Bilo je, kažu, jednom vrijeme da se nije smjelo kazati da si Hrvat. Jednako se tako, tvrde, nije smjelo ići na vjeronauk i na misu. Ja, doduše, ne znam kad je to vrijeme bilo jer su moji otvoreno ispovijedali svoju hrvatsku narodnost, krstili se, ispovijedali, pričešćivali, krizmali i ženili u crkvi, postili na Veliki petak, slavili Uskrs i Božić, a ako je tkogod naš umro, na grob bi mu stavili križ. [Read more…]
Castro (ni)je bio religiozan, a Trump (ni)je kršćanin
Dok se rađala ova kritična kolumna o licemjerju američkog konzervativnog kršćanstva koje je nedvosmisleno manifestirano u izboru njihova predsjednika, iznenada se u taj prostor ubacila i tematskom srodnošću nametnula smrt Fidela Castra. [Read more…]
Sve za kuma, kuma ni za što!
Naši istočni susjedi vole reći kum – pa Bog! Ni mi nismo daleko; i u nas se vjeruje da odbijanje kumstva, bez obzira na to radi li se o krštenju ili vjenčanju, donosi trajnu nesreću. [Read more…]
Sasvim kužim vojnika Dossa jer sam nekoć i ja tako razmišljao
Prošle sam subote imao gotovo pa mističan susret sa samim sobom u kino dvorani. Otišao sam gledati Gibsonov ”Greben spašenih” – kako su vješto preveli izvorni naslov Hacksaw Ridge. [Read more…]
Svi smo, i vjerni i nevjerni, likovi u istoj knjizi života
Poželjeti je doživjeti da su kršćani poučeni u svojoj vjeri, njezinoj širini i dubini kakva ne ovisi o uvjerenjima, moralnim normama i razlikama među ljudima. [Read more…]
Izbjegnimo zatvaranje u egoističnu sigurnost
Papina kateheza na jubilejskoj audijenciji u subotu 12. studenog 2016.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovoj posljednjoj jubilejskoj audijenciji subotom želim predstaviti važan aspekt milosrđa – uključivost. Bog, naime, u svom naumu ljubavi ne želi isključiti nikoga, a želi uključiti sve.
Na primjer, krštenjem postajemo njegova djeca u Kristu, udovi Kristova tijela koje je Crkva.
Mi kršćani pozvani smo koristiti isti taj kriterij: milosrđe je onaj način djelovanja kojim nastojimo uključiti druge u naše živote, izbjegavajući zatvaranje u sebe i svoje egoistične sigurnosti.
Priključimo se i mi ovom pokretu uključivanja drugih kako bismo bili svjedoci milosrđa, kojim je Bog svakog od nas prihvatio i prihvaća
U ulomku iz Matejeva Evanđelja koji smo maločas slušali, Isus upućuje uistinu sveopći poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (11, 28).
Nitko nije isključen iz ovog poziva, jer Isusova je misija objaviti svakom čovjeku Očevu ljubav.
Na nama je da otvorimo svoje srce, da se pouzdamo u Isusa i prihvatimo tu poruku ljubavi, po kojoj ulazimo u otajstvo spasenja.
Ovaj aspekt milosrđa, uključivost, očituje se u širom raširenim rukama koje prihvaćaju bez isključivanja, bez klasificiranja drugih prema njihovom društvenom položaju, jeziku, rasi, kulturi ili religiji: pred nama je samo osoba koju trebam ljubiti kao što je ljubi Bog.
Onaj koga susrećem na svome radnom mjestu, u svojoj četvrti, je osoba koju treba ljubiti kao što ljubi Bog. “Ali on je iz te ili ove zemlje, pripada ovoj ili onoj religiji… To je osoba koju Bog ljubi i ja je moram ljubiti.”
To znači uključivati, i to je uključivanje.
Mi kršćani pozvani smo koristiti isti taj kriterij: milosrđe je onaj način djelovanja kojim nastojimo uključiti druge u naše živote, izbjegavajući zatvaranje u sebe i svoje egoistične sigurnosti
Kolike samo umorne i potlačene osobe susrećemo i danas! Na ulici, u javnim ustanovama, u domovima zdravlja… Isusov pogled se spušta na svako od tih lica, također po našim očima. A kakvo je to naše srce? Je li milosrdno? Je li naš način razmišljanja i djelovanja uključiv?
