autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Pisci i sistemi

Autor: Amila Kahrović-Posavljak / 16.01.2014. Leave a Comment

Što čuješ u Sarajevu o svojoj malenkosti: da o tebi “treba razmisliti” jer “vodiš ratove”. I još: da su Obašašća nekome, ne možeš znati kome ni zašto, grdno zasmetala. Ne vjeruješ ni u jedno ni u drugo, ali i kad ne vjeruješ, ne prestaje te progoniti…

 

                                                                              ***

 

Traže od tebe da budeš jasan i iskren. I tvoja šutnja im je neiskrenost. A kad ne šutiš, kad se objavljuješ, iskreno i istinito, naljute se, počnu u te upirati prstom. Jer, od tebe se ne očekuje to. Od tebe se očekuje da “iskreno” i “otvoreno” priznaš ono što ionako o tebi misle.

 

(Ivan Lovrenović, Nestali u stoljeću)

 

Svijet se usitnjava u podjelama. Mišljenje se transformira u izjašnjavanje u matrici “za” ili “protiv”. To je postala dominanta epistemološka odrednica savremenog svijeta i zapravo jedina stvar u kojoj su saglasni i saobrazni svi ideološki pravci na svijetu. Zbog toga zapravo i nema alternative. Jedna dogma samo smjenjuje drugu dogmu. Takav svijet ne trpi dublje razmišljanje, a istovremeno traži samo jednu stvar: izjašnjavanje.

Alper Yagci iznosi par teza o tome zašto Turci ne vole svoga najpoznatijega pisca. Rad daje dosta široku sliku kretanja u Turskoj od pedesetih godina, kada (po tome je možda Turska presedan) desničarska čvrsta ruka hara zemljom politički, dok je intelektualni mainstream činila komunistička ljevica koja je forsirala ruske pisce i time trajno obilježila književna poimanja svog čitateljstva. S druge strane u radu nije dovoljno nijansirano ono što se često moglo čuti nakon što je Pamuk dobio Nobela

 

Postoji međutim jedna pozicija koja ne odgovara niti jednom od zadanih obrazaca. Pozicija koja nije niti za, niti protiv. Pozicija koja problematizira i za i protiv. Pozicija pisca. I to ne bilo kojeg pisca već pisca koji nije ničiji, pisca koji obitava u onom između. S takvim se piscima ideologije najbrutalnije obračunavaju i uvijek se prema njima određuju – protiv. U radu pod nazivom “Zašto Turci ne vole Orhana Pamuka?” Alper Yagci iznosi par teza o tome zašto Turci ne vole svoga najpoznatijega pisca. Rad daje dosta široku sliku kretanja u Turskoj od pedesetih godina, kada (po tome je možda Turska presedan) desničarska čvrsta ruka hara zemljom politički, dok je intelektualni mainstream činila komunistička ljevica koja je forsirala ruske pisce i time trajno obilježila književna poimanja svog čitateljstva.

 

S druge strane u radu nije dovoljno nijansirano ono što se često moglo čuti nakon što je Pamuk dobio Nobela. Pamuk je prodao dušu đavolu, javljaju se (književni) čistunci. A to prodavanje duše đavolu je eufemizam za izlazak iz zatvorenog kruga romantičarskih predodžbi o divnoj, istovremeno vojnički slavnoj i suštinski humanoj naravi svoje zemlje. Ovaj sveprožimajući paradoks je postao opće mjesto čitanja prošlosti bilo gdje na svijetu. A paradoks je jer ne može se biti vojni ekspanzist i humanist. Osim ako se humanizam podvede pod imperijalno oplemenjivanje onih koji se smatraju nižim rasama. A taj je humanizam zapravo antihumanizam.

 

Svaki put kada neki pisac osvijetli prošlost vlastitog naroda iz pozicije koja ne odgovara vladajućim oligarhijama, u bilo kom dijelu svijeta, on se proglašava izdajnikom, mešetarom, ili sarajevski rečeno, prodanom dušom. Književno rečeno: Faustom koji je prodao svoju dušu đavolu za neku šačicu slave.

