Bauk scijentizma kruži Europom – i danas je riječ scijentist na ivici dobivanja statusa kojega je nekoć imala riječ vještica. Danas možete biti i najveća budala, ali uvijek se vaditi na to da su scijentisti još gori od vas. Jer oni, kako se često papagajski izriče, nezrelo i površnu shvaćaju znanost, pokušavaju – zamislite vi tog bezobrazluka – znanošću oboriti čak i religiju.
Za razliku od mrskih scijentista, ”pravi znanstvenici” Bogu daju Božje, a znanosti – znanstveno. Ti ”pravi” su, naravno, zreli i duboki, jer znaju i da postoji Bog i da znanost nema nikakvog utjecaja na vjeru, jer se vjera bavi nadnaravnim.
Premda, priznat ćete iskreno, o tom nadnaravnom znate samo iz priča, niste ga nikada ni iskusili ni vidjeli, ali morate vjerovati na riječ onima koji kažu da to nadnaravno uopće ne spada u područje znanosti, da o njemu znanost nema što reći.
A vrhunac scijentizma je, vele, kad tko nepromišljeno pokuša dokazati neodrživost vjere na temelju teorije evolucije. I sad riskiram zaraditi titulu scijentista, ali ja upravo spadam među one koji misle upravo to – kad shvatite značenje teorije evolucije, religija zauvijek gubi svoje važenje.
Možda da odmah kažem dvije stvari prije no što počnem to obrazlagati.
Kao prvo, ja nisam baš klasični primjer scijentista – iskreno ne mislim da nam znanost može dati neko utemeljenje etike i politike ili, primjerice, odgovoriti na pitanje o smislu života. Za to nam već služi filozofija (i ne samo za to, no neću sada širiti raspravu).
Priznajem, teorija evolucije ima možda i najviše potencijala ili barem najjači psihološki učinak. Vjerojatno sam u tom pitanju pristran jer sam pripadao vjerskoj zajednici u kojoj je evolucija bila (i ostala) zabranjena riječ. Ne čudi da sam nakon prihvaćanja teorije evolucije jednostavno prestao biti vjernik
Kao drugo, nije samo teorija evolucije ta koja ruši religiju – zapravo svaka znanstvena teorija u suštini ruši religiju i njezin način promišljanja stvarnosti.
Ipak, priznajem, teorija evolucije ima možda i najviše potencijala ili barem najjači psihološki učinak. Vjerojatno sam u tom pitanju pristran jer sam pripadao vjerskoj zajednici u kojoj je evolucija bila (i ostala) zabranjena riječ. Ne čudi da sam nakon prihvaćanja teorije evolucije jednostavno prestao biti vjernik.
I koliko god da sam znao kritizirati svoju negdašnju adventističku subraću zbog njihovog kreacionizma, uvijek sam im davao za pravo u tome što smatraju da teorija evolucije i vjera ne idu zajedno.
Znam da ćete mi sada prigovoriti kako bi moja duhovna i intelektualna biografija drugačije izgledala da sam kojim slučajem bio u crkvi koja benevolentno gleda na teoriju evolucije – i tu ste vjerojatno u pravu. Ali ovdje nije u pitanju ”što bi bilo da je bilo”, nego jednostavno – što jest i kako stvari stoje.
A stvari stoje tako da dokazanost teorije evolucije jednostavno i bespovratno do temelja ruši svaku religiju.
Možda sve počinje sa spoznajom da cijela priča s razvojem života traje već više od 3 milijarde godina – danas nam možda i izmiče koliko su ranije generacije bile doslovce šokirane kad su shvatile koliko su tisuće godina naše pisane povijesti beznačajne spram povijesti razvoja života, pa i razvoja naše vrste.
Standardna podjela era na prije i poslije Krista ispala je doslovce smiješnom, jer to ”prije Krista” milijunima je puta duže od onoga ”poslije”.
