Govor Zorana Pusića, predsjednika AFL-a RH, na Skupštini, u subotu 2. travnja 2016. u Novinarskom domu u Zagrebu.

”Na osnivačkoj skupštini Antifašističke lige prije godinu dana rečeno je da je ono što danas čini antifašizam aktualnim društveno okruženje u kojem se javno poricanje nekih od temeljnih etičkih vrijednosti pristojnog demokratskog društva ponovo nameće kao legitimna, dapače demokratska politička opcija. U kojem se protiv političkih neistomišljenika, manje-više neuvijeno, zaziva fizičko nasilje i u kojem nije više pitanje hoće li do takvog nasilja doći, nego kada će doći.

Rekli smo da su temeljna načela AFL-a promocija onih etičkih i društvenih vrijednosti u čijoj obrani je antifašizam nastao. To znači kritiku svih totalitarizama u prošlosti, pa i onih koji su presudno pridonijeli pobjedi nad nacizmom i fašizmom i svim njihovim kvislinškim inačicama.

To znači suprotstavljanje autoritarnim i totalitarnim tendencijama prije svega u hrvatskom društvu danas.

I to znači ustrajno djelovanje kako bi zlo koje je inherentno vezano za fašizam bilo kao takvo prepoznato i kako bi u što manjoj mjeri bilo preneseno u budućnost.

Na osnivačkoj skupštini Antifašističke lige prije godinu dana rečeno je da je ono što danas čini antifašizam aktualnim društveno okruženje u kojem se javno poricanje nekih od temeljnih etičkih vrijednosti pristojnog demokratskog društva ponovo nameće kao legitimna, dapače demokratska politička opcija. U kojem se protiv političkih neistomišljenika, manje-više neuvijeno, zaziva fizičko nasilje i u kojem nije više pitanje hoće li do takvog nasilja doći, nego kada će doći

Rekli smo i to da je zajednički nazivnik ljudi i organizacija koje čine Ligu kritičnost prema svakom obliku autoritarne vlasti i osuda svakog oblika totalitarizma, ali njen naziv, Antifašistička liga RH, je izabran zato što totalitarne tendencije ugrožavaju današnje hrvatsko društvo gotovo isključivo od strane ekstremne desnice koja krivotvori povijest kako bi mogla relativizirati zloćudnost ideja vezanih za ustaštvo, hrvatsku verziju fašizma.

Jer se u svojoj uskogrudnoj i sebičnoj pragmatičnosti okreće idejama koje potiču strah i netrpeljivost, koje po mnogo čemu sliče idejama zastupanim u NDH, idejama koje kratkoročno možda homogeniziraju dio biračkog tijela, ali na dulji rok dokazano donose patnju i nesreću za sve.

Što bi se moglo dodati poslije godinu dana? Da su se izrečena upozorenja pokazala pomalo kao proročanstva Kasandre. Razni ugledni komentatori prozivali su nas zbog širenja panike, čak zazivali pravnu državu da nas sudski goni zbog lažnog upozoravanja na opasnost od fašizacije (”Zoran Pusić tvrdi da je ‘danas u Hrvatskoj i Europi prirodno govoriti o antifašizmu… jer postoje radikalne desne stranke koje imaju ideje, a pomalo i postupke koji su karakteristični za fašizam i nacizam’. To je niska objeda za koju bi g. Pusić trebao zakonski odgovarati da ga itko shvaća ozbiljno” (Matko Marušić: ”Fantomi fašizma danas”, Vijenac, svibanj, 2015.).

A u isto vrijeme pred očima su nam se izrečena upozorenja realizirala.

Jedna od osnovnih zadaća demokratske države je štititi svoje građane, osigurati slobodu od straha. A jedan od prepoznatljivih simptoma da politički sistem klizi prema totalitarizmu je induciranje straha u društvu.

I metode su poznate.