 

Orhan Pamuk je dobra ilustracija da svugdje u svijetu postoji ovakvo shvatanje književnosti: ili je politički pragmatična ili je izdajnička.

 

Međutim, ovo ima posebnu težinu na Balkanu. Ovdje se pisci proglašavaju braničima, čak utemeljiteljima genocida. Ako nisu to, onda su neprincipijelni izdajnici koji “šuruju” sa svima. Često su dva u jedan. Nerijetko će se za jednog pisca čuti etikete da je, naprimjer, ustaša i komunista u jednom, zavisno od toga ko interpretira njegovo djelo, odnosno, ispravka, zavisno od onoga ko interpretira tog pisca. Jer, u ideološki osmišljenom čitanju književnosti uvijek se interepretira pisac. Ponekad samo djelo, ali i tada površno.

Da ozbiljan pisac ne može imati nacionalnost u poimanju kakvo je danas preovlađujuće na Balkanu, sasvim je jasno. Kada se u obzir uzmu usitnjavanja identiteta koja su posljedica neprestanih podjela na nacije, ali i podjela unutar nacija koje nisu nikakva pluralnost, već bjesomučno markiranje svakoga ko drugačije misli, moguće je vidjeti jednu stvar. Upravo zbog ovako složene strukture kod nas postoje pisci koji su zbilja ničiji

 

Prostor bivše Jugoslavije je postao ishodišno mjesto brojnih nacionalizama i možda je najbolje u kontekstu ex-yu nacionalizama promisliti o piscima koji su ničiji. Da ozbiljan pisac ne može imati nacionalnost u poimanju kakvo je danas preovlađujuće na Balkanu, sasvim je jasno. Kada se u obzir uzmu usitnjavanja identiteta koja su posljedica neprestanih podjela na nacije, ali i podjela unutar nacija koje nisu nikakva pluralnost, već bjesomučno markiranje svakoga ko drugačije misli, moguće je vidjeti jednu stvar. Upravo zbog ovako složene strukture kod nas postoje pisci koji su zbilja ničiji.

 

A pitanje pripadanja pisca je suštinski pitanje fokalizacije. Fokalizacija je inače jedan jako pragmatičan pojam koji se u domaćoj literarnoj tradiciji gleda kao navrat-nanos sklepano pomodarstvo, iako taj pojam ima ozbiljnu književnu prošlost. Naime, fokalizacija je, krajnje pojednostavljeno, viđenje. Ili, malo složenije, problemaitiziranje i artikuliranje onoga što je Uspenski nazvao tačkom gledišta. U nacionalističkim se interpretacijama sjedinjuju pisac i djelo, a poliperspektivnost u književnim tekstovima svodi na proste za-protiv obrasce.

 

Paradoksalno, zamjera se piscu što njegovi likovi nemaju pogled na svijet vladajuće elite. U ozbiljnim i ideološki neostrašćenim književnim djelima poliperspektivnost je sasvim redovna pojava. Moglo bi se reći uobičajen  postupak oblikovanja književnog svijeta. Piscu je zabranjeno da opisuje neprijatelja. Neprijatelj se mora markirati i njegov se lik smije risati samo po unaprijed zadanim obrascima. Inače je to neprijateljstvo spram žrtve koju je “vlastiti” narod podnosio, podnosi i uvijek će podnositi (jer nacionalizam pledira na vječnost).

 

Poimanja svijeta sabranog u književni tekst koja počivaju na poliperspektivnosti i višeznačnosti se ne toleriraju. Književno djelo mora odgovarati zamislima otaca nacije, inače je loše. A pisac je izdajnik, skupa s onima koji njegov rad ocijene kao dobar.

