autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Nagrade i nagrde

Autor: Milan Vlajčić / 18.01.2014. Leave a Comment

Književne nagrade se dodeljuju širom zemaljskog šara, u nekim kulturama one se prihvataju kao deo društvene  igre, ali ne kao ulaznica za književni Panteon. U Americi je na najvećoj ceni Pulitzerova nagrada u raznim kategorijama, ozbiljni ljudi retko polemišu sa odlukama, premda je ovih dana poznati književni i pozorišni, filmski pa čak i muzički kritičar John Simon (1925) napisao da bi Pulicerovu nagradu valjalo dodeliti svakom američkom građaninu. U tom slučaju, po Simonu, ne bi se dogodilo da neki važni autori budu zaobiđeni!

 

Ima tamo i drugih priznanja, ali njihov domet u javnosti je znatno manji, jer se ugled nagrade potvrđuje dobrim pogocima u dugom nizu godina. U Francuskoj, kažu pouzdani hroničari književne scene, ima približno hiljadu nagrada. Dodeljuju ih razne izdavačke kuće, udruženja građana, univerziteti i gradovi sa snažnom kulturnom tradicijom. Sve ima svoju meru i domete, ali se dobro zna da su najvažnije nagrade Goncourtova, Renodot, Medicis, Grand prix Francuske akademije… One deluju na tiraže nagrađenih knjiga, a njima valja pridodati nagrade u različitim književnim kategorijama, koje dodeljuje književni magazin Lire… Sve ostalo, čak i kad dodiruje zonu malih lokalnih prevara i nameštanja, ne stiže do šire javnosti, jer ipak postoji skala vrednosti.

 

Najčudnija je  nagrada koju su 1903. godine uvela braća Goncourt. Od tada ona ima svoj ritual, žiri, sastavljen od akademika i poznatih pisaca, zaseda u jednom čuvenom pariskom restoranu, svaki član žirija služi se escajgom obeleženim njegovim imenom, a niko ne krije da nije pročitao najvažnije knjige (ne stižu, pišu svoje), pa se nagrada dodeljuje na osnovu javnih odjeka, minulog rada i od oka. Pre dvadesetak godina zatekao sam se u Parizu i u stanu jednog prijatelja gledao čuvenu emisiju Bernarda Pivota ‘‘Apostrophe“. Bio sam zapanjen kako ugledna imena, jedno je pripadalo akademiku Dominiqueu Fernandezu, inače stalnom kritičaru ‘‘Nouvel observateura“, brane svoju odluku zasnovanu na  – nečitanju. Jedan član žirija je otvoreno rekao: “Ko bi mogao dagodišnje pročita hiljadu novih romana!” Taj argument nije lako osporiti.

Pre dvadesetak godina zatekao sam se u Parizu i u stanu jednog prijatelja gledao čuvenu emisiju Bernarda Pivota ‘‘Apostrophe“. Bio sam zapanjen kako ugledna imena, jedno je pripadalo akademiku Dominiqueu Fernandezu, inače stalnom kritičaru ‘‘Nouvel observateura“, brane svoju odluku zasnovanu na  – nečitanju. Jedan član žirija je otvoreno rekao: “Ko bi mogao da godišnje pročita hiljadu novih romana!” Taj argument nije lako osporiti

 

U srpskoj književnoj žabokrečini nagrade se prihvataju kao dar sa neba, ili kao deo domanovićevske tradicije, zavisno od ugla posmatranja. Najveću pozornost svake jeseni izaziva Nobelova nagrada za književnost, i odjednom se pojave ljudi koji su prvi čuli za Remunku Heru Miler, ili austrijanku Elfridu Jelinek, a već imaju sumnju da li je nagrada otišla u prave ruke. Poslednjih decenija barem desetak pisaca sa našeg atara pomno iščekuje dobre vesti sa Severa, nekolicina među njima ima već napisane govore zahvalnosti. Samo treba da stigne ta prokleta vest.

 

Godinama su poltroni okupljeni oko Milorada Cicija Pavića ‘‘ložili“ ovog pisca, samo što nije, svake jeseni on se spremao, ali nešto bi se isprečilo. Pre dve godine, elektronskom poštom je stigla vest da je nagrada Nobel pripala samozvanom ocu nacije D. Ć. Beogradske redakcije su listom već pripremile cele stranice sutrašnjeg izdanja, ali kad je u 13 sati BBC Workl Service uključio kamere u Švedskoj akademiji – hladan tuš! Neko se pakleno našalio, a mediji su krenuli bez proveravanja. E, pa to smo mi, dotle je došlo.