Monoteističkim religijama bliska je ideja evolucije kao jednog od mogućih načina na koji je Bog stvarao svijet. Kad je Pierre Teilhard de Chardin svojedobno pokušao objasniti evoluciju kao mističnu božansku promisao dolaženja do enigmatične ”točke Omega”, povijest života još se činila nekako pravocrtnom, od ameba, preko mekušaca i riba do gmazova, ptica i na koncu do nas. Ali takvo teološko objašnjenje razbija se o tvrdu i surovu realnost da je povijest razvoja značila i definitivni kraj doslovce 99,99% vrsta.
I koliko god da sam znao kritizirati svoju negdašnju adventističku subraću zbog njihovog kreacionizma, uvijek sam im davao za pravo u tome što smatraju da teorija evolucije i vjera ne idu zajedno
Uvođenje Boga u takvu priču jednostavno je nepotrebno – takav kaos u razvoju jednostavnije je objasniti prirodnim stihijama nego nekim Velikim Inženjerom.
Zapravo, nema ničega u cjelokupnom procesu razvoja života što bi na bilo kom mjestu sugeriralo potrebu za ikakvim nadnaravnim objašnjenjem.
U suštini cijela teorija počiva na dvama jasnim činjenicama – promjeni (mutaciji) gena i promjeni okolnosti.
Ne zbiva se ništa što krši zakone vjerojatnoće – kad dođe do promjene okolnosti (primjerice, zahladni ili se pojavi neki predator), puno je vjerojatnije da će vrsta nepripremljena na nove uvjete jednostavno nestati nego da će opstati.
Da ne spominjemo katastrofe globalnih razmjera, koje su nemilice zbrisale i većinu živih bića.
Kad nastane nova vrsta, njezine šanse za opstanak kod promjena okolnosti su zapravo 0,01%.
Potreba za Bogom bi se možda pojavila da se radi o nekim dramatično drugačijim brojkama, da smo kojim slučajem uvidjeli da su opstale praktički sve vrste, osim, recimo, opasnih dinosaurusa.
No, istina je sasvim drugačija i uistinu nema potrebe tragati za bilo kakvim nadnaravnim objašnjenjem. Sve ima svoje trajanje, pa makar ono iznosilo, kao u slučaju netom spomenutih dinosaurusa, ciglo 160 milijuna godina. Ta činjenica prolaznosti zauvijek potire utemeljenost svake ideje neprolaznog.
Stvar s teorijom evolucije postaje još dramatičnijom kad se promatra povijest razvoja čovječanstva.
I ona je bila jednako tegobna i krvava kao i evolucija ostalih živih organizama – nitko se tu nije brinuo za ta posebna bića, koja su još prije barem 2 milijuna godina naučila praviti alatke i paliti vatru, a kasnije i progovorila.
Nestali su homo erectusi – koji su naši izravni preci – iako su upravo oni naučili paliti vatru, otišli su i naši najbliži rođaci poput neandertalaca i denisovskog čovjeka (koji su također homo sapiensi), a i mi smo u jednom trenutku bili blizu potpunog nestanka.
Prema teološkim objašnjenjima Bog je odlučio upravo našoj vrsti podariti dušu i moć razumijevanja. Iako će nam ostati nejasnim zašto je i u čemu taj dar mimoišao naše najbliže rođake, dodatni je problem što razvoj naših mentalnih sposobnosti možemo evolucijski jasno pratiti.
Možda sve počinje sa spoznajom da cijela priča s razvojem života traje već više od 3 milijarde godina – danas nam možda i izmiče koliko su ranije generacije bile doslovce šokirane kad su shvatile koliko su tisuće godina naše pisane povijesti beznačajne spram povijesti razvoja života, pa i razvoja naše vrste
Tamo gdje imamo veće lubanje, tamo gdje one ujedno ukazuju na složeniju morfologiju mozga, tamo imamo i alatke i vatru, pa čak i umjetnost i, možda, religiju.
Ništa se ne događa u jednom trenutku, sve ima svoju dugu povijest koja je tek djelomice rekonstruirana – ali dovoljno uvjerljivo da bi se odbacila ikakva mogućnost nečije nadnaravne intervencije.