Vratimo se Obašaćima i basanjima, koja su smetala u bivšem sistemu. Smetaju i u ovom sistemu, odnosno u ovim mikrosistemima, mini-klerikalnim inačicama totalitarizma. Iz toga se da vidjeti da ne postoje ljudi ovog i ljudi onog sistema. Postoje samo ljudi sistema i oni koji to nisu. Postoje pisci sistema i pisci koji to nisu. Oni koji su ljudi ili pisci jednog sistema, smjenom sistema se obično prilagode

 

U ovakvom besmislenom sažimanju su sadržana sva kulturološka, epistemološka, aksiološka i književno-kritička te estetička poimanja i tumačenja književnosti koja sebe nazivaju nacionalno osviještenim. Književnost u tom smislu postoji samo da artikulira nacionalne mitove. Ukoliko ona to ne učini, pisac postaje “sumnjivo lice”. Književnost mora biti pamflet da bi bila dobra. Mora se razračunavati sa neprijateljem, unutrašnjim ili vanjskim.

 

Ovako otprilike izgledaju osnove nacionalno čistih promišljanja o književnosti. Nevjerovanje u to da jedan pisac može imati snagu da čita svijet iz raznih perspektiva za nacionalne čistunce je ravno vjerovanju u život na Marsu. Ustvari, život na Marsu je vjerovatniji. A upravo pisci su osobe koje najviše stradavaju zbog ovakve uskogrudosti.

 

Pisac se nužno situira u “za” ili “protiv” poziciju. Ako nije “za nas”, onda je “protiv nas”. A to “protiv nas” se uobliči u interpretaciju. Pisac može završiti i u zatvoru.

 

Tako je bošnjačka desnica u Sarajevu najavila snimanje filma o Ivi Andriću. Zapravo o genocidnim porukama nepoćudnog Ive Andrića. Kakve su to Andrićeve genocidne poruke, ostaje da se vidi. Tek je u natuknicama rečeno da će se slijediti metoda prebrojavanja “dobrih” i “loših” junaka. A kod Andrića zapravo ne postoje dobri i loši junaci. Ako ćemo slijediti logiku onih koji književnost svode na pisca, valjalo bi reći da je pisac koji je znao iznimno prikazati ljudsku prirodu valjda isto tako dobro znao da niko nije samo dobar niti samo loš. A samim tim nije mogao svoj svijet uobličiti na dihotomiji dobrih i loših likova u svojim djelima. O Andriću se sa sigurnošću može reći samo jedno: nikada nikome nije valjao.

 

Vratimo se Obašaćima i basanjima, koja su smetala u bivšem sistemu. Smetaju i u ovom sistemu, odnosno u ovim mikrosistemima, mini-klerikalnim inačicama totalitarizma. Iz toga se da vidjeti da ne postoje ljudi ovog i ljudi onog sistema. Postoje samo ljudi sistema i oni koji to nisu. Postoje pisci sistema i pisci koji to nisu. Oni koji su ljudi ili pisci jednog sistema, smjenom sistema se obično prilagode. Ljudi jednog sistema su ljudi svakog sistema. Ljudi nijednog sistema su ljudi koji nikada ne pripadaju nijednom sistemu. I to je jedina postojeća dihotomija. Ona kojoj nas uče ničiji pisci.

Filed Under: UNDER COVER Tagged With: Alper Yagci, Amila Kahrović-Posavljak, autograf.hr, Balkan, Ivan Lovrenović, Ivo Andrić, književnost, kolumna, Nobel, Orhan Pamuk, pisci, Sarajevo, Turci, Under Cover

Za Domaćinskog spremni!

Autor: Amila Kahrović-Posavljak / 19.12.2013. Leave a Comment

Šta je zajedničko Hrvatskoj i BiH? Hrvatska ima Šimunića, BiH ima Miju Martinu. A njih su oboje spremni. Za dom spremni. Doduše, u BiH se i ostala dva konstitutivna naroda mogu pohvaliti da imaju svoje inačice ovog fašističkog dvojca. BiH je bolja od svojih susjeda. Njeni su fašizmi pluralni, kako se to moderno kaže. Ima ih mnogo.

