Postoje trenuci u životu kada se bližnji od tebe odvaja kao nokat od palca na desnoj ruci, i odlazi. Sav ti se tada svedeš na jednu jedinu gestu, jedan motiv i jednu istu emociju, koja se lažno prikazuje kroz tisuće međuosjećaja: svedeš se na taj uzaludni i duboko nerazumni pokušaj da ga vratiš. [Read more…]
Kako se Andrej našao na ”pravoj strani povijesti”
Ovako je Andrej Plenković govorio poslije sastanka Krimske platforme u Zagrebu: “Poslali smo poruku da je Hrvatska zajedno s demokratskim zemljama na tragu poštivanja međunarodnih prava i poretka i osude povrede koju je Rusija napravila. Bitno je biti na pravoj strani povijesti.” I još je ovako govorio: “imate situaciju gdje dio oporbe, dio institucija pjeva ruski narativ. Pa nije to nešto što ne možete pročitati, to vidite, to se stalno događa. A ne znači to da netko nekoga plaća.” [Read more…]
Oči Saše Matića
Danima potrajalo je snebivanje oko toga što jedan je pjevač dva dana zaredom napunio zagrebačku Arenu i na svojim koncertima, navodno, okupio četrdesetak tisuća ljudi. Istina, golema većina komentatora, uvrijeđenih građana, te fejsbučnih glazbenih kritičara i intelektualaca pripomenut će da pjevača nikada nisu čuli kako pjeva, nemaju ni namjeru, ali već po miljeu iz kojeg potječe znaju oni što je to. [Read more…]
Arhitektura koju stanovnici gradova recenziraju u snovima
Je li netko pisao o oniričkoj arhitekturi? Vjerojatno jest, samo što ja o tome ne znam ništa. Ali otkada za sebe znam i pamtim snove, sanjani ambijenti, ulice, kuće, gradovi, haustori, prostorije, stanovi, u mojim snovima su stvarni. Kuća je, naravno, u snu transformirana, ali uvijek je to neka živa kuća iz stvarnosti. Nije nikad sasvim izmišljena. [Read more…]
Giorgia Meloni: od kiča do krvi samo je jedan korak
Buduća talijanska premijerka govori kao fašist, djeluje kao fašist, izgleda kao fašist, ali iz nekog razloga Europljanima, pa među njima ni Hrvatima, hrvatskim političarima, diplomatima, novinarima nije to dovoljan razlog da zaključe da Giorgia Meloni jest fašistkinja. [Read more…]
Bez naklade OceanMore bili bismo ljubazni ko Milanović
U nekoj drugoj, možda zrelijoj i pismenijoj kulturi, OceanMore pripadao bi podužemu redu mikronakladnika, koji objave nekoliko knjiga godišnje i svoj izdavački plan i program obično zasnivaju na specifičnome interesu, hobiju ili pasiji vlasnika i urednika. [Read more…]
Trebali bismo prihvatiti ruske muškarce koji odbijaju rat
Muškarce koji ovih dana pokušavaju bježati iz Rusije i uglavnom stižu do bivših južnosovjetskih republika i do Turske, a najveći sretnici i do Aerodroma Nikola Tesla u Beogradu, Europljani su dužni tretirati upravo onako kako su prije nekoliko mjeseci tretirali žene i djecu koji su u izbjegličkim kolonama stizali iz Ukrajine. [Read more…]
Sultanov smješak: kako je dovršena hrvatska povijest u Bosni
Ponavlja se često u Andrićevoj prozi, naročito u pripovijetkama iz fratarskog ciklusa, a onda i u “Prokletoj avliji”, ona situacija, životna koliko i politička, u kojoj bi kršćanin trebao nešto reći pred Turčinom, predstavnikom vlasti s bilo koje razine, ili naprosto razbojnikom kojeg nadmoćnim čini pripadanje jedinoj pravoj vjeri. [Read more…]
Mihail Gorbačov, oplakivanje posljednje sovjetske princeze
Danima me mori neka zlovolja, daleka neka, tupa, iritantna bol, dok na sve strane čitam sentimentalne bilješke o Mihailu Gorbačovu. Pišu kao da posljednjih trideset godina nisu proživjeli u ovim zemljama i na ovome svijetu, ali i kao da ih je nekim čudom mimoišla vijest o krvavom ratu u Ukrajini. [Read more…]
Umirovljeni anđeo iz stanice za tehnički pregled vozila
Pripovijest o Dani Škugoru, hrvatskome umirovljeniku, bilo bi moguće ispripovijedati jedino u kafkijanskom ključu, kao balkansko-dinarsku pripovijest o čovjeku koji je proživio neki običan život, da bi se onda jednoga jutra probudio kao… [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- …
- 255
- Next Page »