Ja sam u Ameriku prvi put stigao u godini (1970.) kada je  najpoznatiji afroamerički teolog James Cone objavio izuzetno utjecajnu knjigu ‘’Black Theology of Liberation’’ (‘’Crnačka teologija oslobođenja’’).  Od samog početka mog studentskog boravka u Sjedinjenim Državama bio sam zaintrigiran pitanjem vjerskog i društvenog identiteta američkih crnaca i njhove mukotrpne borbe za ravnopravnost.

Za američke crnce je religija sveobuhvatnija i životno bitnija odrednica nego kod bjelacke većine. Prema nedavnim istraživanjima agencije Pew gotovo 80% Afroamerikanaca smatra vjeru važnom u svom životu, dok je nacionalni prosjek ispod 50%. Oko polovice američkih crnaca ide u crkvu svaki tjedan  i to uglavnom u njihove (još uvijek uveliko segregirane) crnačke zajednice.

U prvim desetljećima njihova sužanjstva robovlasnici nisu dopuštali crncima nikakva, pa ni vjerska okupljanja, u strahu da ne otkriju potencijale svoje duhovne snage i čežnju za slobodom. Njihova se duhovnost uglavnom prakticirala u kolibama ili prikriveno na drugim izoliranim mjestima na rubu plantaža

Afroamerikanci tvrde da im redovito sudjelovanje na bogoslužjima, proučavanje Biblije, molitve, propovijedi, a posebice slušanje i pjevanje duhovne glazbe, pomažu kako bi svoje životne borbe i teškoće shvatili i prevladali u širem kontekstu univerzalne borbe između dobra i zla, između Boga i đavla.

U prvim desetljećima njihova sužanjstva robovlasnici nisu dopuštali crncima nikakva, pa ni vjerska okupljanja, u strahu da ne otkriju potencijale svoje duhovne snage i čežnju za slobodom. Njihova se duhovnost uglavnom prakticirala u kolibama ili prikriveno na drugim izoliranim mjestima na rubu plantaža.

Strah vlasnika nije bio bezrazložan. Što više je biblijska poruka dopirala do njih, robovi su sve više mogli prepoznati zlo i grešnost robovlasničkog sustava, pa su počeli zauzimati nepomirljiv stav prema sistemu koji koji tlači i bezobzirno  izrabljuje nedužne ljude.

Crnački robovi su postupnim svetopisamskim opismenjavanjem postajali sve više frustrirani svojim stanjem te, ponajprije pjesmom, počinju biblijske motive izlaska iz Egipta i o obećanoj zemlji slobode kontekstualno artikulirati u potrazi za vlastitom slobodom.

Kasnije su robovlasnici nerijetko dopuštali crncima da rubno prisustvuju njihovim bogoslužjima u istim zgradama kako bi ih mogli lakše kontrolirati. Crncima je te diskriminacije i pritiska bilo previse, te su stoga potkraj 18. stoljeća počeli osnivati svoje neovisne crkve na južnim plantažama, ali i drugdje na kontinentu. To je označilo prve pokušaje bijega od diskriminacije koju je bjelačka većina prakticirala i na sam “dan Gospodnji”, a koja je inače nerado evangelizirala crno stanovništvo jer ga je u velikoj mjeri smatrala nižom rasom koja nije dostojna Kristove uzvišene objave.

Prvu crnačku crkvu osnovao je 1794. godine poznati metodistički evangelizator i prosvjetitelj Richard Allen, jedan od najutjecajnijih crnačkih lidera Amerike.  Ona se vremenom proširila te prerasla u snažnu denominaciju African Methodist Episcopal Church (AME), čiji je Allen bio prvi biskup.

Taj je dokument posložio temelje za daljnju akademsku nadgradnju crnačke teologije koja je uz latinoameričku teologiju oslobođenja i korejsku minjung teologiju postavila ključna pitanja od ogromne važnosti za cjelokupno kršćanstvo

Snaga Allenove ličnosti i utjecaja je vidljiva već  po tome što se  preko njega obratio njegov vlasnik koji mu je dopustio da si otkupi slobodu te mu svestrano pomagao da razvije svoju evangelizatorsku djelatnost i radi na slobodi i neovisnosti crnačkih crkava.

Slijedilo je stvaranje čitavog niza slobodnih crnačkih crkava koje su bile potpuno neovisne o bjelačkoj klerikalnoj hijerarhiji. One predstavljaju, kako zaključuju kasnije socio-političke studije, “prve primjere crnačkog nacionalizma i crnačkog separatizma u Americi’’.

Njihova međusobna solidarnost i zajedničko bavljenje problemima rasizma je ponajviše pridonijelo stvaranju njihova vjerskog i društvenog identiteta, koji je vrhunac i najsnažniju afirmaciju zadobio kroz Pokret građanskih prava (1955.– 1965.), čija su najprepoznatljivija imena dvojice ubijenih lidera Malcolma X i Martina Luthera Kinga.

Od samih početaka te su crkve postale i najsnažniji instrumenti u borbi za crnačku ekonomsku i društvenu neovisnost.

Poruka oslobođenja i ravnopravnosti je postala glavni motiv afroameričke duhovnosti, a odigrala je značajnu ulogu u već spomenutoj borbi za građanska prava u šezdesetim godinama 20. stoljeća.

Black church je zajednički naziv koji se rabi kako u popularnoj kulturi tako i u  stručnoj literaturi kao oznaka za cjelokupnu instituciju koja obuhvaća pojedince i afroameričke crkvene zajednice svih denominacija i orijentacija.

Na početku spomenuti teološki lider američkih crnaca James Cone je već 1969. svojim tekstom ‘’Crnačka teologija i crnačka moć’’ sažeo uvjerenja i ciljeve afroameričkog kršćanstva. On se oslanja na rad novoosnovanog The National Committee of Black Churches  koji je iste godine izdao Deklaraciju o crnačkoj teologiji. Taj sadržajem značajan i intencijom smjerodavan dokument kroz četiri pažljivo sročene toćke analizira novi teološki pravac crnačke teologije oslobođenja.

Dr. Michael Haynes je bio visoko cijenjen u sveučilišnom svijetu (o čemu svjedoči osam počasnih doktorata) zbog svog utjecaja na tisuće mladih u bostonskoj regiji, kojima je pomogao da nađu izlaz iz siromaštva te ih usmjerio na put obrazovanja, društvenog angažmana i poslovnog uspjeha

Ponajprije kroz pitanje zašto crnačka teologija dokument obrazlaže nužnost (n)ovog govora o Bogu, jer se radi o crnačkom promišljanju vjere i evanđelja, a ne o nametnutoj im vjeri bijelih gospodara. Dalje deklaracija definira crnačku teologiju afirmacije crnaca kao jednakovrijednih ljudskih bića sa slobodom i dostojanstvom koje im je Bog podario.

U trećem dijelu ona opisuje crnačku teologiju kao poziv na suočavanje sa stvarnošću ugnjetavanja i diskriminacije. U završnom dijelu pod pitanjem koja je cijena crnačke teologije razmatra se poistovjećivanje crnačkog naroda s osobom “trpeceg sluge” Isusa Osloboditelja i značaj njegova Evanđelja kao putokaza slobode.

Taj je dokument posložio temelje za daljnju akademsku nadgradnju crnačke teologije koja je uz latinoameričku teologiju oslobođenja i korejsku minjung teologiju postavila ključna pitanja od ogromne važnosti za cjelokupno kršćanstvo.

U crnačkom kršćanstvu Amerike danas se ističe nekoliko značajnih lidera koji su pastori megacrkava i sveprisutni u američkim medijima. Među njima je u društvenoj i medijskoj javnosti kao odličan retoričar i autor nekoliko bestsellera najprepoznatljivij T. D. Jakes, pastor megacrkve Potter’s House u Dallasu.

Među najutjecajnije crnačke duhovne lidere spada i biskup Charles Blake,  glavni nadglednik šestmilijunske Church of God in Christ (CGIC), Crkve Božje u Kristu i pastor mjesne COGIC crkve u Los Angelesu koja ima 26.000 članova. On je globalno prepoznatljiv i po humanitarnom radu, primjerice osnivanjem i uzdržavanjem više od 350 sirotišta u Africi.

U newyorškom Brooklynu je neprikosnoveni duhovni lider sa snažnim političkim utjecajem  A. R. Bernard, pastor crkve Christian Cultural Center, koja registrira 28.000 aktivnih vjernika, a šire je prepoznatljiva i po popularnom radio programu putem kojeg  više od 300.000 redovitih slušatelja prati Bernardove propovijedi.

Neposredni poticaj za ovu kolumnu je nedavni ispraćaj bostonskog duhovnog velikana Michaela Haynesa, mog dugogodišnjeg prijatelja i povremenog globalnog suputnika.

Slijedilo je stvaranje čitavog niza slobodnih crnačkih crkava koje su bile potpuno neovisne o bjelačkoj klerikalnoj hijerarhiji. One predstavljaju, kako zaključuju kasnije socio-političke studije, “prve primjere crnačkog nacionalizma i crnačkog separatizma u Americi’’

Nekoliko puta sam imao čast propovijedati u legendarnoj Twellfth Baptist Church u kojoj je dr. Haynes bio višedesetljetni pastor. U njoj je kao bostonski doktorant propovijedao i Haynesov prijatelj tada mladi Martin Luther King. Haynes me je, kada je čuo da sam u Americi, znao nazvati doslovnim pozivom “Kingova propovjedaonica je otvorena za Kuzmiča.”

Pastor Haynes, s kojim sam se počeo družiti putem Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta, je kao član Upravnog vijeća postdiplomskog studija Gordon Conwell zajedno s Billy Grahamom, tadašnjim predsjednikom istog Vijeća, zaslužan i za moj sveučilisni angazman u Bostonu proteklih četvrt stoljeća.

Dr. Michael Haynes je bio visoko cijenjen u sveučilišnom svijetu (o čemu svjedoči osam počasnih doktorata) zbog svog utjecaja na tisuće mladih u bostonskoj regiji, kojima je pomogao da nađu izlaz iz siromaštva te ih usmjerio na put obrazovanja, društvenog angažmana i poslovnog uspjeha.

Haynes je na na poticaj Martina Luthera Kinga u tri mandata bio zastupnik u kongresu američke savezne države Massachussets. Bio je duhovni savjetnik guvernerima i predsjednicima te neumorni mudri graditelj međurasnih, ekumenskih i međunarodnih mostova sve do svoje nedavne smrti u 92. godini života.

Gratias tibi amicus carissimus!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.