Ortački kapitalizam i poslije Martine Dalić

Knjigu Martine Dalić ”Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma” mogli bismo smatrati njezinom obranom pred sudom javnosti. Pritom su se njezini sponzori, ponajprije iz Vlade i institucija pod državnom kontrolom, pobrinuli da doista sva javnost bude upoznata s njezinom obranom.

Premda je upravo zbog Agrokora morala napustiti Vladu, nema dvojbe da je svojom obranom Martina Dalić branila i premijera Plenkovića. Da li je branila i njegovu politiku?

Na to je pitanje teško odgovoriti jer nije sasvim jasno kakva je Plenkovićeva politika. Da li je njegova politika ona koja je Martinu Dalić natjerala na podnošenje ostavke ili ova današnja koja se ponosi rješenjem problema Agrokora postignutim pod njezinim nadzorom? Da li su oni iz Vlade i iz nomenklature HDZ-a koji nisu prisustvovali glamuroznoj promociji ujedno i Plenkovićevi protivnici?

Nije sasvim jasno kakva je Plenkovićeva politika. Da li je njegova politika ona koja je Martinu Dalić natjerala na podnošenje ostavke ili ova današnja koja se ponosi rješenjem problema Agrokora postignutim pod njezinim nadzorom? Da li su oni iz Vlade i iz nomenklature HDZ-a koji nisu prisustvovali glamuroznoj promociji ujedno i Plenkovićevi protivnici?

Knjigu Željka Ivankovića ”Slučaj Agrokor. Privatizacija i crony kapitalizam” mogli bismo smatrati svjedočenjem eksperta pred sudom javnosti. No, za razliku od široko distribuirane i javno propagirane obrane, ovo ekspertno svjedočenje najširoj javnosti je nešto teže dostupno. Osvrti u stručnim glasilima, recenzija na pokojem portalu, predstavljanje na Interliberu i na nekoliko javnih tribina su kanali kojima će ta ekspertiza pokušati pronaći put do najšire čitalačke porote.

Za ulogu eksperta Željka Ivankovića kvalificira činjenica da je u Australiji doktorirao tezom o transformaciji vlasništva u postsocijalističkom razdoblju te da je u stručnim časopisima, što sam a što u suradnji s ekonomskim stručnjacima, objavio niz članaka o problemu hrvatske ekonomske i političke tranzicije.

Logično je da sud javnosti sasluša objašnjenja tako kvalificiranog eksperta kako bi mogao donijeti svoju konačnu ocjenu postupaka svih koji su, na čelu s premijerom Plenkovićem i tadašnjom potpredsjednicom Dalić, donosili odluke u procesu rješavanja problema Agrokora.

Pristupi to dvoje autora doista su različiti.

Martina Dalić pretjerano opširno objašnjava one svoje postupke koji nisu bili sporni i izbjegava spominjati važne pojedinosti koje su za nju neugodne, ali su istodobno važne za razumijevanje motivacije glavnih sudionika.

Priznajući eventualne sitne propuste, ona inzistira na uspješnom konačnom rezultatu, pa temeljem toga pokušava uvjeriti javnost da cijelu stvar treba sagledati u svjetlu maksime da cilj opravdava sredstvo.

Ako je cilj bio spasiti Agrokor od likvidacije i izbjeći gašenje nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta, onda je cilj postignut.

Ako su osim odustajanja financijskih vjerovnika od dijela njihovih potraživanja u cijenu postizanja željenog cilja uračunate i isplate astronomskih nagrada nekolicini povezanih osoba koje su zakonski projektirale roll up kreditiranje i usporedno kupovale obezvrijeđene obveznice Agrokora na kojima su zaradile, onda je ta cijena od samo petstotinjak milijuna kuna neznatna s obzirom na postignutu dugoročnu korist.

Pitanje o tome da li je postupanje tih osoba bilo zakonito i moralno nimalo ne zanima Martinu Dalić.

Željko Ivanković upozorava da crony ili ortački kapitalizam nije u najvećoj mjeri naslijeđe dogovorne ekonomije samoupravnog socijalizma, kako to tvrdi Martina Dalić u svojoj knjizi, nego svjesno projektirani oblik funkcioniranja ekonomije u Hrvatskoj pod HDZ-ovom vlašću devedesetih godina.

