Ivan Tasovac
Umjesto komemoracijom, Beogradska filharmonija oprašta se od svog dugogodišnjeg direktora Ivana Tasovca – muzikom.
Ovim riječima najavljen je koncert, izveden 1. listopada u dvorani Kolarčeve zadužbine, dva dana nakon vijesti da je poznati umjetnik i karizmatični menadžer Beogradske filharmonije iznenada preminuo u 56-oj godini života.
Ivan Tasovac bio je pijanist o kojem se pričalo i pisalo od malih nogu. Prve nastupe s Beogradskom i Zagrebačkom filharmonijom ostvario je sa svega dvanaest godina, a nakon diplome na Moskovskom konzervatoriju činilo se da je pred njim sjajna budućnost.
Ali Tasovac, koji se isticao originalnošću i kao pijanist, odlučio se za zaokret u karijeri. S 35 godina i vizijom kako od Beogradske filharmonije napraviti orkestar respektabilan izvan granica svoje zemlje, Tasovac je 2001. godine postao najmlađi direktor u povijesti ovog orkestra i vrlo brzo počeo mijenjati sve do tada važeće kodove i prakse.
Iskoristio je smjenu generacija u orkestru i pozvao na audiciju mlade glazbenike koji su diplomirali na prestižnim školama u inozemstvu. Vrlo brzo Filharmonija je imala u prosjeku 28 godina, a izvrsni mladi glazbenici dobili su nove instrumente.
Tasovac 2004. godine pokreće Fundaciju Beogradske filharmonije ”Zubin Mehta” koja se smatra utemeljiteljem modela financiranja kulture kroz suradnju privatnog i državnog sektora.
Ovu ideju predstavlja prvim koncertom na otvorenom u povijesti Srbije, na lokaciji gdje bi trebala niknuti zgrada, a program koncerta pod zvijezdama – u višemjesečnim anketama – izabrala je sama publika!
Sam Zubin Mehta, koji se vraća za dirigentski pult Beogradske filharmonije svakih nekoliko godina (i nakon službenog završetka karijere!), ističe napredak orkestra kojeg predstavlja kao jedan od svjetskih ansambala.
Odmah nakon stupanja na čelo institucije, Ivan Tasovac je pokrenuo obnovu zgrade Filharmonije, da bi nakon dvije godine – u samom središtu grada – dobili novi, suvremeno opremljen prostor za rad, snimanje i koncertnu dvoranu za 200 posjetitelja. Pretplatnički koncerti i dalje se održavaju na Kolarcu, ali u dvorani Beogradske filharmonije nastaje niz promotivnih ciklusa koji postaju prestižni događaji u gradu.
Tasovac je bio direktor Beogradske filharmonije od 2001. do 2013. godine, do kraja 2016. bio je ministar kulture Republike Srbije, da bi se ponovo vratio na mjesto direktora Beogradske filharmonije 2017. godine. Odlukom, točnije glasovima, orkestra!
I odmah krenuo s novim planovima.
Orkestar je već poznat u svijetu, ostvario je niz inozemnih nastupa i prvu američku turneju, osnovana je američka zaklada prijatelja Beogradske filharmonije i Tasovac smatra da je vrijeme za gradnju nove zgrade i to na Ušću.
Ovu ideju predstavlja prvim koncertom na otvorenom u povijesti Srbije, na lokaciji gdje bi trebala niknuti zgrada, a program koncerta pod zvijezdama – u višemjesečnim anketama – izabrala je sama publika!
u Beogradsku filharmoniju utkao si prvo i osnovno pravilo i naučio nas da baš sve radimo drugačije. Zato ne pišemo komemorativne tekstove, in memoriam osvrte i oproštaje jer bi nas mnogo izgrdio. Gnušajući se forme, vaspitano neposlušan i istančano bezobrazan do krajnjih granica, zadao si takt koji smo zajednički sledili više od dvadeset godina i ostvarili mnoge snove
Koncert je izveden u lipnju 2017. pred trideset tisuća gledatelja, a kao gost nastupio je slavni dirigent Zubin Mehta, kojem je predsjednik Vučić obećao da će 2020. Beogradska filharmonija – raditi u novoj zgradi.
Ali vrijeme nije bilo sklono ozbiljnim planovima, tako da je obećana zgrada – danas 2021. godine – još u istom stadiju planiranja kao 2017. Samo je sve puno kompliciranije nego prije četiri godine…
Koliki je to stres bio za Ivana Tasovca? Kakve su se borbe vodile između njega i onih koji su velebnu zgradu vidjeli kao pozornicu za različite državne priredbe, među kojima bi koncerti i rad Beogradske filharmonije bili samo dio programa – to je znao samo on.
