Kafić ”Paprika”, a potom i dom Borivoja Dovnikovića Borde u Dubravi proteklih tjedana bili su scenografija naših dugih, maratonskih razgovora o umjetnosti i politici, idealima i snovima. S tim vitalnim karikaturistom, animatorom, grafičkim dizajnerom i višestruko nagrađivanim autorom animiranih filmova nije bilo teško naći zajedničke teme. No teško je na kraju bilo ugurati naš razgovor u novinski format. [Read more…]
U izbjeglištvu 1941. – 1945. (IX): Radost zbog povratka u Osijek i Čepin
Odmah sam se pridružio omladinskim aktivizmu u Domu kulture. Ne sjećam se detalja, ali znam da sam postao blagajnik literarnog društva “Razvitak” (odgovorniju dužnost kao četrnaestogodišnjaku nisu mi mogli povjeriti). Predsjednik je bio pjesnik Branislav Zeljković tri-četiri godine stariji od mene, također izbjeglica iz Hrvatske. Održao sam i jedno literarno predavanje; zaboravio sam temu, ali se sjećam da su me sve starije kolege slušale s dužnim poštovanjem, iako nisam siguran na kakvom je nivou moglo biti moje izlaganje. [Read more…]
U izbjeglištvu 1941. – 1945. (VI): Heroj u vlaku, kukavica u kinu
Nakon ferija 1943. vratio sam se u Požarevac da bih nastavio sa četvrtim razredom gimnazije (danas posljednjim razredom osmoljetke). Nastavljalo se druženje sa Zoranom i društvom.
Nikako me nije napustila potreba za pisanjem. Slučajno sam negdje naišao na nedjeljne novine Srpsko selo, koje su imale stranicu s literarnim prilozima čitalaca. Ljudi su pisali o narodnim pričama i običajima na selu. I odmah sam odlučio da ja pišem o običajima u svome zavičaju, Čepinu. [Read more…]
Kako sam preživio ustašku strahovladu i NDH (drugi dio)
(Opaska uredništva: Ovim tekstom, drugim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde započinjemo prisjećanje na užase koje su počele prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske).
Nakon završenog četvrtog razreda osnovne škole vratio sam se u Čepin ocu, kod majke i djeda, (jedine neudate) tetke Cvijete i strine Soke sa Perom i Lazom. [Read more…]