U Rijeci je u Galeriji Garbas otvorena izložba fotografija neobičnog naziva: ”Zašto je Borislav Božić živio život beskućnika”. Druga je neobičnost to što se ulaznica plaća tako da svaki posjetitelj donese nešto s popisa koji je naveden na pozivnici: brašno, ulje, tjesteninu, rižu, palentu, konzerve – grah, pelate, grašak, mesni narezak, riblje konzerve, paštete, trajno mlijeko u tetrapaku, sapun, pastu za zube, šampon…
”Družio sam se s beskućnicima po prihvatilištima. Jeo sam s njima u pučkoj kuhinji. Prodavao sam njihove novine Ulične svjetiljke. Boravio sam u njihovim spavalištima budimpeštanskog metroa. Živio sam s njima u skloništima u napuštenim zgradama. Slušao sam njihove sudbine i živio njihov život. Na trenutak bih zanijemio. Šutio. Dakle, bio sam neka vrsta njihovog alter ega. Preuzimao bih njihov identitet. Cijeli proces druženja fotografski sam dokumentirao i od fotografija sam napravio izložbu”, rekao je autor Borislav Božić.
Božić kaže da bi njegove fotografije trebale potaknuti razmišljanje o mjerama morala, mjerama socijalnih platformi i mjerama aktualnih svjetskih politika koje uništavaju današnjeg čovjeka. Smatra da u vremenima koja izostavljaju humanizam trebamo štititi i afirmirati čovjeka. Odgovor na pitanje tko je čovjek tražio je kroz kontekst života beskućnika, u kojemu se dijelom prelama i zrcali današnje društvo.
”Svi možemo postaviti pitanje zašto sam radio izložbu o beskućnicima, a korisno ga je postavljati iz nekoliko razloga. Samim upitom angažiramo sve mentalne, emocionalne i moralne snage da reagiramo da ne bude novih beskućništava ili da, kad je riječ o postojećima, reagiramo tako da ublažimo nastalu situaciju. Vrlo često imamo jednodimenzionalnu ili stereotipnu percepciju ovih ljudi. Najčešće iz egoističnih razloga okrećemo glavu od ovakvih sudbina samo da sačuvamo naš uljuljkani, hladni, konformistički duh. Katkada smo bez imalo osjećaja ili nemamo nimalo solidarnog raspoloženja za ovakve situacije koje se događaju drugima. Okrećemo se ustranu jer je to netko drugi. Tko su to drugi, pa do jučer su oni bili mi?!
Koje su to konvencije i standardi po kojima su do jučer beskućnici bili dio nas, nas nevidljive mase, a danas su jako vidljivi? Čega su posljedica beskućnici? Dokumentirajući ovu umjetničku akciju fotografskom slikom, komentiram činjenicu da su beskućnici dio stvarnosti u kojoj dominira uloga korporativnoga kapitala, samovolja pojedinaca i politike neosjetljive na sudbinu pojedinca”, izjavio je Božić, dugogodišnji organizator i voditelj Fotokluba Rijeka.
Inicijator je i osnivač Galerije Principij, Odbora za mlade te Kluba ljubitelja analogne fotografije. Kao kustos priredio je stotinjak izložbi, a u ulozi selektora bio je na više njih. Sudjelovao je u mnogim skupnim izložbama i priredio je niz samostalnih konceptualnih izložbi projekata u javnome riječkom prostoru (Korzo) i u galerijama Kortil, Juraj Klović, Muzeju grada Rijeke…
Ova izložba otvorena je od 29. do 31. listopada, može se razgledati od 10 do 19 sati i posjetitelji mogu donijeti hranu za beskućnike. Prikupljena hrana bit će donirana prihvatilištima za beskućnike u Rijeci.
Još tekstova ovog autora:
- Osmi povjerenik stigao u Gavellu
- Umro je najbolji hrvatski urednik
- Tom Gotovac dobit će spomen-ploču u centru Zagreba
- Teatar.hr objavio nominacije za kazališne nagrade
- Zajednička borba protiv moći kulture brendova
- Najvažniji bend new wavea nastupa u Močvari
- Jabuka, klub koji punih 45 godina nije razočarao
- Andrea Zlatar: Kultura je najpolitičniji prostor
- Posmrtna maska za majstora Loua Reeda
- Frankfurtski sajam: kako smo razjedinjeni u knjizi
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.