Masturbacija i ljubomora

Jedna nova klijentica mi je pričala o situaciji u njenom odnosu koja ju muči i podsjetila me na klijenticu koja mi je dolazila prije nekoliko godina sa sličnim stavom.

Ta druga klijentica je bila puno glasnija, više i ekspresivnije je izražavala svoju ljutnju na partnera, ali ono što ih muči je slično. Obje su nezadovoljne time što njihovi partneri masturbiraju i obje traže od njih da to prestanu činiti.

Sjećam se da sam, prije neko vrijeme, s jednim kolegom komentirala stavove o masturbaciji i kako različite doživljaje imaju osobe s kojima smo razgovarali o toj temi. Emotivne reakcije nekih ljudi koji pričaju o masturbiranju svojih partnera/ica znaju biti vrlo naglašene – od ljutnje do dubokog zamjeranja i preziranja.

Kako to da nekim osobama smeta da njihov/a partner/ica masturbira? O čemu se tu radi: strahu, sramu, nesigurnosti, egu? Smatraju li neke osobe da ako njihov partner/ica masturbira, to znači da mu on/ona nije više privlačan/na?

Ja sam imala klijenticu koja je jako bila ljuta na svog muža kad ga je ”ulovila” da masturbira gledajući slike razgolićenih žena. ”I to radi poskrivećki, nije mi rekao da masturbira”, tužila se ona.

Ja sam je iskreno pitala što joj je u tome čudno, zar ona govori njemu kada i kako ona masturbira? Gledala me začuđeno, bez odgovora.

Klijenti mog kolege su pak došli na terapiju jer je žena ušla u sobu dok je muž na internetu gledao ”filmić” i samozadovoljavao se. Ona se razljutila toliko da je tražila da idu na bračno savjetovanje.

Jednom sam dobila poziv supruge koja me pitala mogu li pomoći njenom mužu da prestane masturbirati? U razgovoru mi je rekla da je za nju to prevara, kao da je bio s drugom ženom.

Nisam ih upoznala, nisu došli do mene jer joj se vjerojatno nije svidio moj odgovor da je samozadovoljavanje prirodna potreba i da ne mogu njenog muža od toga ”izliječiti”.

Sjećam se i para čiji je razlog dolaska bio taj što partnerica nije mogla doživjeti orgazam penetracijom, ali ga je bez problema doživljavala masturbiranjem i masturbirala je, po partnerovim riječima, puno češće nego što je željela imati seksualne odnose s njim.

Osjećaj užitka koji nam daje samozadovoljavanje je drugačijeg ”okusa i boje” nego užitak u seksu s partnerom/icom i kao što seks s partnerom ne čini ništa loše samozadovoljavanju, ni samozadovoljavanje ne čini ništa loše seksu s partnerom/icom

Njemu je to bio problem i osjećao se povrijeđenim time što je ona masturbiranjem mogla doživjeti orgazam, a vodeći ljubav s njim nije i to joj je zamjerao.

Zašto nekim osobama smeta da njihovi partneri/ce masturbiraju? O čemu se tu radi: strahu, sramu, nesigurnosti, egu? Smatraju li neke osobe da ako njihov partner/ica masturbira, to znači da mu on/ona nije više privlačan/na?

Od nekih mojih klijentica čula sam da je nekim ženama samozadovoljavanje ”prljavo” i ne žele da njihovi muževi ”to” rade?

Neke od njih misle da njihovi partneri ne bi trebali imati potrebu još i za masturbacijom ako imaju redovne seksualne odnose. Je li nekima povrijeđen ego – zar ona nije bolja od samozadovoljavanja?

Odgovor je najvjerojatnije kombinacija svega navedenog.

Velika većina muškaraca i žena uživaju povremeno u seksu sami sa sobom – i oni koji su u vezama i oni koji nisu. Osjećaj užitka koji nam daje samozadovoljavanje je drugačijeg ”okusa i boje” nego užitak u seksu s partnerom/icom i kao što seks s partnerom ne čini ništa loše samozadovoljavanju, ni samozadovoljavanje ne čini ništa loše seksu s partnerom/icom. Dapače.

Kod nekih seksualnih smetnji samozadovoljavanje je put do izlječenja i uspješnih seksualnih odnosa.

Razgovaram s parovima i osobama kojima smeta činjenica da njihov/a partner/ica masturbira i kroz razgovor zajedno istražujemo radi li se možda o osobnoj seksualnoj povijesti osobe kojoj to smeta.

Možda je osjećaj da nekome smeta partnerovo samozadovoljavanje ustvari poziv da poradimo na svom odnosu ili braku, na prihvaćanju jedno drugoga s međusobnim dubokim poštovanjem, bez želje za ograničavanjem partnera/ice

Možda je odrastala u obitelji ili okruženju u kojem je masturbacija bila prikazana kao nešto prljavo, sramotno i neprihvatljivo?

Ukoliko je tako, dobro je preispitati svoje stavove i uvjerenja – da li su to zaista naši osobni stavovi ili su introjekti koje smo pokupili dok smo rasli ne razmišljajući i ne dovodeći ih u pitanje?

Ako je tako, je li osoba spremna istraživati i propitivati svoje stavove? Je li se spremna suočiti s time da su možda njeni stavovi ono što čini problem u njihovom odnosu?

No možda se ne radi o osobnoj seksualnoj povijesti, možda je to smetanje simptom da nešto u odnosu nije dobro?

Možda je osjećaj da nekome smeta partnerovo samozadovoljavanje ustvari poziv da poradimo na svom odnosu ili braku, na prihvaćanju jedno drugoga s međusobnim dubokim poštovanjem, bez želje za ograničavanjem partnera/ice. Bez pokušaja da postignemo da druga osoba radi baš ono i onako kako ja to želim. Bez želje da u svakom trenutku znam i kontroliram partnerovo/ičino ponašanje.

Jer kao što nam je rekao Kahlil Gibran:

”…Ljubite jedni druge ali ne činite spone od ljubavi:

Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša.

…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se

Ali neka svatko od vas uzmogne biti i samo.

Kao što su žice na lutnji same,

Premda odzvanjaju istom glazbom…”

Još tekstova ovog autora:

• Da li je naš seks dovoljno dobar?
• Voljeti, a ne posjedovati
• ”Smoke Gets in Your Eyes”
• Erektilne smetnje iz ženskog ugla
• Starija žena, mlađi muškarac
• Stariji muškarac, mlađa žena: smeta li razlika u godinama?
• Što nesigurnost čini seksu?
• Bol za vrijeme seksualnog odnosa
• ”Normalno” i ”nenormalno” u seksualnom životu
• Što kad žena želi seks češće od muškarca?

» Svi tekstovi ovog autora