 

U Srbiji se godišnje dodeli oko 400 nagrada. Niko to tačno ne zna, ko bi još to brojao, ali našao se neko. Pesnik, satiričar i kritičar  Predrag Čudić objavio je knjigu ‘‘Practicum – velika žetva lovorika“ (izdanje Gradinar, Rožaje, 2001) u kojoj je poimence naveo ukupno 387 nagrada! Što će reći da se gotovo svakog dana u kalendarskoj godini dodeli neko zvučno ili besomučno priznanje. Zato nije čudno kad u knjižari naletite na knjigu nekog anonimusa, koji na koricama istakne listu osvojenih književnih nagrada. Nije uopšte važno što se autor bori sa gramatičkim pravilima i sintaksom, ali ko bi još o tome vodio računa!

 

U svojoj novoj knjizi ‘‘Vejači ovejane suštine – nova histerija srpske književnosti“ (izdavač Braničevo, Požarebac) Čudić se bavi nekim nagradama ponaosob, ali ga je mrzelo da ponovo prebrojava književna priznanja. Po mom uvidu, neke nagrade sa prvobitnog Čudićevog spiska su nestale (možda su se pritajile kao virusi), a neke nove su se pojavile.

 

Ako dosad niste znali, postoje nagrade u kojima preovlađuju odevni predmeti i zlato (ne košta ništa, ali dobro zvuči). Pomenimo Matićev šal, Zlatna značka Vukova, Zlatna kaciga (sa njom na glavi se bole piše!), Zlatna kolajna…

Godinama su poltroni okupljeni oko Milorada Cicija Pavića ‘‘ložili“ ovog pisca, samo što nije, svake jeseni on se spremao, ali nešto bi se isprečilo. Pre dve godine, elektronskom poštom je stigla vest da je nagrada Nobel pripala samozvanom ocu nacije D. Ć. Beogradske redakcije su listom već pripremile cele stranice sutrašnjeg izdanja, ali kad je u 13 sati BBC Workl Service uključio kamere u Švedskoj akademiji – hladan tuš! Neko se pakleno našalio, a mediji su krenuli bez proveravanja

 

I dalje, kako to lepo zvuči: Mikina čaša, Kondir Kosovke devojke, Zlatni krčag, Zlatna fontana, Zlatna maslina, Zlatna plaketa Car Dušan, Kosovski božur, Pesničko uspenje (do neba, naravno!), Zlatni talir, Drvo života, Hrisovulje, Plaštanice…

 

Teško je ustanoviti ko su osnivači ovih priznanja. Neka se dodeljuju svake godine, neka povremeno. Pokretači su grupe građana, pisci okupljeni oko nekog festivala ili doma za kulturu, nekadašnje boračke (Subnor) organizacije, kako kome padne na pamet. Postoje tri nagrade iz različitih pravaca koje nose ime Ive Andrića (laka mu zemlja!) a nedavno je i Kusturica iz svog Kamengrada (povremeno ga nazivaju Andrićgrad) najavio da pokreće nagradu sa imenom IA, koja će zaseniti sve ostale (!).

 

Atmosfera oko većine nagrada je negde između britanske serije “Mućke” i “Monty Pythona”. Najpoznatija, NIN-ova, samo jednom nije dodeljena, 1958, kad je žiri nadmeno ocenio da nijedna knjiga te godine sa srpsko-hrvatskog jezičkog područja nije zaslužila nagradu! Ovaj skandal je ubrzo otkrio da je većina članova žirija odbila da nagradi fascinantnu knjigu Miodraga Bulatovića “Crveni petao leti prema nebu”. Potom je većina članova žirija smenjena.

 

Nešto slično, dovoljno skandalozno, ali u suprotnom smislu,  dogodilo se 2005, kad je žiri nagradu dodelio knjizi Mira Vuksanovića “Semolj zemlja”. U velikoj anketi u nekoliko kulturnih rubrika su se učesnici složili  samo u jednom: ova knjiga sve može da bude samo ne roman. Nakon toga je uredništvo NIN-a, mimo običaja da se deo žirija zadrži za sledeći mandat, radi kontinuiteta, smenio ceo žiri i postavio nove ljude.

 

Valjda je najbizarniji sticaj okolnosti oko Vitalove nagrade “Zlatni suncokret”. Obično se koji mesec dana ranije proglasi tročlani žiri, koji bira najbolju od svih knjiga, nezavisno od žanra, objavljenih u prethodnoj godini. Tako ovi nesrećnici biraju između više od hiljadu knjiga. Šta je od toga pročitano, niko ne zna, ali za čitanje svih ukupno potrebna je decenija života. Nema veze, u javnosti se ova nagrada po navici, neprofesionalnoj lenjosti i brzopletosti naziva uglednom.

