autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

“Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi

Autor: Branimir Pofuk / 18.08.2021. Leave a Comment

Branimir Pofuk

Branimir Pofuk

Jedan od najvećih hitova te 1979. godine, u kojoj sam ja s četrnaest godina otišao u katoličko sjemenište, bila je “Gloria” Umberta Tozzija. Zbog nje smo i mi sjemeništarci međusobno posuđivali walkmane i razmjenjivali kazete.

Bilo je to vrijeme u kojem su u katoličke crkve već naveliko ušle gitare, sintesajzeri, bunjevi i tambure, vrijeme svakojakih, pa i liturgijskih reformi započetih Drugim vatikanskim koncilom. I ja sam u crkvama tamburao i na gitari i električnim orguljama pratio takozvane duhovne šansone. Ipak, draže su mi bile crkvene orgulje čijem su zvuku, kao i sakralnom prostoru, bili mnogo primjereniji Bachovi preludiji i fuge.

U tom sam smislu već tada bio tradicionalist, sluteći da je naoko progresivna reforma liturgije, koja u crkveni prostor i u bogoslužje bez jasnih kriterija pripušta pjesmuljke sumnjive kvalitete, zapravo dekadencija.

Prisjetio sam se tog vremena kada sam u prvoj pop-misi na svijetu, kako je najavljena “Misa Mediterana” Tončija Huljića, usred “Sanctusa” čuo prepoznatljivi motiv na orguljama iz talijanskog disko-hita. Huljić ga je ubacio na riječ “gloria” u stihu “Pleni sunt caeli et terra gloria tua” (Puna su nebesa i zemlja slave tvoje). I tako dva puta. Nasmijao sam se i razveselio tom vrckavom i pomalo autoironičnom Huljićevom glazbenom vicu usred mise.

Tonči Huljić je za praizvedbu svog djela, već nazvanog kapitalnim, dobio sve što je poželjeti mogao. Kao prvo, blagoslov Crkve. Još u svibnju ga je u audijenciju primio splitski nadbiskup Marin Barišić koji je, poslušavši dijelove Huljićeve mise, kako su izvjestili mediji, “čestitao skladatelju i oduševljeno naglasio da je skladba razigrana i scenična, duhovna i meditativna” te “izrazio nadu da će biti izvođena na nekom od budućih Svjetskih susreta mladih”.

Ne samo sa strogo katoličkog, nego i općenitijeg kulturno-duhovnog gledišta, estradno-cajkaško njihanje bokovima i mrdanje ramenima dok se pjeva “Credo” jednostavno je – blasfemija. Tako nešto se u pravoslavnom svijetu ne bi moglo dogoditi jer, kako reče i episkop Nikodim, njima je “strana ideja da postoji popularan način izvođenja sakralne muzike”

U što se na premijeri izrodila ta razigranost i sceničnost opisat ću malo kasnije, ali nadbiskup Barišić je i nakon što je sve to čuo i vidio izjavio: “Vjerujem da je ovo prava stvar, jer ovo je jedna koncertna misa koja će se prihvatiti na svim stranama pošto govori univerzalnim jezikom. A s druge strane ovdje obuhvaća Mediteran – živost i dinamiku. Ja bih rekao da je ovo raspjevana i živa vjera.”

Dobio je potom Tonči Huljić i predivnu pozornicu: veliko stepenište i čitavo proljeće veličanstvene Meštrovićeve galerije u Splitu. Dobio je i Zbor i Orkestar Opere splitskog HNK, kao i  dva termina u vrlo ozbiljnom i prilično ambicioznom programu ovogodišnjeg Splitskog ljeta, među operama i dramama.

Vjerojatno mu nije bilo teško animirati ni sponzore, koji su se srećom na premijeri uzdržali od nagrđivanja Meštrovićevih ljepota svojim reklamnim materijalima, kao što je bilo na najavnoj press-konferenciji. Jer, Tonči Huljić je u svom žanru i na svom polju institucija, kralj i car, a uostalom i vrlo cijenjeni član Hrvatskog društva skladatelja.

Bio je to, kako se voli reći, i važan društveni događaj kojeg nisu zaobišli ni predstavnici politike, s predsjednikom Hrvatskog Sabora Jandrokovićem na čelu. A Tonči Huljić je osobno na premijeru, s vrlo dobrom i lijepom namjerom da pokaže kako glazba spaja, osim katoličkog nadbiskupa Barišića pozvao i pravoslavnog dalmatinskog episkopa Nikodima Kosovića te islamskog splitskog imama Vahida Hadžića. Pozdravljajući ih poimence Tonči Huljić je kao glavnu poruku čitave svoje pop-mise istaknuo zaziv: “Jaganjče Božji, donesi nam mir”.

