Nenasilno djelovanje (2)

Metode nenasilnog djelovanja

 

Mnogobrojne su metode nenasilne direktne akcije. Gotovo svaki veći, produljeni sukob stvara sebi svojstvene oblike akcije. Nenasilne akcije se mogu dokazati u ranim pisanim dokumentima. U zadnjih sto godina je ipak došlo do eksplozije društvenih otkrića ovog tipa. Poznati primjer je ljudski lanac protivnika atomskog naoružavanja između Ulma i Stuttgarta, koji je kasnije potaknuo prosvjed protiv sovjetske vlasti u Latviji. Društvene promjene uče jedna od druge i dalje razvijaju više ili manje isprobane oblike akcije.

 

Američki sociolog Gene Sharp je sastavio enciklopedijski katalog u kojem je definirao 198 metoda i potkrijepio ih povijesnim primjerima. Taj katalog nije nipošto potpun. Postoje nebrojene varijante poznatih osnovnih oblika nenasilne akcije, kao što su npr. prosvjedni marš, štrajk, bojkot, upad u ograđene prostore.

Američki sociolog Gene Sharp je sastavio enciklopedijski katalog u kojem je definirao 198 metoda i potkrijepio ih povijesnim primjerima. Taj katalog nije nipošto potpun. Postoje nebrojene varijante poznatih osnovnih oblika nenasilne akcije, kao što su npr. prosvjedni marš, štrajk, bojkot, upad u ograđene prostore

 

Zajedničko je svim tim metodama ono što ih razlikuje od manje brojnih vrsta oružane akcije: kod svih nenasilnih akcija se radi o personalnim akcijama, što znači da svaki sudionik istupa u svoje ime kao prepoznatljiva, civilna osoba i kao takva ne slijedi ničije naredbe, nego svoja vlastita uvjerenja. Svaka osoba odlučuje u bilo koje vrijeme samostalno da li će sudjelovati u akciji takvog ili nekog drugačijeg oblika ili će se suzdržati.

 

Unatoč želji da grupa bude složna, a disciplina dobrovoljno prihvaćena, vrijedi pravilo koje je formulirao Gandhi: ”Svatko je svoj vlastiti general”. To načelo se nalazi u stalnoj napetosti s iskustvom da učinak pojedinih akcija često ovisi o tome da se ujedini velik broj pojedinaca i slijedi zajedničke, uvježbane obrasce ponašanja.

 

Prosvjedne demonstracije – u obliku javnih skupova, povorki, bdijenja i simboličnih akcija koje zorno prikazuju sukob – ili čak štrajkova glađu ili akcija posta s religijskom podlogom žele ”pitanje spora tako dramatizirati da ga se više ne može ignorirati” (M.L.King). Protestnim akcijama trebale bi biti predstavljene po mogućnosti i alternative kojima se teži.

 

Demonstracije kao takve ne donose neposredno društvene promjene, ali političkim protivnicima često pokazuju gubitak njihove opće legitimnosti, te ih motiviraju na reakcije koje mogu izaći u susret zahtjevima ili pojačati tlačenje.

Prosvjedne demonstracije – u obliku javnih skupova, povorki, bdijenja i simboličnih akcija koje zorno prikazuju sukob – ili čak štrajkova glađu ili akcija posta s religijskom podlogom žele ”pitanje spora tako dramatizirati da ga se više ne može ignorirati” (M.L.King). Protestnim akcijama trebale bi biti predstavljene po mogućnosti i alternative kojima se teži

 

Nenasilne akcije, koje niti artikuliraju samo protest niti predstavljaju konstruktivne alternative, nego borbeno i direktno interveniraju u postojeće društvene sustave, mogu se (sa sociološkog stanovišta) rangirati s obzirom na pojedinu intervenciju u postojeći društveni sustav. Mjere borbe koje direktno zahvaćaju društveni sistem kako bi motivirale protivnika na pregovaranje o strukturnim promjenama mogu se svesti pod pojam nesuradnje (non cooperation) s vladajućim strukturama.

