Hrvatska koja nije nastala, ali nastaje, potresena je zbog mnogih oblika nasilja koje se događa u poznatoj Hrvatskoj, prividno nastaloj samo zato što je počela postojati, ali u postojanju nije zgotovljena, te stoga samo polupostoji. [Read more…]
Vrhunski trofejoljub: esteta koji radi kao konj, a čita kao pas
Hrvatska je uistinu posebna zemlja, a to dolazi do izražaja u tome što mnogi ili možda i čak svi građani, na iznimno zainteresiran način, vlastiti egzistencijalni ritam vežu za ritam javnog života ove zemlje. [Read more…]
Domovinski rat je bio rat za prava Srba da budu Srbi u RH
Individualizam nije ništa drugo nego spoznaja da se naše ”ja” u potpunosti razotkriva u samoći. Iako sebe nije moguće spoznati bez drugih bića, mi ne možemo postojati bez povratka u vlastitu samoću u kojoj se prisjećamo sebe dok smo djelovali s drugima. [Read more…]
Kninski govor je uprizorenje lošeg, destruktivnog mita
Predsjedničin govor u Kninu izazvao je mnoge reakcije, ali potpuno pogrešne. Svi su se, tražeći raciomorfno objašnjenje za retoričko-epistemološku nesuvislost, pitali što se Kolindi Grabar-Kitarović dogodilo. [Read more…]
Žudnja za posjedovanjem Hrvatske
U primitivnom pred-društvu vlada načelo svi protiv svih, a u suvremenim društvima nesvjesnim vlastite primitivnosti vlada načelo svi protiv jednoga. [Read more…]
Veterinarska ideologija
Mnogi su pokušavali na različite načine odrediti ono što je čovjeku najvlastitije, ono što ga razlikuje od svakog drugog oblika života, pa su dolazili do toga da je čovjek biće koje proizvodi, stvara tradiciju, smije se, nadilazi prirodni svijet kreirajući povijesni svijet, itd. No, ono što se ne spominje često, a bitna je karakteristika ljudskog načina postojanja, gotovo najznačajnija, to da je čovjek jedino biće koje je svjesno vlastite smrtnosti. [Read more…]
Je li svaki građanin predsjednik vlastitog života?
Država i religijske zajednice imaju moć provođenja legitimnog nasilja. Budući da zakoni čovjeka obvezuju izvana, a moralne i religijske norme iznutra, sasvim je razložno da država, provodeći legitimno nasilje putem zakona (to nasilje je zato i legalno) i institucija, ne zahvaća čovjeka kao čovjeka, ne želi urediti njegovu individualnu povijest, nego se usredotočuje na čovjeka kao društveno biće i njegovu ulogu u društvu, dok se, naprotiv, religija usmjerava prema čovjeku kao čovjeku, prema njegovoj individualnoj povijesti, njegovom doživljaju sebe samoga i smislu njegovog života. [Read more…]
Antropološka trulež u religiji i politici
Izborni ciklusi ne razotkrivaju samo kolektivnu volju nekog biračkog tijela, razinu javne svijesti i smjera razvoja nekog društva; oni ujedno razotkrivaju i antropološku strukturu onih koji su htjeli, željeli i, u fantazmagoriji vlastite veličine, morali biti izabrani, a kolektivna volja ih je potisnula na margine javnog i osobnog značaja. [Read more…]
Hrvatska politika je jedna velika izgubljenost
Samopoštovanje i doživljaj vlastite vrijednosti konstrukti su koji u bitnome određuju kvalitetu našeg bivstvovanja. Arhitektura naše osobnosti, kao i tragovi koje ostavljamo našim djelovanjem u društvu i povijesti, proizlaze iz tog konstrukta. [Read more…]
Političko prijateljstvo kao kategorijalna pogreška
Sudjelujući u političkom životu kao metačlan političkih tijela, uvidio sam da je najpogubnija kategorija, najveća opsjena koju neka politička opcija može pustiti u javnost i uvjeriti je da je ta kategorija uozbiljena upravo u toj političkoj opciji opsjena i kategorija političkog prijateljstva. [Read more…]