Usudivši se pohrvati s formom u kojoj su nadvremenska i nadzemaljska djela ostavili divovi poput Bacha, Mozarta i Beethovena, Tonči Huljić je pokazao hrabrost, neki će reći i bezobrazluk. Nije se obrukao.

Isporučio je upravo ono što je najavio: pop-misu. Angažirao je i pošteno potpisao Nenada Šiškova kao autora orkestracije i nije pokušavao biti “ozbiljan”. Nanizao je novu perlu melodija i ritmova koji ulaze u uho.

Početna melodija stavka Gloria meni i danas zuji u glavi i ne stvara nelagodu. Huljić je također podsjetio da je hrvatski Jadran samo mali dio tog velikog Mediterana u koji spada i veliki dio Balkana sa svojim ritmovima i melodijama. Štoviše, uz osobito istaknuti grčki melos, a i uz poneki izrazito orijentalni motiv, ja bih mu čestitao da je još hrabrije i šire zagrabio u glazbene izričaje sa svih mediteranskih obala.

Sa svojom pop-misom Tonči Huljić može komotno krenuti u još jedan pohod oko svijeta, kao što je svojedobno napravio s “cross-over” kompozicijama za elektrificirane klasične sastave i soliste poput Maksima Mrvice.

Ipak, utisnuo je kompoziciji i snažan dalmatinski pečat za mene najboljim potezom, odstupivši u uvodu Creda od latinskog jezika zapjevavši grleno i radosno s klapom jedan dalmatinski pučki “Virujem”.

Eh, da je barem tim putem krenula i Tončijeva kći Hana Huljić kojoj je te večeri tata napravio veliku pjevačku i skladateljsku promociju. U onom prvom bila je sasvim dobra, ali u drugom je omanula zagrizavši u tekst “Dies irae” i pokušavši pokazati koliko je ozbiljna skladateljica.

Draže su mi bile crkvene orgulje čijem su zvuku, kao i sakralnom prostoru, bili mnogo primjereniji Bachovi preludiji i fuge. U tom sam smislu već tada bio tradicionalist, sluteći da je naoko progresivna reforma liturgije, koja u crkveni prostor i u bogoslužje bez jasnih kriterija pripušta pjesmuljke sumnjive kvalitete, zapravo dekadencija

Skladateljske tehnike je bilo sasvim dovoljno da nitko ne posumnja da je zaslužila diplomu iz kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali od mašte, inventivnosti i razigranosti ni traga, kao ni od gnjeva Božjeg, o kojem taj stari latinski himan pjeva, a od kojeg vam se u Verdijevoj glazbi ledi krv u žilama.

No, meni se zato pomalo dizala kosa na glavi, a čak i odavno zakržljalom katoliku u meni grčio se želudac od “sceničnosti” koju, nadam se, ipak ni nadbiskup Barišić nije zamišljao takvom kakva je ispala u kostimografiji, a osobito režiji Jelene Bosančić, ako se ta sletska improvizacija uopće smije zvati režijom.

Jer, ne samo sa strogo katoličkog, nego i općenitijeg kulturno-duhovnog gledišta, estradno-cajkaško njihanje bokovima i mrdanje ramenima dok se pjeva “Credo” jednostavno je – blasfemija.

Tako nešto se u pravoslavnom svijetu ne bi moglo dogoditi jer, kako reče i episkop Nikodim, njima je “strana ideja da postoji popularan način izvođenja sakralne muzike”.

U kontekstu u kojem se estrada dodvorava Crkvi, a Crkva ulizuje estradi, kako bi tobože zajednički širili nekakve katoličke vjerske istine (moš’ mislit’ – umetnuo bi ovdje Igor Mandić), Huljićeva “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija.

No, bez petljanja s biskupima i pocupkivanja gdje ne treba, to je solidna porcija lakih i vedrih nota koje će mnoge veseliti, a nikome neće naškoditi.

Osobito u ovo doba zlogukosti.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: “Misa Mediterana” je blasfemična i dekadentna dokle god se preko nje estrada dodvorava Crkvi, a Crkva ulizuje estradi).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a
  • Ljubljana i njen festival nisu nikakva čarolija ili fatamorgana

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Branimir Pofuk, Crkva, HNK, Kontrapunkt, Marin Barišić, Misa Mediterana, Nikodim, Tonči Huljić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT