Scena iz prvih, još uvijek romantičnih mjeseci opsade Sarajeva. Na Markalama, gradskoj tržnici koja će postati u svijetu čuvena po masakriranju nedužnog svijeta minobacačkim granatama, nekakva policija provodi akciju protiv švercera svega i svačega. Odvode jednog sitnog sredovječnog brku, ponešto tamnijeg tena, koji im se otima i uzvikuje: “Mene možete i ubiti, ali slobodno tržište nikad!” [Read more…]
Haljina Lepe Brene
Nova godina je, nekako baš u vrijeme podnevnog valcer mamuranja iz bečkoga Musikvereina, započela skandalčićem s jednom novogodišnjom haljinom. Odnekud iz smetlišta društvenih mreža i nekih očajnih web portala iskočili su na moj ekran loše načinjeni screenshotovi i fotografije televizijskih ekrana na kojima je bila žena koju se u prvi mah nije moglo prepoznati, u haljini koja je bila ružna, kao sve što je ružno kada se na ovakav način slika. [Read more…]
Zagrebački gluhi pljesak za Dubravku Vrgoč i Ivicu Buljana
Mnogo je to: osam godina! Dva svjetska nogometna prvenstva i dvoje olimpijskih igara. I skoro cijeli jedan desetogodišnji kredit za stan. Nigdje se, ni na jednom mjestu osim u vlastitom domu čovjek ne bi trebao u životu zadržati duže od osam godina. A najmanje u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u onoj zapravo nevelikoj tortastoj zgradi, umućenoj od žumanjaca sa šećerom, na trgu koji je u vrijeme njezine izgradnje bio blatnjavo zagrebačko predgrađe, tamo dolje, prema poljima kukuruza. [Read more…]
Strijeljanje Svete obitelji
Običaj postavljanja živih jaslica u gradiću L, sedamdesetak kilometara jugoistočno od Kölna, zabilježen je i na Wikipediji. Štoviše, priča o jaslicama zauzela je devetnaest od dvadeset i tri retka natuknice o tom mjestu od 7000 stanovnika, s muškim i ženskim nogometnim klubom, tvornicom informatičke opreme, livnicom i umjetničkom tiskarom s olovnim slogom, u kojoj se, između ostaloga, štampaju državne diplome i priznanja, knjiška divot izdanja, umjetničke monografije i ručno izrađivane pjesničke i prozne knjige. [Read more…]
Kada te nastoje ostaviti bez doma i bez domovine
Ne znam kako se to moglo dogoditi, ali promakla mi je vijest da je prije više od mjesec dana umro jedan od mojih istinskih junaka, čiji me život prije dvanaest godina naveo na pisanje romana “Vjetrogonja Babukić i njegovo doba”. Vijest je, istina, prenijela Hina, objavljena je na mnogim domaćim informativnim portalima, ali čini se da ih ja, u skladu s kugom digitalne ere, vrlo površno čitam. [Read more…]
Traktat o pravdi ili zašto Livaković ruši Álvareza
Ništa čovjekovu društvenost, javni moral i Republiku tako ne pustoši kao kuga kriminalnog pravosuđa. Nema sumnje da se među hrvatskim sucima i sutkinjama, od najnižih razina pa do sudaca Vrhovnoga suda, nađe čestitih ljudi, koji sude po zakonu i imaju savjesti, i koji će jednako presuditi Lovrenu i Modriću, Zoranu i Zdravku, kao i onome posljednjemu bijedniku i autsajderu, i koji se neće mahnito i bijesno, ispunjeni mržnjom i neukošću, nenačitani, ograničeni i ideološki militantni, baviti progonom slobode javne riječi i zastrašivanjem novinara, ali takvih je manjina. [Read more…]
O obranjenim i ponekom sudbinskom promašemom jedanaestercu
Ovo je igra u kojoj je svašta moguće. Pa čak i to da Grčka bude prvak Europe. Ali jedno sigurno nije moguće: obraniti dobro izveden penal!
Gol je, kažu, širok sedam metara i trideset dva centimetra, visok je dva metra i četrdeset četiri centimetra. Krug označen krečom od gola udaljen je samo jedanaest metara. [Read more…]
Mladen Vasary, gluma kao umijeće promatranja ljudi
Tako biva i glumaca kojima nisu trebala kazališta ni kazališne pozornice, nisu im trebali filmski studiji, televizijske kamere, filmski festivali ni glumačke karijere. Oni su poput onih žonglera s velikih gradskih raskrižja, koji koriste onu jednu minutu koliko automobilskoj koloni potraje crveno svjetlo da pred očima one prve četvorice vozača odigraju akrobatsko-žonglersku scenu dovoljno fascinantnu da im je u posljednjih nekoliko trenutaka prije zelenoga plate pet, deset, dvadeset kuna. [Read more…]
Kratka povijest čuda na svjetskim prvenstvima u nogometu
Čudo se dogodilo! I kao svaki put kada se čudo dogodi, televizijski reporteri kao u epifaniji izgovore: ovo je najveće čudo u povijesti svjetskih prvenstava. A ta povijest, za razliku od one velike čovjekove povijesti, traje kratko: samo devedeset i dvije godine, koliko je prošlo od Urugvaja 1930. I dijeli se na ono što je svatko od nas, ovisno o godinama koje nosimo na plećima, od svjetskih prvenstava i čuda na njima sam doživio, i na ono o čemu je saznavao čitajući i baveći se nogometnom poviješću. [Read more…]
Zašto se ne bismo pravili da smeća nema?
Od prvih dana studenog istočnim se kvartovima Novog Zagreba, Zapruđem, Utrinama i Travnom, širi osebujan smrad, u čijem kompleksnom bukeu, koji za osnovu ima vonj kakve svinjogojske farme na istoku Poljske godine 1942. i 1943, razabiru se note benzena, septičke jame podno koševskog leprozorija, čudovišnog urbanog siromaštva, neuspjele tranzicije i smrti. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- …
- 255
- Next Page »