Japanski i hrvatski lajavci

Neopisiva šteta. Tako su vodeći ljudi organizacije Olimpijskih igara u Tokiju opisali učinak izjave svog šefa – predsjednika organizacijskog odbora Yoshira Morija koji je na jednom radnom sastanku rekao da “žene previše pričaju”.

Gospodin Mori se nekoliko dana ispričavao i koprcao u nevolji koju je sam izazvao, pokušavajući izbjeći posljedicu, svoju smjenu ili ostavku. Nije mu uspjelo.

Čak i u Japanu, izrazito tradicionalističkom i konzervativnom društvu po pitanju jednakosti spolova i državi koja je pri samom dnu svjetske ljestvice kad je riječ o ravnopravnom tretmanu muškaraca i žena, verbalni grijeh 83-godišnjeg Mori-sana pokazao se neoprostiv.

Podnio je ostavku, a na njegovo mjesto postavljena je Seiko Hashimoto, bivša sportašica koja je Japan na Olimpijskim igrama predstavljala čak sedam puta kao klizačica i biciklistica, osvojivši i poneku medalju. Uz to, gospođa Hashimoto bila je i ministrica sporta, i ministrica za ravnopravnost spolova.

Da rezimiram: gospodina Yoshira Morija je posla i ugleda koštalo upravo ono što je muževno pripisao svim ženama – brbljavost. I to ona vrsta brbljavosti koju narodski zovemo i lajavost.

Verbalno nasilje u tijesnoj je vezi s onim fizičkim, a tako je i s pristojnošću u ljudskim odnosima

U problemima se zbog istog razloga, dakle zato što je previše pričao i izrekao barem jednu rečenicu previše u “Otvorenom”, našao i jedan naš glavonja, ravnatelj HZZO-a Lucian Vukelić.

“Meni je drago da su žene u studiju, one puno više pričaju. Mi smo operativniji – muškarci”, rekao je dr. Vukelić “izazvan” zapravo ničim drugim nego činjenicom da mu nasuprot sjede tri žene: predsjednica HUP-ove Koordinacije veledrogerija Diana Percač, predsjednica Hrvatske ljekarničke komore Ana Soldo i politička tajnica SDP-a Mirela Ahmetović.

Na Vukelićevoj strani, fizički i politički, sjedio je državni tajnik Ministarstva zdravstva Silvio Bašić. Uz napomenu da su povod i tema emisije bili dugovi zdravstvenog sustava dobavljačima lijekova, dakle problematična situacija u sektoru u kojem je jedan od čelnih ljudi upravo mužjački operativan dr. Vukelić.

Treba reći i to da je voditelj emisije Mislav Togonal promptno reagirao i uz smiješak, ali i očitu nelagodu, Vukelićevu izjavu smjesta nazvao “žešćim seksizmom”.

Dan kasnije počelo je očekivano koprcanje ravnatelja HZZO-a i vađenje iz kaše koju je sam zakuhao.

“U žustroj raspravi nespretno sam se izrazio, čime sam povrijedio uvažene kolegice i sve koji su moju izjavu doživjeli neugodnom.

Izjava je bila neprimjerena, no nije mi bila namjera nikoga uvrijediti”, napisao je gospodin Vukelić, dodavši: “Veoma poštujem žene, a tijekom karijere upravo su mi žene uvijek bile bliske suradnice u koje imam veliko povjerenje i njihov stručni rad ničim ne bih želio omalovažiti”.

Sve to što je dan kasnije napisao dokazuje i potvrđuje tko je večer prije u televizijskom studiju bio onaj koji ne samo puno više, nego i previše priča, pri čemu mu je jezik brži od pameti.

Neopisiva šteta. Tako su vodeći ljudi organizacije Olimpijskih igara u Tokiju opisali učinak izjave svog šefa – predsjednika organizacijskog odbora Yoshira Morija koji je na jednom radnom sastanku rekao da “žene previše pričaju”

Jer on doista nije ostavljao dojam čovjeka koji želi uvrijediti, niti je u trenutku u kojem je izgovorio to što je izgovorio u studiju uopće bile neke, kako je on opisuje, žustre rasprave, a i ne može se reći da je ton njegovog obraćanja kolegicama i javnosti bio otresit i posprdan.