 

Ipak, nekako su kao u teen klišejima, fudbaler i pjevačica privukli pažnju ovih dana i ponovno probudili balkanske duhove. Fašističke i antifa.

 

Ne bi u ovome bilo ništa toliko spektakularno da Mijine i Šimunićeve ideje nisu na krajnje volšeban i, paradoksalno demokratski, način postale institucionalizirane.

 

A da stvari na Balkanu idu u neželjenom smjeru svjedoči i par nezaobilaznih činjenica. Treba samo gledati aktere. Državna srbijanska televizija počela je emitirati seriju Ravna gora, koja Dražu Mihajlovića predstavlja u “drugom svjetlu.” U BiH je deset osuđenih za genocid pušteno na slobodu i to je zahtijevala najviša pravna instanca. Ustavni sud. Istovremeno, nema šanse da neko iz reda manjina (kakva obezvrjeđujuća riječ!) dobije pravo da bude biran na demokratskim izborima.

Fašističke su priče, parole i činovi uvijek postojali da sakriju onu najtežu za podnijeti nejednakost među ljudima. Klasnu. Čak i ako bismo uspjeli Marksa staviti na nekakav stand by, činjenica je da od lokalnih fašizama niko nema koristi kao vladajuće kaste. Narodu više ne treba hljeba i igara. Najvažnije je narodu obezbijediti da ne bude “kao oni”. A onda je i vuk sit i ovce na broju. Doslovce

 

Fašističke su priče, parole i činovi uvijek postojali da sakriju onu najtežu za podnijeti nejednakost među ljudima. Klasnu. Čak i ako bismo uspjeli Marksa staviti na nekakav stand by, činjenica je da od lokalnih fašizama niko nema koristi kao vladajuće kaste. Narodu više ne treba hljeba i igara. Najvažnije je narodu obezbijediti da ne bude “kao oni”. A onda je i vuk sit i ovce na broju. Doslovce.

 

Nekad u divnoj književnoj prošlosti jedan je pisac, Miroslav Krleža, napisao knjigu “Na rubu pameti”. A, negdje u toj knjizi, kao i u našoj stvarnosti, živi jedan sasvim osebujan lik. Domaćinski. A, evo kako je on, doduše uz nešto cinizma opisan u knjizi:

 

“On je guverner, inženjer, jubilarac, idealist, realist, altruist, mecena, mentor i protektor, pokrovitelj i donator! On je radnik nad radnicima, predsjednik i član utemeljitelj nekoliko stotina društava, narodni sluga, narodni učitelj, narodni defenzor narodne časti i, takoreći, blagostanja, on je velikan među velikanima, plejada nad plejadama, opet ponovo po tridesettreći put idealist, realist, altruist, mentor i lordprotektor, on je najgostoljubiviji domaćin, uzor-kršćanin, organizator planinarstva i naše gore list!”

 

U cjelokupnoj nesretnoj historiji bivše Jugoslavije napisani su brojni članci, provedena istraživanja, napravljeni razni reality show programi, ali nigdje ovako nije opisana ova kasta koja se kod nas popularno zove – tajkuni.

 

Tribuni sveopšte narodne časti, dok zgrću bogatstvo braneći nevidljivim rukama ugrožene nacionalne interese, sistemski proizvode obezglavljene pojedince.

 

A sva su djeca, koja odrastaju pod njihovom palicom, uvijek i u svakom trenutku naučena da budu za dom spremna. Na bilo kom od čistih jezika. U svemu tome su razvijeni odlični odbrambeni mehanizmi. Ako se neko verbalno obruši na carstvo fašizma, biva proglašen izdajnikom. To je već opće mjesto. Ako se, pak, pobuni nekom vrstom zakona, biva jednostavno maknut. Pa, na kraju, logika je njihova, zakoni su tu da se ne provode i po potrebi mijenjaju. Zaraditi treba kruh svagdašnji.

“On je guverner, inženjer, jubilarac, idealist, realist, altruist, mecena, mentor i protektor, pokrovitelj i donator! On je radnik nad radnicima, predsjednik i član utemeljitelj nekoliko stotina društava, narodni sluga, narodni učitelj, narodni defenzor narodne časti i, takoreći, blagostanja, on je velikan među velikanima, plejada nad plejadama, opet ponovo po tridesettreći put idealist, realist, altruist, mentor i lordprotektor, on je najgostoljubiviji domaćin, uzor-kršćanin, organizator planinarstva i naše gore list!”

 

A, jedan zakon koji nikada nije ni donesen u BiH, a u drugim zemljama ako je i donesen, donesen je da se krši, jeste zakon o zabrani veličanja fašizma. Zbog toga je Mija Martina, pjevačica lakih eurosong nota i uposlenica nekog državnog ministarstva, mogla sasvim lijepo da podrži Joea Šimunića napisavši mu poruku podrške nakon što je dotični kažnjen zbog sramnog veličanja fašizma. Poslije se pravila da nije imala pojma o čemu se radi, pa je onda ipak odlučila da ima pojma i rekla je kako je stvar zapravo obrnuta. Naime, ubijeđena da je otvorila oči gotovo polustoljetnoj zabludi balkanskih antifašista, rekla je da je zapravo Smrt fašizmu govor mržnje.

 

Jer, dok se ona kao svaka fina kućanica sprema za dom, neko urla smrt tamo nekakvom fašizmu. Je li iko javnost na Balkanu napravio većom budalom nego mlada gospođica koja, to je spomenula u jednom tv nastupu, ponovi svako jutro sama sebi da je spremna za dom? A potom, valjda, prione na posao. Prvo opere suđe, pa usisa i sve to u svom domu. Za koji je spremna.

 

Nije ona mislila ništa loše. Cinizam je nekada zbilja moćno oružje.

 

A uzgred je napomenula da ne može snositi nikakve sankcije jer ne postoji zakonski okvir za to. I što je najgore, ne postoji. A, možda i nije najgore.

 

Možda bi, da ovaj zakon u BiH postoji, Smrt fašizmu bilo zabranjeno jednako kao Za dom spremni. Ako, naravno, dvotrećinska većina u nekom od brojnih parlamenata (jer ih BiH ima napretek) ne odluči da je Smrt fašizmu govor mržnje, a ostalo odbrana naših konstitutivnih naroda od mrskih komunista.

 

Jer, mi smo izborili svoju nezavisnost (odnosno svoje nezavisnosti) kako bi mogli biti uvijek svoji na svome. Svi zatvoreni u svojim malim mikrosvjetovima. Neće nam tamo nekakvi antifa manijaci mrsiti račune niti narušavati našu, ni manje ni više nego narodnu, čast. Tako bi izgledale sažete misli nacionalnih dušebrižnika.

 

A, kada smo već kod časti, jedan je slučaj rušenja časti posebno zatresao ono što se eufemistički zove federalno Sarajevo. Naime, neko od roditelja iz jedne od goraždanskih osnovnih škola (koja vjerovatno nema ni valjan sanitarni čvor, a kamoli sve što je potrebno da se djeca obrazuju u 21. stoljeću) javno je rekao kako mu smeta što škola nosi ime Huseina Đoze. Naime, ovaj je nekadašnji reisu-l-ulema Husein Đozo bio, hajmo tako reći, duhovni vođa Handžar divizije.

Naime, ubijeđena da je otvorila oči gotovo polustoljetnoj zabludi balkanskih antifašista, rekla je da je zapravo Smrt fašizmu govor mržnje. Jer, dok se ona kao svaka fina kućanica sprema za dom, neko urla smrt tamo nekakvom fašizmu. Je li iko javnost na Balkanu retoričkije napravio budalama od mlade gospođice koja, to je spomenula u jednom tv nastupu, ponovi svako jutro sama sebi da je spremna za dom? A potom, valjda, prione na posao. Prvo opere suđe, pa usisa i sve to u svom domu. Za koji je spremna

 

Odmah su se desničarski dušebrižnici podigli i dali svoj glas. Zaključak je dakako bio onakav kakvi su svi zaključci ovog tipa. Nije “naš” Husein zgazio sam svoju čast, stavivši se u službu jedne od najzločinačkijih ideologija u historiji. Tu je ujdurmu, kako bi udario na “našu” narodnu čast, podigao agresor vjerovatno potpomognut masonima, čija je glavna briga u tome da “našem” narodu razvuku pamet time što će obezvrijediti “naše” velikane.

 

Štaviše, vjerovatno će uskoro neko, ničim izazvan, na kultnoj Madonninoj jakni iz spota Like a virgin negdje u ćošku, u dnu zlokobne piramide, pročitati HĐ, što su inicijali Huseina Đoze. Arrivalsi će otkriti ko stoji iza zavjere o Đozi. Pravo balkansko naci ludilo tu ne prestaje.

 

Ako biste nekome od dežurnih dušebrižnika ponudili da se odrekne desnih ideologija, jer će tako spasiti čast svog naroda, glatko bi odbio. Jer, gdje to da učini? Zar tako da se naruga nekoj od “naših” mnogobrojnih herojskih borbi?

 

Zvuči paradoksalno? Upravo je takva pozicija neo-fašista na Balkanu.

 

A kakve sve ovo veze ima s Krležinim (ne)sretnim Domaćinskim. Pa, evo kakve. Zamislite da se na Balkanu nekome sudi zbog fašističkih ispada, nekom iz povlaštene klase jer su dotična gospoda oci takvih ideja. Odbrana na sudu izgledala bi ovako:

 

“On je guverner, inženjer, jubilarac, idealist, realist, altruist, mecena, mentor i protektor, pokrovitelj i donator! On je radnik nad radnicima, predsjednik i član utemeljitelj nekoliko stotina društava i Stranke, narodni sluga, narodni učitelj, narodni čuvar narodne časti i, takoreći, blagostanja, on je velikan među velikanima, plejada nad plejadama, opet ponovo po tridesettreći put idealist, realist, altruist, mentor i zagovornik ljudskih prava, on je najgostoljubiviji domaćin, uzor-kršćanin (musliman itsl.), organizator turizma u kom je, jelte, budućnost i naše gore list!”

 

A narod bi, zabrinut zbog toga što je neko udario na njegove vjekovne tekovine stao u odbranu svog velikana koji je, by the way, u Krležinom romanu izvršio četverostruko ubistvo. I hajde ti nekoga ubijedi da takvu jednu barabu treba osuditi.

 

Znao je Krleža anticipirati balkansku stvarnost. U njegovom se romanu ne sudi Domaćinskom. Sudi se čovjeku koji ga je nazvao ubicom. Prema Miji Martini to je dakako govor mržnje koji treba osuditi. Zato se ne treba čuditi što su narodi, uredno razdijeljeni u etnije, za dom(aćinskog) spremni i što Smrt fašizmu smatraju govorom mržnje. Možda uskoro i zabrane ovu sintagmu. Pa kom Ravna gora, kom Krleža!

Filed Under: UNDER COVER Tagged With: Amila Kahrović-Posavljak, autograf.hr, Balkan, BiH, Draža Mihajlović, fašizam, Hrvatska, kolumna, Mijo, Miroslav Krleža, Šimunić, Under Cover

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Matematika i potresi

    Matematika i potresi

    goran-gazdek
  2. Sjeme za banijske njive

    Sjeme za banijske njive

    vladimir-jurisic
  3. Ponovno rođen

    Ponovno rođen

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se