Zato nije čudno da je nedavno preminuli Jakov Grobarov (ozloglašen kao poslednji boem, a bio je samo kako je sam govorio večiti beskintaš i pijanac) u jednoj prilici izjavio (navodim po sećanju): “Ja sam jedinstvena pojava u novijoj srpskoj književnosti. Nikad nisam dobio nijednu književnu nagradu, pa to je najveće priznanje meni i mom delu”

 

U godinama kad je novinska književna kritika maltene nestala, a ona akademska ili univerzitetska jedva da daje života, već podugo Večernje novosti dodeljuju nagradu Meša Selimović. Ove godine, kao i prethodnih, u glasanju za sve žanrove sudeluje 56 osoba, a redakcija se hvali da je to najmnogoljudniji žiri kritike na svetu. Najmnogoljudniji, bez ikakve sumnje, ali za dve trećine glasača niko nikada nije čuo.

 

I nemojte misliti da neka od ovih neobičnih priznanja ide nekim lokalnim genijima. Često se dodeljuju akademicima, piscima koji su miljenici beogradske čaršije, a ne pamti se da je neko diskretno odbio ovakva visoka priznanja. Kad pogledate beleške o autoru na kraju knjige, neki od njih beleže i po 40-ak nagrada, od kojih su polovina uvreda zdravoj pameti.

 

Ima, istinu govoreći, uglednih nagrada koje su se urušile pod navalom provincijske alavosti. Tako je nagrada ‘‘Branko Miljković“, po definiciji namenjena mladim, novim autorima (B. M. je umro u 27 godini), sredinom osamdesetih dodeljena Oskaru Daviču, koji je već bio trostruko stariji od nesrećnog Branka. I Oskaru to nije bilo čudno. Palo sa neba, pa šta!

 

Za neke nagrade smo čuli kad se dogodi skandal najnižeg reda. Pre desetak godina, u Kruševcu je dodeljen Zlatni krst cara Lazara (ni do tada ni posle nikad nismo čuli za ovo čudo od nagrade). Tročlani žiri je nagradu dodelio Vuku Draškoviću. Niko ne bi dao ovoj vesti ni pišljivog boba, da se nije javio vrsni pisac Danilo Nikolić, jer je iz novina saznao da je i on sudelovao u odluci za ovu nagradu. Ali njemu je odgovorio pisac-večiti disident, u to vreme na visokom položaju u srpskom Ministarstvu kulture, do kojeg je stigao sa kadrovske liste VD. On je Nikoliću učtivo odbrusio: Nas dvojica smo odlučili, a ti nisi mogao da promeniš ništa!

 

Neko bi sad mogao da cinično kaže: pa šta, neka cvetaju svi cvetovi!

 

Ovde je nevolja što je korov prevladao, i što  su mediji potpuno razrušeni, te sve što stigne do redakcija, ima istovetan tretman. Kulturna javnost je zbunjena i sluđena, teško joj je da se snađe u ovom bunilu.

 

Zato nije čudno da je nedavno preminuli Jakov Grobarov (ozloglašen kao poslednji boem, a bio je samo, kako je sam govorio, večiti beskintaš i pijanac) u jednoj prilici izjavio (navodim po sećanju): “Ja sam jedinstvena pojava u novijoj srpskoj književnosti. Nikad  nisam dobio nijednu književnu nagradu, pa to je najveće priznanje meni i mom delu!”

Još tekstova ovog autora:

  • Kao hodač po žici u cirkusu
  • Potemkinova unučad
  • Fest, bez padanja u nesvest
  • Opelo multikulturalnosti
  • Vek Milene Dravić
  • Eros i muka čitanja
  • Corax nesalomivi
  • Sto godina izdaje
  • Decenije nesanice
  • Wagner u CineplexX-u

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: BEO DIJAGNOZE Tagged With: Apostrophe, autograf.hr, BBC, Beo-dijagnoze, Bernard Pivot, Dominique Fernandez, Jakov Grobarov, književnost, kolumna, Milan Vlajčić, Milorad Cici Pavić, nagrada, Nobel, Nouvel observateura, Pulitzer

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Operacija Poslovnik

    Operacija Poslovnik

    m-cimesa
  2. Documentine spomen šetnje Zagrebom

    Documentine spomen šetnje Zagrebom

    n-j
  3. Juriš na Veliki Petrovac

    Juriš na Veliki Petrovac

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.