Izlazak iz zatvora bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića pokazao je svu sjaj i bijedu hrvatskog javnog, a napose medijskog prostora. Bez imalo kritičkog odmaka, a vrlo često i bez elementarne logike, “slobodni čovjek Čačić” predstavljen je kao neko vrhunaravno biće koje će, sada kad se oslobodio zatvorskih okova, jednim potezom riješiti baš sve naše probleme.

 

I ne samo to, netko neupućen bi mogao pomisliti da ovaj dojučerašnju uznik ima nevjerojatnu narodnu podršku. Barem onakvu kakvu, na primjer, ima bivši slovenski premijer Janez Janša kojega je u zatvor ispratilo više od dvije tisuće simpatizera, ako ga već ne obožavaju kao legendarnog Fikreta Abdića Babu kojemu je na rođendan znalo klicati nekoliko tisuća ljudi ispred zatvora.

Izlazak iz zatvora bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića pokazao je svu sjaj i bijedu hrvatskog javnog, a napose medijskog prostora. Bez imalo kritičkog odmaka, a vrlo često i bez elementarne logike, “slobodni čovjek Čačić” predstavljen je kao neko vrhunaravno biće koje će, sada kad se oslobodio zatvorskih okova, jednim potezom riješiti baš sve naše probleme

 

Radimir Čačić nije ni na vrhuncu popularnosti mogao osigurati svojoj Hrvatskoj narodnoj stranci neku značajniju podršku. Ne može mu se osporiti da je vještom trgovinom uvijek osigurao svojim sljedbenicima više političke moći i unosnih sinekura nego što im je to objektivno pripadalo po izbornim rezultatima. Sada kada ga se odrekla i njegova stranka koja ima podršku od “strašnih” dva posto, nije teško zaključiti da je popularnost bivšeg prvog potpredsjednika vlade mizerna.

 

Još bih i mogao razumjeti njegovu kanonizaciju u medijima da je Čačić zaista nešto napravio dok je u vladi bio zadužen za gospodarstvo. Uvijek je u povijesti bilo vizionara koji su radili korisne stvari za svoju državu i podanike, ali koji nisu bili prepoznati od svojih suvremenika. Bilo bi lijepo da nešto tako mogu reći i za Čačića.

 

Nisam, međutim, stekao dojam da je ikada iskreno želio raditi za opće dobro. Cijela njegova karijera se razvijala tako kao da građani i država postoje da bi se ostvarile njegove megalomanske ambicije. Počelo je još u komunizmu kada je kao pripadnik privilegirane socijalističke zlatne mladeži započeo privatni biznis, a sve je kulminiralo u demokratskoj Hrvatskoj kada mu je HNS počeo služiti uglavnom kao sredstvo za gomilanje političke i ekonomske moći.

 

Koristio je političku moć kako bi tvrtke povezane s njim sklapale unosne poslove s državom. Kada je bio ministar obnove u vladi Ivice Račana pokrenuo je cestogradnju, što mu se ne može osporiti. Pritom se prešućuje da su njegove tvrtke jako profitirale. Neću sada raspravljati o tome koliko je nerealna ekspanzija cestogradnje dugoročno ugrozila državne financije, ali je zato jako pogodovala građevinskom lobiju.

Hrvatska je europski rekorder po gospodarskoj depresiji koja, poput kuge, hara zemljom već 30 mjeseci. I sada nam se takav Čačić nakon izlaska iz zatvora predstavlja kao spasitelj

 

Sve je to nekako zaboravljeno kada je dolaskom Kukuriku koalicije na vlast Radimir Čačić ponovo predstavljen kao veliki gospodarski guru. Prihvatio se ministarske funkcije iako je znao da mu slijedi suđenje i moguća zatvorska kazna.

 

Sve što je uspio napraviti jest to da je stavio probrane ljude na čelo lukrativnih javnih poduzeća. A kakvu je gospodarsku politiku vodio to i danas vrlo intenzivno osjećamo na vlastitoj koži. Hrvatska je europski rekorder po gospodarskoj depresiji koja, poput kuge, hara zemljom već 30 mjeseci. I sada nam se takav Čačić nakon izlaska iz zatvora predstavlja kao spasitelj.

 

A zapravo je riječ o neuspješnom ministru i nepopularnom lideru koji na hrvatskom političkom tržištu ne vrijedi puno više od jedan posto. To bi za svaku odgovornu osobu kojoj je stalo do općeg dobra bio dobar znamen da napokon ode u političku mirovinu. Uvjeren sam da bi to bilo neprocjenjivo za Hrvatsku, ali dobro i za Radimira Čačića.

 

(Prenosimo s portala Večernjeg lista).