No, bez obzira na njegovu namjeru, sadržaj izrečenog bio je upravo takav. Uostalom, ima li boljeg primjera nepromišljene lajavosti nego kad uspijete uvrijediti ogroman broj ljudi, a da vam to uopće nije bila namjera? I za takav način govorenja postoji vrlo lijep, a u jeziku je lijepo sve što je vrlo točno, narodski izraz: jezik mu je bio brži od pameti.

Ono što je znakovito i tako karakteristično u Vukelićevoj isprici je njegova samokritička konstatacija da je, osim “uvaženih kolegica” u studiju, uvrijedio “sve koji su njegovu izjavu doživjeli neugodnom”.

To je varijanta one u nas još češće isprike “svima koje sam (možda) uvrijedio”. Naslušali smo se mi i u našoj javnosti i mnogo većih gadosti za koje su oni koji bi ih izgovarali u svojim isprikama pretpostavljali da nisu uvredljive za sve, nego samo za one neke koji su ih tako doživjeli.

U tome i jest problem. Bez obzira na sve epidemiološke mjere i posvudašnje i neprestano dezinficiranje javnih prostora, mi svi živimo u mentalno vrlo nehigijenskim uvjetima, u jednoj općoj prljavštini na koju su se mnogi, bili toga svjesni ili ne, nažalost već navikli.

I baš zato, kao što je zahvaljujući pandemiji ponovno osviješten higijenski imperativ često pranja ruku, treba neprestano raditi i na podizanju svijesti o ovakvim krajnjim nekorektnostima.

Ne radi se tu o dramatizaciji jednog “minornog” verbalnog incidenta, nego o podizanju svijesti o sistemskim greškama u mišljenju i emocijama, koje dovode i do sistemskih grešaka u djelovanju ne samo pojedinaca, nego i čitavog sustava, a u prvom redu države.

O razini te vrste mentalne higijene govori upravo i činjenica da se u prvom redu gospođe u studiju, kojima je bila upućena primjedba gospodina Vukelića, nisu osjetile dovoljno uvrijeđenima da, što bi po mojem mišljenju bilo sasvim primjereno, istog trenutka napuste studio i ostave čitav prostor i sve preostale vrijeme da on onako muški operativno objasni u čemu je zapravo problem.

Treba reći i to da je voditelj emisije Mislav Togonal promptno reagirao i uz smiješak, ali i očitu nelagodu, Vukelićevu izjavu smjesta nazvao “žešćim seksizmom”

Štoviše, reagirajući na njegovu izjavu gospođa Ahmetović je prva pružila opravdanje gospodinu Vukeliću ocijenivši njegovu izjavu ne baš seksističkom, nego više nespretnom.

U svemu tome je silno važan kontekst i uloga u kojoj je nastupio gospodin Vukelić. Nije to bio nikakav ležeran talk-show, ni humoristička, a kamoli satirička zabavna emisija.

Bila je to, odnosno trebala je biti ozbiljna rasprava o ozbiljnom problemu u kojoj gospodin Vukelić ne zastupa sam sebe i ne predstavlja osobne stavove, nego predstavlja državu.

Nipošto mi nije namjera promovirati u svom čistunstvu izvitoperenu političku korektnost.

Ali mi je stalo do ideje i želje da naše društvo i država prednjače kad su u pitanju standardi uvažavanja svih vrsta ljudske ravnopravnosti, pa tako i one muško-ženske. I zato nije previše inzistirati na toj vrsti verbalne obazrivosti u službenom javnom govoru, naročito ljudi koji predstavljaju državu.

Verbalno nasilje u tijesnoj je vezi s onim fizičkim, a tako je i s pristojnošću u ljudskim odnosima.

I zato bi hrvatski lajavac Vukelić trebao odletjeti sa svoje funkcije baš kao što je i onaj japanski.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Hrvatski muški lajavac Vukelić zbog primjedbe o brbljavosti žena trebao bi letjeti s funkcije baš kao i japanski lajavac Mori).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Andrej Plenković i HNK Zagreb
• Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
• Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
• “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
• Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
• Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
• Utrka milijardera u svemiru
• Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
• Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
• Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora