autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Templetonova nagrada

Autor: Peter Kuzmič / 03.12.2014. Leave a Comment

Vrhunac mog prošlotjednog boravka u kalifornijskom San Diegu je bio osobni susret s Tomašom Halikom, jednim od najistaknutijih čeških intelektualaca. Susret se dogodio u kontekstu proslave ovogodišnjeg laureata prestižne Templetonove nagrade a na velikom kongresu (desetak tisuća sudionika) koji svake godine organizira American Academy of Religion (AAR).

 

AAR je najveća i najuglednija međunarodna asocijacija koja okuplja i preko svojih različitih programa i platformi aktivira tisuće znanstvenika i stručnjaka različitih svjetonazora i (ne)vjera koji se akademski bave religijskom tematikom i problematikom. Na kongresu u San Diegu, koji je AAR organizirao zajedno sa Society of Biblical Literature (SBL), je unutar nepuna četiri dana održano više od tisuću akademskih događaja na kojima je pročitano više tisuća znanstvenih radova i priopćenja te javno prikazano nekoliko stotina novih knjiga iz teologije, biblijskih znanosti i srodnih područja.

 

Upravo zbog veličine i značaja skupa unutar njega se redovito organiziraju i proslave u čast najnovijih laureata za “progress in religion” kako je izvorno definirana Templetonova nagrada.

Prvu je nagradu primila Majka Terezija (1971.) koja je šest godina kasnije primila i Nobelovu nagradu za mir. Nekoliko drugih je Templetonovih laureata također primilo i Nobelovu nagradu, a najpoznatiji među njima su Aleksandar Solženjicin, Charles Townes, Dalai Lama i prošlogodišnji templetonovac Desmond Tutu

 

Nagradu je 1972. godine utemeljio Sir John Templeton, američki miljarder koji se obogatio kao investicijski bankar i čija je zaklada u međuvremenu potporom ciljanih interdisciplinarnih projekata dala ogroman doprinos boljem razumijevanju vjere i znanosti kao i općem napretku na oba područja.

 

John Templeton je cijeli život bio aktivan u različitim tijelima Prezbiterijanske crkve u SAD-u. Više od četiri desetljeća je bio članom Upravnog vijeća Teološkoga fakulteta Princeton, a u više mandata mu je i predsjedavao. Zahvaljujući njegovim donacijama, Princeton je na glasu kao teološko učilište s najvećom zakladom.

 

Nagradu koja nosi njegovo ime Templeton je osnovao kao odgovor na Nobelovu nagradu, jer, kako kaže, među Nobelovim nagradama nema kategorije “vjerskih otkrića”. “Bio sam zadivljen kako je Alfred Nobel posvetio velika novčana sredstva kako bi stimulirao velike umove znanosti da posvete dio svog pregalaštva prema novim otkrićima u fizici, kemiji i medicini. Želio sam potaknuti isti takav entuzijazam prema otkrićima duhovne realnosti.” Tako je nastalo ovo prestižno odlikovanje koje se smatra “vjerskom Nobelovom nagradom”.

 

Odlukom utemeljitelja nagrada se već više od četiri desetljeća dodjeljuje “živućim pojedincima koji su originalnim istraživanjima ili otkrićima poboljšali shvaćanje Boga i duhovnosti u svijetu”. Ona je Templetonovom odlukom novčano veća od Nobelove nagrade, te je ovogodišnji laureat primio 1,3 milijuna eura.

 

Prvu je nagradu primila Majka Terezija (1971.) koja je šest godina kasnije primila i Nobelovu nagradu za mir. Nekoliko drugih je Templetonovih laureata također primilo i Nobelovu nagradu, a najpoznatiji među njima su Aleksandar Solženjicin, Charles Townes, Dalai Lama i prošlogodišnji templetonovac Desmond Tutu. Među ranijim laureatima nalazimo i evangelizatora Billy Grahama i utemeljitelja najveće misijske udruge za evangelizaciju sveučilištaraca Bill Brighta, ali i nedavno preminulog Charlesa Colsona.

Monsignor Halik je u sekulariziranom Pragu prepoznatljiv i kao kreativni župnik “najintelektualnije katoličke crkve u gradu” koja okuplja velik broj profesora, studenata i tragalaca za smislom života. Iako time zbunjuje mnoge svoje kolege u redovima klera, češka javnost cijeni Halika zbog njegove konzistentne kritike konzervativaca, među kojima mu je česta meta bio Havelov nasljednik Klaus sa svojom neoliberalnom politikom

 

Kada se sve zbroji, među primateljima ove prestižne nagrade je ipak nešto više znanstvenika koji su svojim otkrićima i(li) izumima ojačali vjeru u transcedentnost i blagotvorni utjecaj vjere, nego duhovnika koji su se istakli njezinim propovijedanjem i plemenitim djelima. Ponajčešće i najopćenitije obrazloženje nagrade je da se ona dodjeljuje ljudima koji su se istakli značajnim doprinosom “afirmaciji duhovne dimenzije života i kulture”.

 

Tko je Tomaš Halik, ovogodišnji Templetonov laureat? Ovaj 65-godišnji češki katolički intelektualac, duhovnik i filozof je nagradu primio zbog svog zauzimanja za vjersku slobodu u Čehoslovačkoj u vrijeme komunističkog režima kao i za ustrajno promicanje dijaloga među različitim vjerama, svjetonazorima i s nevjerujućima.

 

Halik je bio prominentan član intelektualnog kruga disidenata koji su se okupljali oko Vaclava Havela, a svojim su se progresivnim idejama razlikovali od konzervativnije grupe koja je vodio Vaclav Klaus, donedavni predsjednik Češke Republike. Kao oštar kritičar sovjetskog komunizma i borac za ljudska prava Halik je bio desna ruka Vaclava Havela koji je ovog svećenika smatrao najboljim kandidatom za svog nasljednika na poziciji predsjednika Republike.

 

Monsignor Halik je u sekulariziranom Pragu prepoznatljiv i kao kreativni župnik “najintelektualnije katoličke crkve u gradu” koja okuplja velik broj profesora, studenata i tragalaca za smislom života. Iako time zbunjuje mnoge svoje kolege u redovima klera, češka javnost cijeni Halika zbog njegove konzistentne kritike konzervativaca, među kojima mu je česta meta bio Havelov nasljednik Klaus sa svojom neoliberalnom politikom.

 

Kao općepriznat i nacionalno prepoznatljiv javni intelektualac Halik je “savjest nacije” i nezaobilazni etički orijentir u vezi sa svim pitanjima društvenog i kulturnog života svoje zemlje. U svojim čestim televizijskim nastupima i tekstovima za različite publikacije u posljednje vrijeme oštro kritizira Vladimira Putina, kojeg je zbog otimanja Krima i podrške pobunjenicima u istočnoj Ukrajini proglasio “ratnim kriminalcem”.

Kao općepriznat i nacionalno prepoznatljiv javni intelektualac Halik je “savjest nacije” i nezaobilazni etički orijentir u vezi sa svim pitanjima društvenog i kulturnog života svoje zemlje. U svojim čestim televizijskim nastupima i tekstovima za različite publikacije u posljednje vrijeme oštro kritizira Vladimira Putina, kojeg je zbog otimanja Krima i podrške pobunjenicima u istočnoj Ukrajini proglasio “ratnim kriminalcem”

 

Vratimo se u San Diego. Lijepo je bilo nakon više godina opet vidjeti i slušati Charlesa Taylora, jednog od najznačajnijih živućih filozofa. Još se dobro sjećam njegova impresivnog predavanja na AAR-u 2007. godine kada je nagrađen Templetonom za svoja dugogodišnja istraživanja uloge duhovne misli u interakciji sa razvojem sekularizma u modernome svijetu. Na ovogodišnjem Templetonovom događaju Taylor je bio respondent na Halikovo prigodno predavanje naslovljeno “predvečerje kršćanstva”. Njihovim je predavanjima slijedio stimulativan plenarni dijalog o pitanjima vjere i nevjere u suvremenom svijetu.

 

Djela Charlesa Taylora su među najprevođenijima u svijetu. Autor je i kod nas prevedene ”Sources of Self” ( Izvori sebstva) i ”Etike autentičnosti”, dok je nedavnija i najpoznatija studija ”A Secular Age” (Sekularno doba) pokrenula mnogobrojne rasprave o razlozima i posljedicama sekularizacije u zapadnim društvima. U duhu Templetonovih ideja i ideala, Taylor je argumentirano ukazao na štetnost racionalističkih odbacivanja morala i duhovnosti kao anakronizama, ali se i suprotstavio onima koji koriste moralna i vjerska uvjerenja kako bi opravdali isključivost i nasilje.

 

U zaključku moramo naglasiti da je uz Tomaša Halika na ovogodišnjem kongresu Američke akademije religija zapaženu ulogu imao još jedan srednjeevropski teolog kojega se danas svrstava u sam vrh najutjecajnijih javnih intelektualaca. Hrvatski teolog Miroslav Volf je profesor na Sveučilištu Yale i na svom matičnom Evanđeoskom teološkom fakultetu u rodnom Osijeku.

 

Predstavljanje njegovih najnovijih knjiga i tematske rasprave o njima su uvijek dobro posjećeni i pamtljivi događaji na skupovima AAR-a. Na kongresu u San Diegu njega je zapala rijetka čast da vodi izuzetno dobro posjećen plenarni ”intervju godine” na kojem mu je sugovornik bio već imenovani i višestruko proslavljeni filozof Charles Taylor. Taylor i Volf su se dobro razumjeli i iskreno sprijateljili, pa bi se bilo sjajno ponadati nekom njihovom skorašnjem zajedničkom nastupu u Volfovoj domovini, možda prigodom izdanja hrvatskoga prijevoda glasovitog ”Sekularnog doba”.

Filed Under: VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: Aleksandar Solzenicin, autograf.hr, Billy Graham, Charles Colson, Charles Townes, Dalai lama, Desmond Tutu, kolumna, Majka Terezija, Nobelova nagrada, Peter Kuzmič, Templetonova nagrada, Tomaš Halik, vječnost, vrijeme

Evangelici i katolici

Autor: Peter Kuzmič / 07.04.2014. Leave a Comment

Protestanti i rimokatolici stoljećima nisu mogli naći zajednički jezik od onog raskola u 16. stoljeću koji za neke predstavlja najveću katastrofu u povijesti Crkve, a za druge najznačajniji obnoviteljski događaj unutar europskog kršćanstva.

 

Rimokatolička crkva se u zemljama s evangeličkom većinom jednostavno opisivala i odbacivala kao idolopoklonički oblik kršćanstva u kojem je centralistički upravljana institucija zamijenila Krista te time odbacila slobodu koju on donosi. S druge strane su protestanti kao manjina bili vrlo često proganjani od rimokatoličke većine jer ih se držalo sektama koje razbijaju jedinstvo naroda i crkve. Evangelizacija je u jednom i drugom kontekstu bila pod sumnjom kao neka vrsta “krađe ovaca” te se stoga odbacivala kao prozelitizam.

 

Sve to se je stubokom počelo mijenjati nakon Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.), na kojem su mnoge reformacijske ideje bile načelno prihvaćene. Rimska crkva je vizijom pape Ivana XXIII. i pozivom ad fontes te primjenom načela semper reformanda krenula putem biblijske obnove i evangelizacije svijeta umjesto dotadašnje krute uokvirenosti tradicijom i demonizacije svega modernog i naprednog.

U duhu koji je prevladavao na spomenutom njemačkom skupu, a temeljna je motivacija i američkog pokreta Evangelici i katolici zajedno, nastupa i argentinski papa Franjo. U jednoj zapaženoj katehezi na Općoj audijenciji on se u svom stilu posebno osvrnuo na skandal razjedinjenog kršćanstva. Poslušajmo: “Podjele među nama ali i podjele među zajednicama: kršćani evangelici, pravoslavni kršćani, katolički kršćani, ali zašto podijeljeni?“

 

Ovih dana je u krugovima u kojima se trenutno krećem zaokružena proslava obljetnice jednog značajnog dokumenta (ECT) koji je na tragu saborskog otvaranja prije dvadesetak godina mobilizirao mnoge evangelike i katolike u Americi na suradnju u borbi protiv agresivne sekularizacije i u zauzimanju za zaštitu života i obitelji.

 

ECT je ekumenski nadaleko prepoznatljiva kratica za Evangelicals and Catholics Together. Pri tome treba odmah pojasniti da se ovdje “evangelici” ne koristi kao sinonim za luterane niti kao ime za jednu partikularnu denominaciju iako ju mnoge koriste u svom nazivu. Na engleskom evangelical označava kršćane reformacijske baštine svih denominacija koje su ostale vjerne apostolskom utemeljenju crkve i učenju reformacije koja Sveto pismo smatra najvišim autoritetom po pitanjima vjere, morala i prakse.

 

Evangelici vjeruju da se spasenje ne postiže dobrim djelima niti posreduje isključivo sakramentima, nego (osobnom) vjerom po milosti jer je ono Božji dar po Kristu. Oni se također zalažu za iskustveno i autentično življeno kršćanstvo koje se angažira u evangelizaciji svijeta i zauzima za transformaciju društva.

 

Glavni pokretači i glasnogovornici gibanja Evangelici i katolici zajedno bili su Richard John Neuhaus, najpoznatiji luteranski obraćenik na katolicizam i Charles Colson, bivši Nixonov suradnik, koji je zbog sudjelovanja u aferi Watergate proveo nekoliko godina u zatvoru gdje se obratio na evanđeosko kršćanstvo.

 

Uz njih svakako treba spomenuti i njihova najvjernijeg suradnika, kasnijeg kardinala Averyja Dullesa. Avery Dulles potječe iz poznate prezbiterijanske obitelji bivšeg američkog državnog tajnika Johna Fostera Dullesa. Avery se kao deklarirani ateist obratio pod utjecajem isusovaca, te je kasnije i sam pristupio isusovačkom redu te postao jedan od najutjecajnijih američkih katoličkih teologa.

‘‘Moramo nastojati donositi jedinstvo. Ispričat ću vam nešto: danas, prije nego ću izaći iz kuće, proveo sam četrdesetak minuta, pola sata, s jednim evangeličkim pastorom i zajedno smo molili i tražili jedinstvo. Mi katolici moramo moliti, sami i zajedno s drugim kršćanima, da nam Gospodin dadne jedinstvo (…) Jedinstvo dolazi od Isusa Krista. On nam šalje Duha Svetoga da stvara jedinstvo.”

 

Vratimo se u središte Europe odakle je reformacija krenula. Njemačka je konfesionalno već pet stoljeća podijeljena na evangelike (sljedbenike reformacije Martina Luthera) i rimokatolike. Oni su u ranijoj povijesti znali međusobno žestoko ratovati, a u najnovijoj plodonosno teološki dijalogizirati i korisno lokalno surađivati. Na ovom smo mjestu prije mjesec dana pisali o plodu njihove najnovije suradnje u zajedničkoj borbi protiv pohlepe i neumjerenosti u gospodarstvu i politici.

 

Jedan od odjeka na nedavni evangeličko-katolički dokument ”Zajednička odgovornost za pravednije društvo” bio je podsjetnik na prebrzo zaboravljeni petodnevni “najmasovniji i najotvoreniji ekumenski susret u povijesti vjera”, kako je Frankfurter Allgemeine Zeitung opisao događaje bez presedana u lipnju 2003. godine.

 

Osobno sam imao čast sudjelovati na tom jedinstvenom kongresu na kojem je održano više od 3200 izuzetno dobro posjećenih posebnih skupova s najrazličitijim sadržajima, od karizmatskih evangelizacija do interreligijskih dijaloga. Osim crkvenih visokodostojanstvenika nastupali su i vodeći njemački političari svih stranaka, ali i evangelikalni propovjednici, među kojima i nama iz “Pro-Christ” tele-evangelizacija prepoznatljiv Ulrich Parzany te vodeći pentekostalac Njemačke pastor Ingolf Elsell.

 

Najupečatljivije je bilo završno ekumensko bogoslužje održano pred berlinskim Reichstagom. Oko 200.000 katolika i protestanata je prvi puta u petsto godina zajedno slavilo Boga i slušalo interkonfesionalne propovijedi. Naizmjenično su im propovijedali tadašnji predsjednik Njemačke (katoličke) biskupske konferencije (DBK) kardinal Karl Lehmann i predsjednik Evangeličke crkve Njemačke (EKD) biskup Manfred Kock o temi “Božji blagoslov za sve”.

 

Da ne ostane sve na propovijedima visokopozicioniranih klerika, na istom ekumenskom bogoslužju su četiri laika, među njima i jedna baptistkinja, svjedočili o svom osobnom obraćenju Isusu Kristu.

Taj je govor papa Franjo završio snažnim duhovnim apelom: “Draga braćo i sestre, molimo se Bogu ovako: pomozi nam da budemo udovi Tijela Crkve koji su sve dublje sjedinjeni s Kristom, pomozi nam da Tijelo Crkve ne trpi zbog naših sukoba, naših podjela, naših egoizama; pomozi nam da budemo živi udovi koji su međusobno povezani jednom snagom, snagom ljubavi, koju Duh Sveti izlijeva u naša srca.” 

 

Zapažen govor održao je i tadašnji njemački predsjednik, prakticirajući evangelik Johanes Rau, sin luteranskog svećenika. Papa Ivan Pavao II. je sudionicima tog doista povijesnog skupa uputio značajnu poruku ohrabrenja, u kojoj je naglasio ono što kršćane ujedinjuje i potiče na zajedničko ekumensko poslanje što ga kršćani ostvaruju u svijetu, u kojem etički relativizam i sekularizam ugrožavaju temelje kršćanske vjere te pozvao na novu evangelizaciju.

 

Mene se unutar vrlo bogatog i raznovrsnog programa najviše dojmilo predavanje “Konfesionalni identitet kao bogatstvo i izazov” kardinala Waltera Kaspera. (Kaspera pratim još od mojih studentskih dana kada je on kao ”teološki Wunderkind” bio asistent profesora Hansa Künga u Tübingenu.) Kardinal Kasper, koji je na skupu govorio kao predsjednik Vijeća za promicanje jedinstva kršćana, naglasio je bogatstvo ekumenizma kojemu nema alternative jer je razdor među kršćanima skandal koji umanjuje vjerodostojnost kršćana u očima svijeta. Pozvao je na vjernost Kristu, zajedničku molitvu i slušanje riječi Božje.

 

U duhu koji je prevladavao na spomenutom njemačkom skupu, a temeljna je motivacija i američkog pokreta Evangelici i katolici zajedno nastupa i argentinski papa Franjo. U jednoj zapaženoj katehezi na Općoj audijenciji on se u svom stilu posebno osvrnuo na skandal razjedinjenog kršćanstva. Poslušajmo: “Podjele među nama ali i podjele među zajednicama: kršćani evangelici, pravoslavni kršćani, katolički kršćani, ali zašto podijeljeni?

 

Moramo nastojati donositi jedinstvo. Ispričat ću vam nešto: danas, prije nego ću izaći iz kuće, proveo sam četrdesetak minuta, pola sata, s jednim evangeličkim pastorom i zajedno smo molili i tražili jedinstvo. Mi katolici moramo moliti, sami i zajedno s drugim kršćanima, da nam Gospodin dadne jedinstvo (…) Jedinstvo dolazi od Isusa Krista. On nam šalje Duha Svetoga da stvara jedinstvo.”

 

Taj je govor papa Franjo završio snažnim duhovnim apelom: “Draga braćo i sestre, molimo se Bogu ovako: pomozi nam da budemo udovi Tijela Crkve koji su sve dublje sjedinjeni s Kristom, pomozi nam da Tijelo Crkve ne trpi zbog naših sukoba, naših podjela, naših egoizama; pomozi nam da budemo živi udovi koji su međusobno povezani jednom snagom, snagom ljubavi, koju Duh Sveti izlijeva u naša srca.”

Filed Under: VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: autograf.hr, Charles Colson, Crkva, Duh sveti, evangelici, Isus Krist, katolici, kolumna, luterani, obraćenik, papa Franjo, Peter Kuzmič, Richard John Neuhaus, teologija, Vatikan, vjera, Vrijeme i vječnost

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Popravljamo uspomene

    Popravljamo uspomene

    boris-dezulovic
  2. Glava u toplom

    Glava u toplom

    viktor-ivancic
  3. Nova klasa

    Nova klasa

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Smeće kraj spomenika

    Smeće kraj spomenika

    igor-mrkalj
  2. Otkriven nakon potresa

    Otkriven nakon potresa

    vladimir-jurisic
  3. Jedna rijeka, dvije politike

    Jedna rijeka, dvije politike

    paulina-arbutina

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se