Oni koji ipak pokušavaju naći nešto nadnaravno u cijelom procesu razvoja čovjeka začuđeni su upravo tom činjenicom da je čovjek razvio, primjerice, i umjetnost kao nešto što nam nije neophodno za preživljavanje.
Možda bi taj argument bio jači kad bismo vidjeli da su svi ljudi skloni umjetnosti.
Svejedno, umjetnost je naprosto zakoniti proizvod razvoja našeg mozga. Nije se razvila s nekom posebnom svrhom – i evolucija dopušta da se pojavi i nešto nesvrhovito – nego više kao neki gotovo nusprodukt cjelokupnog razvoja.
Isti onaj mozak koji je postao sposoban razvijati razne tehnologije istodobno je i sasvim slučajno postao sposoban i za umjetničko izražavanje.
Da objasnim to jednostavnim primjerom – štap koji služi teže pokretnim osobama za kretanje ujedno može poslužiti i kao palica za udaranje po psima ili kao primitivna alatka (vi sami smislite što bi se sve još moglo napraviti sa štapom).
Ima još jako puno primjera stvari i pojava koje nemaju samo jednu svrhu – pa je, primjerice, perje dinosaurusima služilo za toplinsku izolaciju tijela, a pticama za letenje.
I ja smatram da smo sretnici što imamo mogućnost stvaranja nečeg lijepog, no ta prekrasna funkcija mozga nimalo ne traži objašnjenja u nekom Velikom Umjetniku.
Na još dubljoj razini teorija evolucije pokazuje općenito znanstveni način promišljanja realnosti. Metode prikupljanja i provjera činjenica, metode zaključivanja i sve ostale metode milijunima svjetlosnih godina su daleko od religijskog stava u kojemu se poziva samo na neku objavu ili mistični događaj ili čudni fenomen, koji se obavezno tumače nadnaravno, bez ikakvog pokušaja da se vidi mogućnost nekakvog drugačijeg tumačenja.
Znanost i vjera ne dopunjavaju jedna drugu, nego su u suštini dva međusobno potpuno inkompatibilna načina razumijevanja stvarnosti.
Na još dubljoj razini teorija evolucije pokazuje općenito znanstveni način promišljanja realnosti. Metode prikupljanja i provjera činjenica, metode zaključivanja i sve ostale metode milijunima svjetlosnih godina su daleko od religijskog stava u kojemu se poziva samo na neku objavu ili mistični događaj ili čudni fenomen, koji se obavezno tumače nadnaravno, bez ikakvog pokušaja da se vidi mogućnost nekakvog drugačijeg tumačenja
Naravno, neki bi mogli ustrajati u prihvaćanju mogućnosti da je Bog npr. odgovoran za Veliki prasak i za nastanak života. Sva razložnost takvog stava bila bi da se ti presudni događaji još nisu posvema objasnili (daleko od toga da se uopće nisu objasnili).
Možda će znanost uskoro dati i konačne odgovore na ta pitanja, a možda neće nikada – ja svakako nisam scijentist u smislu da mislim kako će znanost sasvim sigurno saznati sve što je u njezinom području istraživanja.
Svejedno, tada bi ostalo prostora tek za deistički shvaćenog Boga – iako bi sva njegova utemeljenost bila na eventualnom neuspjehu znanosti.
Kako god bilo, deizam nije religija nego filozofija – slaba i površna, ali filozofija.
Nakon što se dobro razmisli o implikacijama znanstvenih spoznaja po naše razumijevanje svijeta – u čemu je teorija evolucije najistaknutiji primjer – od religije ne ostaje ni r.
Još tekstova ovog autora:
- Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
- Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
- Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
- Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
- Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
- Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
- Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
- Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
- Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
- Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika
Azur Handan says
Nije slučajno Karl Marx svoje najznačajnije djelo “Kapital” započeo sa posvetom teoriji revolucije. Na neki način znanstvenost Marxove teorije društvenog razvoja korespondira s stupnjem znanstvenosti teorije evolucije. A bojim se i konsekvence ovih dvaju teorija. Ipak se radi o teorijama, a ne znanstvenim zakonima; Pogotovo kada primjenimo mjerila znanstvenosti koje je zastupao Karl Popper. Prilično je neinteligentno kada društveni mislioci ili teoretičari pokušavaju koristiti jednu prirodoznanstvene teoriju da bi doveli u pitanje religijski pogled na svijet. Općenito, autor ovog teksta nije nam ponudio nista novo, ponovio je i to na prilično dosadan i neinventivan način gledišta i promišljanja svakog prosječno obrazovanog ateiste.
Željko Porobija says
Sa svojom rečenicom “Na neki način znanstvenost Marxove teorije društvenog razvoja korespondira s stupnjem znanstvenosti teorije evolucije.” rekli ste sve o svom (ne)poznavanju znanosti i isključili se iz svake ozbiljne diskusije.
Luka Soundich says
“Ipak se radi o teorijama a ne o znanstvenim zakonima”
Ova vasa recenica pokazuje da ne znate nista o znanosti pa tako ni ono osnovno a to je da je teorija najvece dostignuce u znanosti, to nije “samo teorija” vec znanstvena teorija sto bi bilo otprilike kao cinjenica ili fakt.
Azur Handan says
U prvoj rečenici mog komentara mi se potkrala greška pri pisanju, Marx je Kapital posvetio teoriji evolucije, odnosno Darwinu i njegovom djelu “Porijeklo vrsta”. Zahvaljujem se gdinu Porobiji na komentaru.
Pavle Goldstein says
@zeljko
hm, cini mi se da ste malo prestrogi prema svojim “bivsim suputnicima” vjernicima (da li je to zato sto su poturice cesto “gori” od turaka, kao sto i sami indicirate….?) naime, ako pazljivo pogledate svoj tekst, vidjet cete da – dosta jasno – pokazujete da je religija suvisna (i nepotrebna) u promisljanju stvarnosti… no, da li smo pokazali da su znanost (sto god da to je) i religija inkompatibilni? (naravno, to opet bitno ovisi o tome sto mislimo pod religijom, a o tome ja znam jako malo, jer nisam religiozan…..) uocite da moderne znanstvene discipline imaju relativno jasno definirane domene interesa – kvantna fizika se bavi kvantnim fenomenima, a sumarstvo sumama…. obje promisljaju stvarnost, no niti podrzavaju jedna drugu, niti su u kontradikciji – nego su jednostavno nezavisne…. na isti nacin, mozda je moguce zamisliti religiju kao promisljanje nekog drugog dijela stvarnosti (za koji mi mozda mislimo da vjerojatno ne postoji, ali to ne dokazuje nista….)
Željko Porobija says
Takozvano NOMA načelo (nepoklapanje oblasti) jest nešto o čemu pišemo u knjizi opširnije. Meni zvuči čudno da je npr. Bog stvorio svijet, ali da mi nikako tu tvrdnju ne možemo ispitivati analizom samog svijeta.
Dolje ste napisali odličan komentar o potvrđenosti teorije evolucije – kao i o drugim znanstvenim teorijama. Čovjek bi ipak očekivao da će onda i “teorija” o Bogu imati nekakvu potvrđenost.
No, ja ljudima uvijek objasnim da se bavim pitanjem implikacija znanstvenih teorija – po filozofiju i religiju – i da svoje zaključke ne smatram toliko potvrđenim kao što su potvrđene same teorije. Uglavnom, kad se pojavi bilo kakva potvrđenost one druge stvarnosti – eto i mog priznanja.
Pavle Goldstein says
@zeljko
isprike, nisam još pročitao knjigu, “popravit” ću to uskoro….
kako god, imate potpuno pravo da je tvrdnja da je “Bog (ili bog?) stvorio svijet” – najblaže rečeno – jako šupljikava…. ja samo želim biti jako oprezan sa zaključcima koje iz toga mogu povući… naime, u matematici (pa i u znanosti općenito) je puno lakše dokazati egzistenciju nečega, nego dokazati ne-egzistenciju (npr. najčešće mi je lakše dokazivati da su objekti izomorfni, nego da ne postoji izomorfizam izmedju njih)…. dok svi gornji primjeri zaista pokazuju da je NNA (nezainteresirani natprirodni agent) suvišan u opisu stvarnosti, time još nisam pokazao/dokazao njegovu ne-egzistenciju…. s druge strane, opet imate pravo da su posljedice tih primjera – u kontekstu filozofije i religije – vrlo jasne…
Željko Porobija says
I filozofski je točno da je lakše dokazivati postojanje nego nepostojanje – premda se znanost bavi i onim drugim (pa npr. tvrdi da ne postoji povezanost između cjepiva i autizma).
Ako već poznajete matematiku, onda se malo poigrajte s Bayesovim teoremom. Prior (za početak) neka bude npr. 50% da postoji Bog. I onda krenite mijenjati tu brojku u skladu s činjenicama koje znamo o svijetu, funkcioniranju prirode, povijesti religije, itd. Vidjet ćete i sami da ćete na koncu dobiti vjerojatnost postojanja Boga od 0,0000 (i tko zna koliko nula)… 1. Je li uopće racionalno vjerovati u postojanje nečega s tako banalnom vjerojatnošću postojanja?
Pavle Goldstein says
hm, nisam siguran kako bih ovdje primijenio Bayesovu formulu, to bih volio da mi pokažete…. štoviše, nisam siguran koliko me ovdje Bayesova formula usrećuje – meni se čini da su, npr., Newtonovi zakoni, u stvari, jako MALO vjerojatni, ako ih pogledamo iz perspektive svakodnevnih iskustava…. pogledajte, zašto bi sila gravitacije bila dana baš sa C * m_1 * m_2 / r^2 ? koliko je vjerojatno da je taj 2 u nazivniku baš 2, a ne 2.1, ili nešto slično? a kad pogledate Einsteinove zakone, to je – u stvari – nevjerojatno! gravitacija instantno djeluje na udaljenosti, jer “savija” prostor…. to je skroz kontraintuitivno, i time jako, jako malo vjerojatno….. zbog toga je i trebalo desetke hiljada godina ljudske svijesti i inteligencije da bismo došlli do tih zakona (npr. Arhimed i Aristotel ih nisu poznavali i vjerovali su drugačije)… kako god, to je najbolje što u ovom trenutku znamo, ali to nikako ne bih zvao “vjerojatnim”……
Braslav Rabar says
@Zeljko
Htio bih odgovoriti na Vaše čuđenje i pritom dati svoj doprinos ovoj raspravi:
1. Einstein je jednom rekao da je najneshvatljivije o svijetu to što je shvatljiv.
Sama činjenica da je svijet shvatljiv i opisljiv zakonima baca neku težinu na hipotezu da je proizvod inteligencije.
2. Za sada nema zadovoljavajuće povijesne teorije koja bi objasnila nastanak kršćanstva bez priznanja da su apostoli imali neko iskustvo Isusa nakon njegove smrti.
3. Zašto bi Bog stvorio svijet gdje bi se Njegova egzistencija mogla dokazati u laboratoriju? Pogotovo ako se pogleda da je Isus rekao: “blago onima koji ne vidješe, a vjeruju”. Osim toga Bog, čini mi se, ima debelo dobre razloge da ostane skriven onima koji ga ne traže.
Azur Handan says
Kada govorim o znanstvenoj teoriji i znanstvenom zakonu govorim imajući u vidu npr. odnos teorijske i eksperimentalne fizike. Tako se u teorijskoj fizici predvidi postojanje Higgsove čestice, a onda neko tu teoriju verificira u eksperimentalnoj fizici (prosto kazano osmisli proceduru verifikacije teorije koristeći akcelerator čestica). To ne vazi za teoriju evolucije; na koji način je ta teorija verificirana? Temelj znanosti je sumnja i kritika samih znanstvenih spoznaja, ondje gdje toga nema počinje ili religija ili ideologija. Sada ne bih želio ulaziti u epistemologiju ili gnoseologiju, kako saznajemo, sta znamo i sta možemo znati; neki znanstvenici su tvrdili da se može znati samo ono sto je mjerljivo itd.
Pavle Goldstein says
ovo – jednostavno – nije tocno…. i u fizici, i u drugim znanstvenim disciplinama, razne hipoteze se potvrđuju bilo eksperimentima, bilo opažanjima (ili obima, kako kada)…. tako je, na primjer, opća teorija relativnosti (hipoteza, između ostaloga, i o tome da gravitacija “savija” prostor) bila potvrđena opažanjem zvijezda za pomrčine Sunce (prije otprilike 100 godina, A. Eddington) – dakle, opažanjem!…. što se teorije evolucije tiče, količina opažanja (koja je potvrđuju) je nekoliko redova veličina veća nego za Higgsov bozon… od molekularne evolucije (bliske vrste imaju slične proteine, vrlo očuvane proteinske familije u eukariotima (ubikvitin, histoni)), morfološke evolucije, što god…. mislim da bi bilo dobro da se malo informirate prije nego što napišete “To ne vazi za teoriju evolucije”….
Azur Handan says
Nažalost, nisam upućen u molekularnu biologiju. Moje shvaćanje teorije evolucije jeste da vrste evoluiraju u tolikoj mjeri da iz jedne vrste tokom dugog vremenskog perioda nastaje druga vrsta. Tako se tvrdilo da je čovjek nastao od majmuna, kasnije je to modificirano tako da se tvrdi da čovjek i majmun imaju zajedničkog pretka. Ovo se dokazuje raznim nalazima fosilne građe. Često naiđemo na vijest da je pronađena karika “koja je nedostajala”, a ta karika je obično dio skeleta nekog čovjekolikog prapovijesnog bića. Meni takva opažanja djeluju nedostatna da bi potvrdila ovu teoriju. Međutim, kada određeni društveni mislioci, filozofi ili teolozi počnu koristiti ovu teoriju oni je često i nesvjesno prometnu u teoriju kako je život nastao (dok ona u suštini govori kako se životni oblici razvijaju ili mijenjaju, prilagođavaju i nestaju). Hajmo reći da dobro fundirana znanostvena teorija pruža: deskripciju (opis); eksplanaciju (objašenjenje) i predikciju (predviđanje).
Azur Handan says
Da li teorijom evolucije možemo predvidjeti recimo sudbinu polarnog medvjeda u uvjetima klimatskih promjena. Hoće li se on uspjeti adaptirati ili pak izumrijeti. Na koji način bi se mogao adaptirati? Zašto zapravo dolazi do smanjenja bioraznolikosti (ta činjenica upućuje da organizma i nemaju baš neku sposobnost adaptacije)? Teorija evolucije je korisna radna hipoteza koja istraživače drži čvrsto na zemlji; ista ne smije biti odbačena tektako jer bi to bilo neozbiljno (isto vrijedi i za Marxovu teoriju razvoja ljudskog društva); ali ista i ne objašnjava kako je život nastao, već kako se razvijao. Zbog toga tu teoriju koristiti kao dokaz postojanja ili ne postojanja Boga nije naročito produktivno.Smatram da filozofi trebaju toj pradavnoj dilemi prije prilaziti sa filozofske, psihološke, antropološke i sociološke strane; a tematike prirodnih znanosti ostaviti prirodnoznanstevenicima.
branislav mikulic says
Za mene, Darwin i Bog mogu zajedno, ruku-pod-ruku. Oni se dopunjavaju. Evo kako ja to vidim i razumijem:
PRICA- I DIO
http://www.sbperiskop.net/kultura-i-zabava/knjizevnost/branko-antov-mikulic-sest-kljucnih-dana-prvi-dio
PRICA – II DIO
http://www.sbperiskop.net/kultura-i-zabava/knjizevnost/branislav-antov-mikulic-set-kljucnih-dana-ali-kojih-drugi-dio
OBJE PRICE su iz romana SRCEM DO BESKRAJA, autora B.Mikulica (Synopsis-Zagreb i Hrvatsko biblijsko drustvo -Zagreb, 2017)
branislav mikulic says
Autor, po meni, ocigledno ne shvata razliku izmedju vjere i religije kada kao bivsi pripadnik religijske zajednice adventista kaze ‘Ne čudi da sam nakon prihvaćanja teorije evolucije jednostavno prestao biti vjernik”, On to dvoje brka, ne razumije da je religija ono što drugi za nas odaberu i onda hoće da mi u to vjerujemo, a vjera ono što mi sami sebi otkrijemo, u šta onda dobrovoljno vjerujemo i u skladu s tim nastojimo da živimo. Vjera nasa ne zavisi od evolucije i teorije Darwinove, one je nuzno ne iskljucuje, stavise, ona je smatra cinbenikom nastanka svega postojeceg. Po meni, vjera moze postojati nezavisno od evolucije i/ili uz prihvatanje evolucije (humanizam je takodjer vjera i vjerovanje). Religije, abrahamske, one polaze od kreacionizma i iskljucuju evoluciju kao nacin razvitka zive (organske) i nezive (anorganske) materije.
Pavle Goldstein says
@braslav
ispricavam se što se petljam u diskusiju – pitanja su bila za g. Porobiju – no ja se jako želim “ubaciti” (možda g. Porobiji dadem voršlag?)
ad i) mislio sam da smo se gore složili da su fizikalni zakoni komplicirani i nimalo očiti, i da je dosta velika muka primijeniti ih na svakodnevne pojave… ako je to dokaz ikakvog dizajna, onda je to – u najboljem slučaju – poluintelignentni dizajn… a kada pređemo na živi svijet, onda je to katastrofa, i dizajn – ako ga ima – postaje šlampav i pomalo bedast…. i sada, ako Einsteinova izjava daje neku težinu inteligentnom dizajnu (par miligrama, recimo), evidencija iz fizikalnog i živog svijeta (pa barem 5 tona) pokazuje da je dizajn, ako ga ima, neinteligentan…. i to nije ruta kojom itko želi nastaviti (bar se meni čini)…..
Pavle Goldstein says
ad ii) ovo je krajnje bizarna tvrdnja – da “nema zadovoljavajuće povijesne teorije o nastanku kršćanstva…..” – kako kažu fizičari “it’s not even wrong”….. pretpostavljam da će g. Porobija bolje od mene navesti pojmove i izvore (Kumranski spisi, itd….) koje bi valjalo proučiti prije nego što se napiše nešto kao gore……
ad iii) ovo inicijalno zvuči benigno – bog je stvorio svijet, ali to se ne može opaziti niti znanstveno provjeriti, pa onda bog nije podložan fizikalnim, kemijskim i biološkim zakonima ovog svijeta…. imamo jasnu podjelu, podjelu na dva svijeta koji nemaju dodira jedan s drugim (jer kad bi imali dodira, onda bi se to moglo opaziti, zar ne?)…. naravno, moguće je i da je gravitacija izraz božje volje, no – sve dok je formula C * m_1 * m_2 / r^2 – sasvim je svejedno da li to zovemo b-gravitacija, bravitacija, ili, jednostavno, gravitacija…. fizikalni i drugi zakoni ostaju nepromijenjeni….
—-nastavak u sljedećem komentaru—-
Pavle Goldstein says
ad iii), nastavak:
na kraju ove točke je rečenica: “Osim toga Bog, čini mi se, ima debelo dobre razloge da ostane skriven onima koji ga ne traže.”, i moj je dojam da takav stav u sebi nosi sjeme nevolje, ako ne i zla… kao prvo, argument je cirkularan “do boli”, jer je jedini način da se uvjerim u postojanje boga tako da već vjerujem… drugo, takav stav onemogućava bilo kakvu racionalnu diskusiju – ili sam za (vjerujem), ili sam protiv…. i najvažnije – koji su to “debelo dobri razlozi” da se bog skriva od onih koji ne vjeruju? zato što su zli? zato što mu žele zlo? treba li ih spriječiti, onemogućiti? eliminirati? ne insinuiram ništa oko namjera, no smatram da je ovo (zrelo!) sjeme vjerske isključivosti i netolerancije…..