Voljeti, a ne posjedovati

Klijentica mi pripovjeda o svom partneru. Zajedno su nekoliko godina, vole se, žele biti zajedno, ali sad nešto ”šteka“, kako ona kaže. Kad su se upoznali, ona se jako zaljubila i bila je kao na krilima kad je shvatila da se i ona njemu sviđa, da i on ima snažne emocije za nju i kad su postali par, bilo je kao u raju.

Njegova želja da budu stalno zajedno joj je jako godila i osjećala je da je sretnija od svojih prijateljica koje su joj govorile da njihovi partneri idu van s dečkima i da im to smeta. Njen dragi, od kad su počeli biti zajedno, nije uopće izlazio bez nje. ”Baš sam sretnica“, govorila je sebi.

Vrijeme je prolazilo, počeli su i živjeti zajedno i, kako ona kaže, u stvari dugo, dugo nije osjećala probleme u odnosu. Malo bi joj zasmetalo kad bi on, malo provocirajući, spomenuo njene bivše veze, ali nije osjećala da joj je to neki teret. I to što je izlazio samo s njom je ustvari bilo baš ono što je željela.

Ali jednog dana joj je to počelo biti teret. Kaže da misli da je to zato što su počeli živjeti zajedno, pa je bilo izazova u prilagođavanju jedno drugome u dnevnim sitnicama i te male sitnice su, kako se njoj čini, učinile da povremeno počnu živcirati jedno drugo.

Njegova želja da budu stalno zajedno joj je jako godila i osjećala je da je sretnija od svojih prijateljica koje su joj pričale da njihovi partneri idu van s dečkima i da im to smeta. Njen dragi, otkad su počeli biti zajedno, nije uopće izlazio bez nje. ”Baš sam sretnica“, govorila je sebi

Tek tada su je počele živcirati situacije kada bi joj on spočitao njene bivše veze ili kad bi joj spočitao njenu želju da se povremeno druži s prijateljicama.

Kad su svađe postale češće, zapitala se o čemu se zapravo radi? Rekla mi je da je tek tada, a bili su zajedno već gotovo dvije godine, shvatila da je on posesivan. I onda je njegovu posesivnost počela viđati u mnogim situacijama. I živcirala ju je.

Kaže se da je najbrži način da izgubiš nekoga ako ga pokušaš posjedovati. Vjerujem da velika većina ljudi koji su u emocionalnom odnosu znaju što posesivnost čini tom odnosu – osoba prema kojoj se ponašamo posesivno osjeća se sputano, kao u kavezu.

Posesivnost je u emocionalnom odnosu nezdrava, ne omogućava odnosu ni osobama da rastu, da se razvijaju. Posesivnost je kao stisak koji iz početka grije, a zatim počinje malo pomalo sve više gušiti.

Istina je da je naša reakcija na posesivnost partneta/ice različita, da neke osobe ne mogu prihvatiti posesivnost ni dok grije kao zagrljaj, ali isto je tako istina da neke osobe mogu dugo prihvaćati posesivnost i da im je ona čak znak ljubavi partrnera/ice. No, s vremenom i najtolerantnije osobe u emocionalnom odnosu počnu osjećati da im posesivnost smeta.

Klijentica o kojoj pišem spada u tu grupu osoba – njoj dugo posesivnost partnera nije smetala. Doživljavala ju je kao izraz ljubavi … dok nije ta posesivnost i njoj postala jako težak teret.

Kaže se da je najbrži način da izgubiš nekoga tako ga pokušaš posjedovati. Posesivnost je u emocionalnom odnosu nezdrava, ne omogućava odnosu ni osobama da rastu, da se razvijaju. Posesivnost je kao stisak koji iz početka grije, a zatim počinje malo pomalo sve više gušiti

Njegovu „opsjednutost“, kako ona kaže, njenim bivšim seksualnim partnerima ona ne može razumjeti. Rekla mu je više puta da se sve to dogodilo dok ona nije znala da on postoji. Da je sad s njim i da je samo to važno.

Njegovo durenje i prigovaranje da ga ostavlja samog kad se ide družiti s prijateljicama, iako ona to rijetko čini, doživljava kao njegovu manipulaciju i pokušaj da ju sputa i drži samo uz sebe.