Uskoro se i sam razbolio, ali se s ozbiljnom dijagnozom nosio s lakoćom i optimizmom, kakvim je radio svih prethodnih godina.
A onda je došla korona. Vrijeme pogubno za umjetnost.
No Ivan Tasovac je zadržao optimizam:
”Ne postoji problem koji ne može biti i izazov, a kriza prilika za odličnu šansu. … Koncerti bez publike, kao jedna od praksi koje smo viđali, uspostavljaju nove paradigme, u krajnjem ishodu potpuno besmislene i neodržive. Ali, s druge strane, digitalni ‘kik’ koji smo svi dobili, ubrzao je ne samo proizvodnju drugačijeg sadržaja, već i doveo do toga da ga publika naprasno prihvati, što ranije nije bio slučaj, pogotovo kada su u pitanju starije generacije. Istovremeno, ‘nova normalnost’ i alati kojima se u njoj služimo, direktno nas približavaju digitalnoj generaciji koja ne poznaje svet bez ekrana, i do koje ne bismo mogli da dođemo ‘tradicionalnim’ putem. … Još jednom se ispostavilo da je gospodin Čerčil itekako znao šta priča kada je savetovao da se nikad ne propušta dobra kriza”.
Tako je govorio Ivan Tasovac, pokrećući projekt ”Muzika svuda”.
”Ako ne možete svi u Beogradsku filharmoniju, doći ćemo mi tamo gde ste vi. Ovo je pravi primer filharmonijske misije u približavanju klasične muzike ljudima i širenju njene publike na prirodan, što bi digitalci rekli ‘organski’, način. Kada vašu muziku čuje više od 250.000 ljudi dok se voze u, recimo CarGo vozilima, ili kada se nekoliko sati muzike dnevno sluša u više od 200 različitih poslovnica i isto toliko prodavnica širom Srbije, dolazite i do onih kojima ranije to nije bio izbor. … Svi ovi koraci nas približavaju stvaranju platforme za digitalnu koncertnu dvoranu, što nam je naredno u planu. … Snaga velikih je da se odreknu onoga gde su najbolji i oprobaju se u sasvim novoj disciplini, ako to prilike zahtevaju”.
Ali Tasovac, koji se isticao originalnošću i kao pijanist, odlučio se za zaokret u karijeri. S 35 godina i vizijom kako od Beogradske filharmonije napraviti orkestar respektabilan izvan granica svoje zemlje, Tasovac je 2001. godine postao najmlađi direktor u povijesti ovog orkestra i vrlo brzo počeo mijenjati sve do tada važeće kodove i prakse
Ivan Tasovac je bio vrhunski menadžer. Iza razbarušene frizure i ležernog odijevanja, krio se umjetnik-vizionar. Isključivo svojim idejama, radom i izborom suradnika, on je stvorio prestižan orkestar koji je – uz prateći tim – spreman odgovoriti svakom izazovu. A pritom zadržati nonšalantnost, gostoljubivost i lakoću. Koja je neodoljivo privlačila umjetnike… I publiku.
U emotivnom pismu kojim mu se obraćaju na stranicama Beogradske filharmonije, članovi orkestra pišu:
Dragi naš Taso,
u Beogradsku filharmoniju utkao si prvo i osnovno pravilo i naučio nas da baš sve radimo drugačije. Zato ne pišemo komemorativne tekstove, in memoriam osvrte i oproštaje jer bi nas mnogo izgrdio. Gnušajući se forme, vaspitano neposlušan i istančano bezobrazan do krajnjih granica, zadao si takt koji smo zajednički sledili više od dvadeset godina i ostvarili mnoge snove. U inat svima i uprkos svemu! … Svojom vizijom i nesagledivom ludošću izgradio si ono što smo danas mi. Hrabri, nepomirljivi, spremni za izazov i nove uspehe. Prošlo vreme nije prihvatljiva opcija, jer mnogo toga imamo ispred sebe.
Beogradska filharmonija se od tebe ne oprašta. Dosanjaćemo zajednički san u našoj novoj zgradi i ne odustajemo, Taso, uprkos svemu.
Tvoja zauvek, Beogradska filharmonija
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Prošle godine smanjen je broj slučajeva historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema pripadnicima srpske etničke zajednice, zaključak je Biltena koji je 20. godinu zaredom objavilo Srpsko narodno vijeće. Slučajeve fizičkih napada, verbalnih prijetnji, uništavanja i onemogućavanja uživanja vlastite imovine prikupili su istraživači Tihomir Ponoš i Nikola Vukobratović iz Arhiva Srba iz Hrvatske. 
