Lana Bobić
Božić dolazi, vrijeme darivanja kažu. Gradovi su okićeni još u studenom, a izlozi se natječu koji će bolje prikazati svu raskoš Božića. Ljudi su potpuno opijeni, gotovo pogubljeni u ponudi apsolutno svega.
Uz svakodnevne obveze treba kupiti poklone za bližnje, pobrinuti se da budu zanosno upakirani, treba promisliti ovogodišnji Božićni dekor i pobrinuti se da ne manjka lampica, treba odlučiti što sve servirati uz tradicionalna blagdanska jela i koliko vrsta kolača pripremiti.
Svake godine ljudi sve ranije počinju obavljati pripreme za Božić jer sve to treba organizirati imajući na umu i da nas u prosincu čekaju i obavezni poslovni Božićni domjenci, a treba naći vremena i da sa obitelji i prijateljima dožive čari adventa organiziranog u našem gradu.
Polako ali sigurno toplina i raskoš Božića pretvaraju se u stres epskih razmjera, manjka vremena i novaca, preglasnih i prekrcatih trgovačkih centara, nesnosnih gužvi i miris preskupih kobasica.
Stvari su morale proći u krivo onog trena kada smo Božić vezali uz raskoš, a blagdan koji bi prije svega trebao slaviti duhovni aspekt naših života, pretvorili u konzumeristički festival neumjerenosti i pretjerivanja
Drugačije i ne može biti. Stvari su morale proći u krivo onog trena kada smo Božić vezali uz raskoš, a blagdan koji bi prije svega trebao slaviti duhovni aspekt naših života, pretvorili u konzumeristički festival neumjerenosti i pretjerivanja.
Božić, to vrijeme u kojem raskoš kapitalizma dolazi do izražaja u svom najpunijem sjaju, ironično upravo povodom dana kada slavimo rođenje Isusa Krista.
Onoga koji je rođen u štalici na slamici jer u svratištu nije bilo mjesta.
Onoga koji je kazivao da bi, ako želimo baštiniti život vječni, trebali prodati što imamo i dijeliti siromašnima.
Onoga koji je ono malo dijelio s mnoštvom i namjesto pretjerivanja i razbacivanja živio skromnost i odmjerenost.
Onoga koji bi da je danas među nama prevrnuo sve kućice s kobasicama ljut što od dana kada slavimo njegov dolazak radimo hram trgovački.
Onoga koji bi se duboko rastužio da uporno biramo imati namjesto biti.
Da parafraziram Froma, “ako smo ono što imamo i izgubimo to što imamo, tko smo?”
Kako slavimo rođenje onoga koji je govorio da ne sudimo jedni druge, nedopustivo je da ovim tekstom zapravo sudim konzumerizam prosječnog “zapadnog čovjeka”. Nije red da trn u oku braće vidim, a brvno u svom ne vidim.
Božić dolazi, vrijeme darivanja kažu. Gradovi su okićeni još u studenom, a izlozi se natječu koji će bolje prikazati svu raskoš Božića. Ljudi su potpuno opijeni, gotovo pogubljeni u ponudi apsolutno svega
Svi smo mi potrošači. I najskromniji, najdiscipliniraniji među nama teško mogu izmaći potrošačkom mentalitetu kojeg sustav pažljivo i promišljeno kuje i oblikuje.
Ili kako bi opet rekao From “Moderni kapittalizam treba ljude koji žele konzumirati sve više i više, čiji su ukusi standardizirani te se lako mogu predvidjeti i na njih se lako može utjecati. Posljedica je da je moderni čovjek sve otuđeniji od sebe, od drugih ljudi i prirode”. I dodat ću, od Krista.
Možda je upravo vrijeme kada slavimo rođenje Kristovo vrijeme da se rode neke nove navike.
Možda je upravo Božić vrijeme u kojem bismo trebali stati, vratiti se na početak priče i zapitati se, pardon na mom engleskom, what’s the point?
Vrijeme da se vratimo sebi, jedni drugima, prirodi i ako smo vjernici, Kristu.
Vrijeme da odlučimo malo manje imati, a malo više biti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Fiksacijom protiv djece
- Jednom k’o ni jednom
- Salonska desnica
- Patrijarhat ubija, ljude i prirodu
- Tko se boji roda još
- U otporu je spas
- Priziva li vas vaša savjest?
- HBK ne izvještava o vatikanskom samitu o pedofiliji
- I muškarci su ljudi
- Kako ćemo postići mir ako u mir ne vjerujemo?
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.