U ljutnji mu je jednom rekla da je mogao tražiti ”nevinu“ djevojku ako ga toliko smeta što je ona imala partnere prije njega. Onda bi ta djevojka bila ”samo njegova“.

Imala je dojam da je on potvrdno reagirao ne tu njenu izjavu, iako je on to negirao. Od tada kaže da ga je počela drugačije doživljavati.

Kaže da je počela doživljavati njegov odnos prema njoj kao želju za posjedovanjem nje kao osobe, a ne kao voljenje drugog bića. On negira da ju želi posjedovati, ali ona je sad u fazi da vjeruje da je to baš tako, da je to odraz njegove sebičnosti i želje da ju posjeduje.

To  je počelo utjecati i na njenu seksualnu želju, primjećuje da se ta želja smanjila, da izbjegava seksualne odnose i zato je i došla do mene.

Kako posesivnost može djelovati na seksualni život para? Da li ima parova kojima je posesivnost seksualno privlačna i uzbudljiva? Vjerujem da ima, da zaista neke ljude, osjećaj da je partner/ica tako jako usmjeren na nju/njega ”pali“. Ipak, većinu ljudi posesivnost smeta i demotivira ih u seksualnom životu.

Uživanje u seksualnom odnosu znači slobodno prepuštanje, slobodno davanje i primanje, bez prisile u bilo kom obliku, intiman susret dvaju slobodnih bića. Kad smo posesivni, onemogućavamo slobodi da prebiva među nama. Kad smo posesivni, činimo prisilu, ma koliko se uvjeravali da je to samo izraz naše duboke ljubavi i odanosti.

Uživanje u seksualnom odnosu znači slobodno prepuštanje, slobodno davanje i primanje, bez prisile u bilo kom obliku, intiman susret dvaju slobodnih bića. Kad smo posesivni, onemogućavamo slobodi da prebiva među nama. Kad smo posesivni, činimo prisilu ma koliko se uvjeravali da je to samo izraz naše duboke ljubavi i odanosti

A prisila ne može ići zajedno sa slobodom. Ono što možemo očekivati da će se dogoditi u našoj postelji nakon određenog vremena je gubitak interesa za posesivnu osobu, izbjegavanje seksualnih odnosa, a vjerojatno i smetnje uzbuđenja (teže postizanje erekcije ili suhoća rodnice). Upravo to se događa klijentici iz ovog teksta.

Strast se pod pritiskom posesivnosti gubi. Posesivnost ponekad ima vrlo duboke emocionalne uzroke i potrebno je proraditi obrasce koji su se formirali tijekom odrastanja. Ponekad je to bolno, ali ono što se može dogoditi ako ne učinimo promjene, može biti jednako tako ili čak i više bolno.

Ako se samozavaravamo da je posesivnost ustvari odraz ljubavi i odanosti, može nam se lako dogoditi da ne primijetimo da je baš ta posesivnost istjerala užitak iz naše postelje.

Klijentici sam preporučila da dođe s partnerom na terapiju. Ona vjeruje da će on htjeti dolaziti i da će njih dvoje pronaći način da se kvalitetno nose s njegovom posesivnošću koja im narušava odnos.

Voljeti, a ne posjedovati je ono što ona želi i sebi i njemu. Nadam se da će im se to i dogoditi.

***

Natasa Barolin Belic

Gestalt psihoterapeutkinja, EAGT, ECP

Seksualna terapeutkinja i savjetnica za bračne/partnerske odnose

www.barolinbelic.com

GSM: 098 966 7796

Još tekstova ovog autora:

• Da li je naš seks dovoljno dobar?
• Masturbacija i ljubomora
• ”Smoke Gets in Your Eyes”
• Erektilne smetnje iz ženskog ugla
• Starija žena, mlađi muškarac
• Stariji muškarac, mlađa žena: smeta li razlika u godinama?
• Što nesigurnost čini seksu?
• Bol za vrijeme seksualnog odnosa
• ”Normalno” i ”nenormalno” u seksualnom životu
• Što kad žena želi seks češće od muškarca?

» Svi tekstovi ovog autora