 

Gandhi je nakon Prvog svjetskog rata tražio od svojih sugrađana masovni otpor (ne suradnju) engleskim kolonijalnim vlastima. Nadao se brzom slomu engleske kolonijalne vladavine. Smatrao je da treba izbjegavati i britansko obrazovanje, odbiti službe i priznanja kolonijalnih gospodara te bojkotirati engleske tkanine.

 

Najčešći i najvažniji način nesuradnje je još uvijek štrajk u mnogim inačicama – od bijelog do općeg.

 

Nesuradnja se često kombinira s osnivanjem institucija kritičnih prema društvu, paralelnih s etabliranim, postojećim ustanovama. Govori se o legalnoj inovaciji uloga, koja može prerasti u građanski neposluh ako se ta inovacija zabrani. Čak i u političkim sistemima koji teže totalitarnoj kontroli stanovništva postoje gotovo uvijek neke ustanove koje znaju kako izbjeći tu kontrolu i omogućuju neovisno iskazivanje slobodne volje. U komunističkim državama, ali i u južnoafričkim aparthejd sistemima tu konstruktivnu ulogu preuzimale su crkvene ustanove.

 

U okviru nenasilnih kampanja uvijek su jako važni mediji koji kritički prenose informacije. Počelo je s letkom luteranske reformacije, nastavilo se i dalje sve do zidnih novina, grafita i alternativnih novina.

Internet otvara nove načine širenja informacija i prevladavanja monopola na tisak i mjera cenzura. Može se u roku od nekoliko dana sakupiti na internetu stotine tisuća potpisa protiv određene mjere vlade, na primjer smrtne kazne ili ukidanja zabrane lova na kitove. Ovo kratkoročno globalno fokusiranje određenih osoba na određenu temu je važna inovacija novijeg vremena

 

Internet otvara nove načine širenja informacija i prevladavanja monopola tiska i nadilaženje cenzure. Može se u roku od nekoliko dana na internetu sakupiti stotine tisuća potpisa protiv određene mjere vlade, na primjer smrtne kazne ili ukidanja zabrane lova na kitove. To kratkoročno globalno fokusiranje određenih osoba na određenu temu je važna inovacija novijeg vremena.

 

Građanski neposluh i građanska uzurpacija se smatraju najoštrijim mjerama borbe. Gandhi ih je definirao kao ”adekvatnu zamjenu za oružani ustanak”. To se odnosi na kršenje nepravednih zakona s ciljem poticanja vlade da ih izmijeni ili ukine.

 

Često prijestup ne čini samo izostanak djelovanja, kao što je prigovor savjesti ukoliko postoji opća vojna obaveza, nego su to ilegalne intervencije u društvenom sustavu. Primjeri su go-in, sit-in. Masovno sjedenje na cestama, zauzimanje praznih zgrada/stanova, okupacije industrijskih objekata, zauzimanje i prenamjena složenih društvenih institucija kao što su sveučilišta, poljoprivredne površine i postrojenja, vojna vježbališta ili prometni putovi i postrojenja za skladištenje radioaktivnog otpada.

 

Kada neposluhom građani interveniraju u ”civilnom” obliku, može se govoriti o civilnoj uzurpaciji u kojoj pobunjenici preuzimaju društvene uloge koje im nisu pripadale u dotadašnjem društvenom sistemu. Ako se uspiju pokrenuti mase na civilnu uzurpaciju, stvara se pored uspostavljenog sustava vlasti ili vladajućeg oblika ekonomije civilna, nenasilna protu-moć ili alternativni oblik gospodarske aktivnosti.

 

Ako ti strukturni oblici građanskog neposluha u kratkom vremenu uspiju angažirati za sebe veliku većinu stanovništva i prisiliti vlade na pregovore i ustupke, može se govoriti o nenasilnoj revoluciji. Jedan primjer je prijelaz iz komunističkog režima u Istočnoj Njemačkoj do slobodnih izbora 1990. koji je uspio kao dogovor za ”okruglim stolom”.

 

(Preuzeto sa Rand.hr – Nastavlja se)