Evanđelje nas poziva prepoznati u povijesti čovječanstva plan velikog djela uključivosti, koji – u potpunosti poštujući slobodu svake osobe, svake zajednice, svakog naroda – poziva sve da tvore jednu obitelj braće i sestara, u pravdi, solidarnosti i miru, te da budu dio Crkve, koja je tijelo Kristovo.
Kako su samo istinite Isusove riječi kojima poziva umorne i iscrpljene da dođu k njemu otpočinuti! Njegove širom raširene ruke na križu pokazuju da nitko nije isključen iz njegove ljubavi i njegova milosrđa, pa ni najveći grešnik: nitko!
Svi smo uključeni u njegovu ljubav i njegovo milosrđe!
Najneposredniji način da osjetimo kako nas je Bog prihvatio i prigrlio sebi je njegovo opraštanje.
Svu smo potrebiti Božjeg oproštenja. I svi trebamo susretati braću i sestre koji nam pomažu ići k Isusu, otvoriti se daru koji nam je dao na svome križu.
Na nama je da otvorimo svoje srce, da se pouzdamo u Isusa i prihvatimo tu poruku ljubavi, po kojoj ulazimo u otajstvo spasenja
Ne priječimo jedni druge! Ne isključujmo nikoga!
Štoviše, s poniznošću i jednostavnošću postajemo oruđa uključivog Očevog milosrđa.
Sveta Majka Crkva pruža svijetu veliki zagrljaj Krista raspetog i uskrslog. I ovaj Trg, sa svojim kolonadama, simbolizira taj zagrljaj.
Priključimo se i mi ovom pokretu uključivanja drugih kako bismo bili svjedoci milosrđa, kojim je Bog svakog od nas prihvatio i prihvaća.
(IKA).
Gledam Trumpa: Teško je zapravo biti ateist
Teško je zapravo biti ateist. Nevjera je svakodnevno na velikim iskušenjima.
Evo, na primjer, kako shvatiti da je Donald Trump izabran za predsjednika Amerike, da će kovčežić sa šiframa za aktiviranje transkontinentalnih raketa s nuklearnim bojevim glavama doći u ruke jednog muškarca koji izgleda kao seksualni napasnik iz piano bara na kruzeru? [Read more…]
Papa Franjo kao Martin Luther?
U njemačkom Bildzeitungu je na slici papa Franjo zajedno s protestantskim crkvenim dostojanstvenicima za posjeta Švedskoj. Te su novine papu Bergoglija nazvale ”Martinom Lutherom 2017. godine”.
Njegovo sudjelovanje u slavljima prigodom početka proslave 500. obljetnice Lutherova objavljivanja 95 teza (o dilemi ”otkupljenje vjerom ili djelima”) svojevrsna je molba za oprost papinim prethodnicima, koji su – sami nedostojni visoke dužnosti – svojom okorjelošću Martina Luthera gurali na put kojim učeni i pobožni redovnik iz Erfurta nije do tada namjeravao krenuti. [Read more…]
Žena i Crkva: Spolna segregacija – muška dominacija
Papa Frane nema nikakve namjere bitno mijenjati ulogu žene u Katoličkoj crkvi, ne samo zato što je on “vjerni sin Crkve”, kako je rekao jednom, dakle odlučan ne dirati u dogme makar koliko mijenjao njihovu interpretativnu paradigmu, nego i zato što a priori prihvaća načelo segregacije funkcija u Katoličkoj crkvi: muškarcima odlučivanje, ženama utjeha. [Read more…]
Octopus dei – hobotnička hermeneutika
U dokumentu ”Gaudium et Spes” Drugi Vatikanski koncil nije zamislio ulogu Crkve kao korištenje moći. Htjeti dijeliti radosti i nadanja čovječanstva – činilo se da otkriva optimizam gotovo onkraj stvarnosti, ali to je bilo programatsko nadahnuće. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 29
- 30
- 31
- 32
- 33
- …
- 62
- Next Page »