Dovoljno je dati otkaze onima koji pogrešno misle da bi kriterij trebao biti profesionalnost, a ne podobnost. Ako to ne ide glatko, uvijek će se naći režimu skloni batinaši koji će taj proces pospješiti. Ili će se dogoditi fizički napadi na neke osobe u javnosti poznate kao kritičari režima, kao što su se dogodile simultane provale u stanove Olivera Frljića i njegove djevojke ili fizički nasrtaj na Antu Tomića

Dovoljno je dati otkaze onima koji pogrešno misle da bi kriterij trebao biti profesionalnost, a ne podobnost. Ako to ne ide glatko, uvijek će se naći režimu skloni batinaši koji će taj proces pospješiti. Ili će se dogoditi fizički napadi na neke osobe u javnosti poznate kao kritičari režima, kao što su se dogodile simultane provale u stanove Olivera Frljića i njegove djevojke ili fizički nasrtaj na Antu Tomića.

Režim će se u početku ograđivati, njihovi parlamentarni zastupnici će se u Saboru čuditi o kakvim se tu pritiscima uopće radi. Dok su to ”njihovi” batinaši, radit će se o neciviliziranim postupcima koji su za osudu, ali uz komentar da su žrtve napada same izazivale svojim djelovanjem, pisanjem, zapravo svojim postojanjem opravdani gnjev.

Stanje u medijima, s obzirom na to da u velikoj mjeri mediji formiraju javno mnijenje, ključno je za stanje u društvu i uopće za funkcioniranje demokracije. A pokušaj da se mediji učine režimski podobnim također je prepoznatljiv simptom totalitarizma.

Možemo se složiti s uskršnjom porukom kardinala Bozanića da ”zlo želi vladati medijskim svijetom”. Pogotovo ako je to, s obzirom na utjecaj Crkve u medijima i vrstu napisa koji se učestalo pojavljuju u Glasu Koncila, oštra samokritika.

Međutim, kako postoje određene razlike između vrha hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj i pape Franje, bojim se da ćemo na kršćansko preispitivanje vlastitih postupaka i samokritičnost Crkve u Hrvatskoj morati još pričekati.

Naš stav je da je u modernoj demokraciji dužnost države da se brine da mediji budu slobodni. Prije svega od nje same. A onda i od moćnih institucija, poput crkve ili raznih korporacija, koji mogu imati svoje medije, ali je država dužna osigurati slobodno, sekularno i nepristrano informiranje kao bitnu komponentu održive demokracije.

Sloboda kulturnog stvaralaštva legitimacija je slobodnog društva. Politika i ovdje treba to osigurati, a ne se u to petljati. Ocjena prvog potpredsjednika hrvatske Vlade o nekvaliteti intendanta kazališta primjer je koji bi se skladno uklopio u Goebelsovo ili Ždanovljevo vrijeme

Sloboda kulturnog stvaralaštva legitimacija je slobodnog društva. Politika i ovdje treba to osigurati, a ne se u to petljati. Ocjena prvog potpredsjednika hrvatske Vlade o nekvaliteti intendanta kazališta primjer je koji bi se skladno uklopio u Goebelsovo ili Ždanovljevo vrijeme. A gromoglasni muk kojim je Ministarstvo kulture popratilo izbor Rijeke za prijestolnicu europske kulture u 2020. godini rječito govori o veličini problema.

Razvoj događaja ukazuje na to da je trend u današnjoj Hrvatskoj, posebno u spomenutim područjima, zabrinjavajući. Da ide u suprotnom smjeru od vrijednosti čija obrana i promocija je i smisao postojanja AFL-a. Više o tome reći će kolegice i kolege koje smo zamolili da govore o stanju u tim specifičnim područjima.

Zahvaljujem.”

(Opaska uredništva: U nastavku su govorili Sanja Tabaković iz Šoah akademije i Židovske općine Zagreb, Vilim Matula iz inicijative Kulturnjaci 2016 i Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva).