Neka djela, neki čini, neke geste i kad im u intenciji to nije ni na kraj pameti, znaju tako drastično i dramatično promijeniti povijest ili sliku svijeta da to poslije zdrav razum teško može pojmiti. Jedno od takvih djela postalo je čak neizbježnom udžbeničkom lekcijom ”Sarajevski atentat – povod za Prvi svjetski rat”. Nema djeteta koje tu lekciju u prethodnoj državi u svojim školskim danima barem jednom nije moralo ne samo susresti nego i podrobno znati.

 

Pa ipak, malo je povijesnih događaja kao što je Atentat o kojima se izatkalo toliko kontroverznih povijesnih istina, mitoloških priča i ideoloških interpretacija u ovih stotinu godina otkako Atentat živi u našoj memorijskoj svijesti. I ova je godina, posve je sigurno, jedna od onih koja će u tu stvar dodatno unijeti i novo svjetlo razumijevanja i novi mrak ideoloških tumačenja. Na svu sreću i vrlo vjerojatno za one koji historiju čitaju kao povijest neće nedostajati ni novih priča ili pričama ”objašnjenih” ili ”razumljenih” događaja.

Izdavačka kuća Rabic iz Sarajeva koja se u BiH, među ostalim, etablirala kao izdavač cijele serije čudesno lijepih fotomonografija, koje se danas malo koji izdavač usudi raditi, a među kojima su najpoznatije ”Sarajevo”, ”Bosanski stećci” (…) odlučila se i Sarajevski atentat, i tu sarajevsku i bosanskohercegovačku činjenicu, fotomonografski obilježiti

 

Izdavačka kuća Rabic iz Sarajeva koja se u BiH, među ostalim, etablirala kao izdavač cijele serije čudesno lijepih fotomonografija, koje se danas malo koji izdavač usudi raditi, a među kojima su najpoznatije ”Sarajevo”, ”Bosanski stećci”, ”Sarajevska Hagada”, ”Fojnički grbovnik”, ”Stari zanati”, ”Sevdalinka”, ”Crteži Marija Mikulića”, odlučila se i Sarajevski atentat, i tu sarajevsku i bosanskohercegovačku činjenicu fotomonografski obilježiti. I tu? Da.

 

Ove godine Goran Mikulić, vlasnik izdavačke kuće Rabic, objavljuje čak dvije fotomonografije. Jedna, posvećena 30. obljetnici sarajevskih Zimskih olimpijskih igara – ”Olimpijsko Sarajevo za nezaborav”, već je objelodanjena, a ovih se dana u javnosti pojavljuje fotomonografija ”Sarajevo atentat – sto godina poslije”, kojoj je ”zadaća” bila iz različitih aspekata, ponajprije historiografskog i umjetničkog, a na nov autorski, esejistički ili literarni način, promišljati jedan tako značajan historijski događaj i sve one fenomene koje je, možebitno, proizveo ili eventualno imao za posljedicu u svim aspektima, u svim tim godinama i sa svim stvarnim ili mogućim referencama na današnji, suvremeni svijet.

 

S tom su nakanom pozvana neka ugledna imena iz regije i onih zemalja ili povijesnih prostora koje su činom atentata na određeni način dodirnute, to jest bile ili postale posljedicom.

 

Stota godišnjica Sarajevskog atentata 2014. uistinu je prilika da se povijesno na nov ili samo drugačiji način valorizira jedan datum, jedna povijesna činjenica. Nova istraživanja i novi historiografski pogledi na taj čin imaju brojna opravdanja i s obzirom na svijet koji je tim činom prestao postojati i svijet koji je nakon tog čina počeo nastajati, ali i s obzirom na jedan povijesni topos – Sarajevo – koji se u velikoj povijesnoj igri dva puta u jednom stoljeću, mimo svoje volje, našao u središtu, u glavnoj ulozi Velike drame.

Prvi je puta Sarajevo izišlo na veliku svjetsku povijesnu scenu Sarajevskim atentatom u lipnju 1914. Mimo vlastite želje. Neki su čak taj historijski čin skloni proglasiti stvarnim početkom 20. stoljeća. Da zlo bude veće, povijest se poigrala ili je opet prst sudbine učinio da Sarajevo i njegova gotovo mitska opsada od preko 1400 dana iz vremena jugoslavenskih ratova i zatvore to, barem u europskim razmjerima, najkrvavije stoljeće u povijesti čovječanstva

 

Prvi je puta Sarajevo izišlo na veliku svjetsku povijesnu scenu Sarajevskim atentatom u lipnju 1914. Mimo vlastite želje. Neki su čak taj historijski čin skloni proglasiti stvarnim početkom 20. stoljeća. Da zlo bude veće, povijest se poigrala ili je opet prst sudbine učinio da Sarajevo i njegova gotovo mitska opsada od preko 1400 dana iz vremena jugoslavenskih ratova i zatvore to, barem u europskim razmjerima, najkrvavije stoljeće u povijesti čovječanstva. I opet se u svemu tome Sarajevo nije ništa ili gotovo ništa pitalo.

 

Da sve ipak ne bude sudbinski tako crno, treba podsjetiti da je Sarajevo jednom u svojoj povijesti bilo i centar svijeta u najpozitivnijem smislu te riječi, u njezinu iskonskom značenju što ga i simbolički i stvarnosno znači – Olimpijada. Bilo je to u veljači 1984. kad je Sarajevo pokazalo da, kad samo o sebi odlučuje, može i zna istupiti na svjetsku pozornicu u veličanstvenu sjaju, onom koji danas, trideset godina poslije, djeluje tako nestvarno i bajkovito, pa ipak ne stoga manje istinito. Četrnaeste Zimske olimpijske igre 1984. pronijele su ime Sarajeva u punom njegovu sjaju do krajnjih granica planeta.

 

Fotomonografija o 30. obljetnici Olimpijade je, kako rekoh, nedavno izašla. Ova o lošijem dijelu te povijesti, točnije o Atentatu – izlazi.

 

Radove onih koji su odgovorili ”zadaći” fotomonografije donosi nadasve prelijepo oblikovana knjiga. Ona svojim prilozima pokazuje da ne želi ni postavljati pitanja ni davati odgovore, nego tek, obilježavajući godinu u kojoj je glavni grad BiH zakoračio u svjetsku povijest, iznova, makar i u malome, misliti stoljeće koje je otada prošlo, neke njegove mijene i nas u njemu, u njima, te zajedno s drugim knjigama komemorirati jednu važnu povijesnu obljetnicu.

Prvi dio donosi četiri historiografske studije koje su napisali Latinka Perović (Beograd): ”Srbija na početku XX veka – u ogledalu jednog zaturenog istorijskog izvora drugog reda”, Ivo Banac (Zagreb): ”Sarajevo 1914.: trijumf amaterizma”, Ivo Goldstein (Zagreb – Pariz): ”Jugoslavija kao posljedica Sarajevskog atentata – idealan državni okvir, umjetna tvorevina ili tamnica naroda?“ te Milan Zemko (Bratislava): ”Srednja Europa u vrtlogu povijesti između Sarajevskog atentata i europske integracije”

 

U knjizi se nalaze, samo za ovu prigodu, ekskluzivno napisani tekstovi: raznoliki historiografski pogledi kao mogući ram za sliku jednog povijesnog čina, ali i literarizaciju nekih njegovih aspekata kao dar čitateljskoj imaginaciji onih koji su svjesni da su knjige tu da bi bile čitane, a ne da bi rješavale sudbinska pitanja svijeta.

 

Nevelika opsegom, fotomonografija o Sarajevskom atentatu stotinu godina nakon njega okuplja iznimno značajna imena i jednako tako teme.

 

Prvi dio donosi četiri historiografske studije koje su napisali Latinka Perović (Beograd): ”Srbija na početku XX veka – u ogledalu jednog zaturenog istorijskog izvora drugog reda”, Ivo Banac (Zagreb): ”Sarajevo 1914.: trijumf amaterizma”, Ivo Goldstein (Zagreb – Pariz): ”Jugoslavija kao posljedica Sarajevskog atentata – idealan državni okvir, umjetna tvorevina ili tamnica naroda?” te Milan Zemko (Bratislava): ”Srednja Europa u vrtlogu povijesti između Sarajevskog atentata i europske integracije”.

 

Drugi dio knjige donosi priloge uglednih književnika koji su svojim prozama odgovorili izazovu teme: Filip David (Beograd): ”Atentat koji se nije dogodio. Pismo o jednom snu”, Svetislav Basara (Beograd): ”Monolog nadvojvode Franca Ferdinanda u čistilištu” i Miljenko Jergović (Zagreb): ”Nezemaljski izraz njegovih ruku. Skica za roman o sinu”.

 

Mora se reći, intrigantno za najrazličitije čitateljske ukuse, za sladokusce dobrih autora i dobrih tekstova.

 

Izvanredan dizajn i ove fotomonografije, kao i one objavljene u povodu 30. obljetnice ZOI 84, uradio je ugledni bh. dizajner Dragan S. Stefanović, koji dugi niz godina živi i radi u Švicarskoj.

 

Naravno, kao i svaka fotomonografija, knjiga je bogato ilustrirana, da, baš tako – ilustrirana i ništa više od toga, onovremenim autentičnim fotosima preuzetim iz Arhiva BiH, koji knjigama ovakvoga tipa, gdje je dominantan tekst, daju tako potreban i poželjan šarm.