom, prihvatilo”.
U istom članku IKA je tada prenijela i izjavu glasnogovornika Austrijske biskupske konferencije Paula Wuthea koji je za ORF “istaknuo da su biskupija Gurk-Klagenfurt kao i Austrijska biskupska konferencija izrazile zabrinutost zbog posljednjih godina rastuće tendencije da ispadi različitih fašističkih skupina prekrivaju godišnje hrvatsko misno slavlje za vojnike na Bleiburgu”. Rekao je i da “te skupine skreću pozornost s onoga što je bitno – kršćansko sjećanje, misa za poginule”.
Wuthe je tada s mnogo obzira prema žrtvama i sućuti objasnio austrijskoj javnosti što Hrvatima simbolizira Bleiburg, baš kao što je i ovih dana, objavljujući odbijenicu koruške biskupije hrvatskim biskupima da slave misu na Bleiburgu, Austrijska katolička novinska agencija (Kathpress) vrlo točno i opširno, u odlomku pod naslovom “Masakri i pogubljenja”, iznijela kronologiju i svu strahotu komunističkog zločina nad pripadnicima poraženih vojski, ali i mnoštva civila, kao i nastanak bleiburških hodočašća početkom 1950-ih godina, kada se u ondašnjoj komunističkoj Jugoslaviji te zločine nije smjelo ni spomenuti, a kamoli komemorirati njihove žrtve.
Što onda, za razliku od Crkve u Hrvatskoj, muči i brine tu istu Crkvu u Austriji?
To što su “te komemoracije bile politički zloupotrijebljene, a što se ne smije događati”, rekao je lani glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije, dodavši “da austrijski biskupi stoje iza izjave biskupije Gurk-Klagenfurt”.
Nema nikakve sumnje da stoje i iza ovogodišnje crkvene odbijenice iz Klagenfurta.
Hrvatska biskupska konferencija dobro zna da uzalud piše i žali se na odluku monsinjora Guggenbergera Austrijskoj biskupskoj konferenciji koja se već lani, na svom ljetnom zasjedanju u Mariazellu, bavila i bleiburškom komemoracijom.
Hrvatska biskupska konferencija dobro zna da uzalud piše i žali se na odluku monsinjora Guggenbergera Austrijskoj biskupskoj konferenciji koja se već lani, na svom ljetnom zasjedanju u Mariazellu, bavila i bleiburškom komemoracijom
Već tada je, prema Kathpressu, a što IKA ne prenosi, kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, o toj temi rekao: “Strogi uvjeti pokazali su pozitivne učinke, ali ih u svakom slučaju treba još pooštriti”.
Austrijanci su i ovaj put u svojoj analizi bili temeljiti, a u izričaju vrlo precizni, kako i priliči pismenim ljudima jasnih stavova i sređenih misli.
Monsinjor Guggenberger tako piše “da uvjeti koje je 2018. godine postavio tadašnji koruški biskup Alois Schwartz za davanje dozvole u najvećoj mjeri nisu ili nisu mogli biti ispunjeni”.
Vratimo se još jednom na početak. Ti uvjeti, koje su hrvatski crkveni i civilni organizatori prihvatili, odnosili su se na sve što se događa “u okružju spomena na mrtve” i Austrijanci baš zato i dopuštaju da ti uvjeti “u najvećoj mjeri nisu ili nisu mogli biti ispunjeni”.
No, hrvatski se biskupi radije drže za kolce i konopce oko prostora na kojem služe misu kao da na toj “ogradi” njihova odgovornost prestaje.
Za razliku od njih, austrijski su katolici itekako osjetljivi i ono što se događa po rubovima tog zlokobnog polja, prije, za vrijeme i poslije mise. I to ne samo biskupi.
Još jedna vijest Kathpressa koju IKA neće prenijeti jest ona da je odluku biskupije Gurk-Klagenfurt ovih dana podržao i pozdravio Leopold Wimmer, predsjednik Katoličke akcije Austrije, temeljne službene laičke udruge Katoličke crkve u Austriji, rekašvi i ovo:
“Ovakva odluka sigurno boli sve one ljude koji iskreno žele komemorirati svoje ubijene bližnje. Ali, u desetljećima nakon kraja Drugog svjetskog rata Katolička Crkva u Austriji poduzela je iskreni napor da ispuni svoju odgovornost u suočavanju s nacističkom prošlošću. Taj napor bio bi nevjerodostojan kada se sada ne bismo jasno suočili s tendencijama koje tu prošlost umanjuju, trivijaliziraju ili čak i glorificiraju.”
Ono što je Katolička Crkva u Austriji radila desetljećima, kardinal Bozanić je, izgleda, mislio obaviti jednim transparentom na tornju katedrale i jednim govorom o holokaustu. Usput, Kathpress je prenio i čestitku koju je monsinjoru Guggenbergu zbog njegove odluke uputila i židovska zajednica u Austriji
Ono što je Katolička Crkva u Austriji radila desetljećima, kardinal Bozanić je, izgleda, mislio obaviti jednim transparentom na tornju katedrale i jednim govorom o holokaustu. Usput, Kathpress je prenio i čestitku koju je monsinjoru Guggenbergu zbog njegove odluke uputila i židovska zajednica u Austriji.
A da ne govorimo o primjedbi Crkve u Koruškoj kako je misa zadušnica na Bleiburgu “dio političko-nacionalnog rituala”. Pa upravo takve mise su većini hrvatskih biskupa, a kako ovih dana vidimo i čitavoj hrvatskoj vlasti, najmilije kao vrhunac nacionalno-državotvornog poslanja.
A Evanđeljem nek se bave Austrijanci.
Izgleda da je premijer Plenković, rekavši da je to “prije svega pitanje između dviju crkava”, nehotice izrekao istinu da u Hrvatskoj i Austriji doista djeluju dvije potpuno različite crkve. A u tom slučaju jedna od njih se očito lažno predstavlja kao katolička.
(Prenosimo iz Večernjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Andrej Plenković i HNK Zagreb
- Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
- Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
- “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
- Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
- Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
- Utrka milijardera u svemiru
- Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
- Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
- Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.