Boris Marelić
(Opaska Drage Pilsela: Autorica osvrta, Minja Foretić Petric, nije svjedočila napadu na Korčulanina Borisa Marelića i ovo nije policijski izvještaj. Ali ono što je gospođa Minja napisala podudara se s onim što je Marelić ispričao ovom novinaru neposredno nakon nemila događaja, kada je, ničim izazvan, iz ideoloških razloga, osoba puno mlađa od Borisa verbalno i fizički napala sugrađanina tako ružno da je bilo moguće i da, zbog prošlogodišnje operacije na srcu, Mareliću bude ugrožen život).
Ne trpjeti drugoga, psihološki i fiziološki, čovjeku je imanentno. Izgleda da je to pozicija iz koje krećemo pa dokle dobacimo. Pritom, postoji ta obaveza artikulacije. Ideja da sve prešućeno na neki način i u nekoj projekciji idealnog društva (po kriteriju individualno i društveno normalnog) postaje šutnjom odobreno. [Read more…]
Hrvatska se vraća u normalu. Svoju normalu. Trajno bolesno stanje, za koje ne možemo kriviti virus. Osim ako se dokaže da su pojedine ”zaražene” stranke svojevrstan virus – trajan rezervoar bolesti za neke države. Tu nažalost pomoći nema. 
U razgovoru za Hrvatski radio Kolinda Grabar-Kitarović je rekla da bi željela otići na koncert Marka Perkovića Thompsona u Splitu i pozdravila to što je pjevač zatražio od publike da nosi isključivo obilježja ”pobjedničke hrvatske vojske” s obzirom na to da je Domovinski rat u temeljima moderne Hrvatske. ”Mislim da bih svakako svratila na koncert, to nikada nisam krila i već sam bila na njegovim koncertima”, kazala je KGK. 
Kad smo ih prije tri ili četiri godine upoznali, oni su bili čvrsto urasli jedno u drugo. Iskusni kirurzi s Rebra gledali su sijamske blizance spojene tjemenom, s jednim, zajedničkim mozgom, i nakon dugog vijećanja zaključili: “Ne, ovo se dvoje ne može razdvojiti. Nijedno od njih ne bi samostalno preživjelo.” 
Nepovjerenje u elitu moći je ogromno. Možda se može reći da mase mrze elitu, barem samoproglašene skorojeviće koji ne poštuju pravila, ali ih rado pišu, smatraju se ljudima iznad zakona. Elitu tvore ljudi koji su lukavi i snalažljivi, često primitivni i neobrazovani, ne znaju za Shakespearea i miješaju Irak i Iran, ali su uporni u volji za moć. Često nemaju elementarne kompetencije. 
O potrebi velikih reformi govori žena koja nije podržala ratifikaciju Istanbulske konvencije i koja nije rekla ni riječi u znak podrške ženama nakon izbijanja afere kiretaža. Da, riječ je o Kolindi Grabar-Kitarović, o ženi s nula rezultata, kako to ovih dana točno konstatiraju Dalija Orešković i Bojan Glavašević. 
Pouka ove priče je jednostavna. Prijelazom iz jednostranačkog u višestranački sistem preuzete su i neke mane nekadašnje Partije, preslikane u sve nove stranke i tako multiplicirane. 