”Normalno” i ”nenormalno” u seksualnom životu

Nataša Barolin Belić

Kako se postavljaju normativi u životu? Kad govorimo o pripremanju dobrog espressa, postoje jasni normativi koliko kave, vode, šećera…. Složit ćemo se da je lako i kad govorimo o normativu za porciju ćevapa. Svakako kad govorimo o pravilnim omjerima za beton… i mogla bih tako nabrajati još dugo. Postoje područja u kojima je s normativima lako.

No što se događa s normativima kad ušetamo u područje muško-ženskih odnosa i područje seksualnosti? Što je tu normalno? Nije lagano pitanje, zar ne?

Često mi se dogodi da me klijenti pitaju ”Je li to normalno“”, ili ”Koliko puta tjedno je normalno?”, ili ”Da li je normalno da ona/on…”, ”Jesam li ja normalan/na?”, ”Što je normalno?”, ”Što nije normalno?”

Zašto se tako često postavljaju pitanja o normalnosti u području seksualnosti i seksualnog zdravlja? Zašto smo ponekad zbunjeni i ne znamo koji su normativi u seksualnosti?

Često mi se dogodi da me klijenti pitaju ”Je li to normalno”, ili ”Koliko puta tjedno je normalno?,“ ili ”Da li je normalno da ona/on…”, ”Jesam li ja normalan/na?”, ”Što je normalno?”, ”Što nije normalno?”

Za razliku od nekih drugih aktivnosti, npr. sportskih ili poslovnih, nemamo priliku promatrati druge dok se seksaju niti je uobičajeno da s obitelji, prijateljima i kolegama ozbiljno razgovaramo o njihovim seksualnim osjećajima i iskustvima (svaka čast suprotnim primjerima).

Kod nas još nema ni ozbiljnih edukativnh filmova koji bi kvalitetno i jasno pokazali i govorili o seksualnom zdravlju i seksualnim odnosima.

Ono što nam se nudi naveliko su iskrivljene situacije u različitim pisanim i video porno uradcima koji samo pojačavaju pitanje: Je li to kako to ja/mi radimo/želimo normalno?

Također nam se nude i različite ankete u kojima se muškarci i žene izjašnjavaju o svojim seksualnim ponašanjima i kad se uspoređujemo s rezultatima, pitanje ”je li to normalno” se nameće samo od sebe.

Sjećam se jedne klijentice čiji partner nije želio imati seksualne odnose prije braka; ona se pitala da li je to normalno. Još da je obrnuto, rekla je, bilo bi joj normalnije, ali ovako, što s njim nije u redu….

Druga priča o normalnosti koju dobro pamtim bila je priča klijentice koja mi se obratila jer njen partner nije bio zadovoljan što ona nije mogla doživjeti orgazam kad ”normalno” vode ljubav. Kad sam ju pitala što je to normalno vođenje ljubavi, rekla mi je, možda već pretpostavljate, kad imaju penetraciju, bez ikakvih dodatnih stimulacija klitorisa…

Ono što nam se nudi naveliko su iskrivljene situacije u različitim pisanim i video porno uradcima koji samo pojačavaju pitanje: Je li to kako to ja/mi radimo/želimo normalno? Također nam se nude i različite ankete u kojima se muškarci i žene izjašnjavaju o svojim seksualnim ponašanjima i kad se uspoređujemo s rezultatima, pitanje ”je li to normalno“ se nameće samo od sebe

Tih priča o normalnosti i strahu od ”nenormalnosti” sam zaista dosta čula.

Podijelit ću s vama samo još jednu, a onda pokušajte sami razmišljati o vašim pričama i vašim mjerilima ”normalnosti” i ”nenormalnosti”.

Klijentica mi je došla na razgovor jer je jednu noć, nakon što je već bila zaspala, ustala da ide na toalet i vidjela u sobi muža kako masturbira pred kompjutorom, dakako uz porno filmić. Plakala je dok mi je pričala o tome i rekla je da to njoj nije normalno, da se on napaljuje uz filmić, po noći, njoj ”iza leđa”.

Ponekad kad posljednji klijenti odu, ostanem u svojoj praksi i razmišljam o situacijama o kojima smo razgovarali i osvješćujem što je meni normalno?

Promatam svoje reakcije s različitim situacijama i pokušavam uvidjeti da li sam negdje upala u neku zadanu ”normalnost”. Koliko sam tolerantna ili isključiva u svojim stavovima i vrijednostima koje me vode u radu s klijentima i u osobnom životu?

Promatam svoje reakcije u različitim situacijama i pokušavam uvidjeti da li sam negdje upala u neku zadanu ”normalnost”. Koliko sam tolerantna ili isključiva u svojim stavovima i vrijednostima koje me vode u radu s klijentima i u osobnom životu?

Bez takvih promišljanja i samopromatranja lako bi se dogodilo da ukliznem u ”ono za što se zna da je normalno” i zaustavim sebe u toleranciji i istinskom razumijevanju drugih.

Jer ”normalno” u području seksualnosti je toliko široko, duboko, slojevito, brojno… koliko parova, osoba i osobnih seksualnih povijesti ima.

Normativa koji bi bili općeprihvaćeni među svim ljudima nema, već moramo sami, svaki par i svaki pojedinac za sebe, svjesno istražujući i promatrajući što je dobro za mene i za nas kao par, kreirati svoje normative i pronaći područja uživanja i predanja koja su za nas izgrađujuća i motivirajuća, a ne obeshrabrujuća i razdvajajuća.

***

Nataša Barolin Belić
gestalt psihoterapeutkinja, EAGT, ECP
seksualna terapeutkinja
www.barolinbelic.com
[email protected]
GSM: +385 (0) 95 57 35 562

Još tekstova ovog autora:

• Da li je naš seks dovoljno dobar?
• Masturbacija i ljubomora
• Voljeti, a ne posjedovati
• ”Smoke Gets in Your Eyes”
• Erektilne smetnje iz ženskog ugla
• Starija žena, mlađi muškarac
• Stariji muškarac, mlađa žena: smeta li razlika u godinama?
• Što nesigurnost čini seksu?
• Bol za vrijeme seksualnog odnosa
• Što kad žena želi seks češće od muškarca?

» Svi tekstovi ovog autora