Odnos prema društvenom vlasništvu kao vlasništvu bez titulara prema kojem je bilo poželjno odnositi se onako kako su se osvajači divljeg zapada odnosili prema još nenastanjenim teritorijima – to je bilo polazište hrvatske tranzicijske ekonomije.

Pronalaženje titulara tog vlasništva, nažalost, nije imalo ni onaj oblik kompetitivnosti i uključivosti kakav su imale utrke za zemlju u Americi.

Martina Dalić pretjerano opširno objašnjava one svoje postupke koji nisu bili sporni i izbjegava spominjati važne pojedinosti koje su za nju neugodne, ali su istodobno važne za razumijevanje motivacije glavnih sudionika

Pravo Fonda za privatizaciju i institucija koje su uslijedile poslije toga da raspolaže društvenim vlasništvom pretvorenim u državno svelo se na proizvoljno dodjeljivanje većinskih vlasničkih udjela osobama izabranim temeljem kriterija političke podobnosti.

Miroslav Kutle, koji je u rekordnom roku postao vlasnik više od 150 kompanija, imao je javno poznatog zaštitnika u Uredu predsjednika Republike.

Nijedan od trojice najpoznatijih vitezova hrvatske pretvorbe – Todorić, Kutle i Gucić – nije raspolagao kapitalom koji bi objasnio eksponencijalno širenje njihovih poslova, ali je svaki imao javne ili prikrivene pokrovitelje u vrhu hrvatske vlasti.

Tako uspostavljeni titulari vlasništva nerijetko su, uz otvorenu podršku vladajućih struktura, stjecali apsolutnu vlast u kompanijama koje su im dodijeljene premda su nerijetko u vlasništvu imali samo relativnu većinu dionica.

Todorićevu ubrzanu privatizaciju Leda, Jamnice i Zvijezde, triju doista uspješnih kompanija, nije moguće objasniti ako se u obzir ne uzme i činjenica da je kompanija kćerke tadašnjeg predsjednika Republike odmah ugovorila posao s Ledom.

U istu kategoriju tipičnih pojava hrvatskog ortačkog kapitalizma devedesetih godina spada i činjenica da je sa streljanom Domagojevi strijelci, koja je bila u vlasništvu predsjednikova unuka, MUP bez natječaja sklopio ugovor za održavanje redovitih vježbi gađanja koje moraju proći svi policajci.

Uz evidentne poduzetničke sposobnosti Ivica Todorić posjeduje i politički talent koji mu je omogućio da ne bude ovisan samo o jednom političkom zaštitniku. U Agrokoru su radili guverneri HNB-a, ministri i drugi visoki državni dužnosnici različitih političkih opredjeljenja.

Agrokor je jamčio zapošljavanje i spašavanje posrnulih tvrtki – kao što su bili Belje, Vupik, PIK Vrbovec i PIK Vinkovci – ako mu politika i bankarski sustav osiguraju povoljne uvjete poslovanja.

To je podrazumijevalo da se toleriraju predugi, zakonom nedopušteni rokovi plaćanja dobavljačima, isplata plaća zaposlenika u bonovima Agrokora umjesto u novcu, izdavanje mjenica bez prethodno obavljene isporuke roba ili usluga i s tim povezano odgađanje primjene Zakona o faktoringu te namjerno zatvaranje očiju pred poteškoćama prilikom odlučivanja o dodjeli HBOR-ovih kredita Agrokoru.

To je podrazumijevalo čak i političku zabranu javnog prikazivanja dokumentarnog filma ”Gazda” koji govori o poslovnoj karijeri Ivice Todorića.

Ukratko, netransparentni privatizacijski postupci u kontekstu političkog autoritarizma uz nefunkcioniranje pravne države – to je svjesno stvoreni ambijent devedesetih godina u kojem su nastala neka tajkunska poslovna carstva.

Neka su propala nedugo nakon što su njihovi politički zaštitnici nestali s političke scene, a neka su – kao Todorićevo – krah doživjela pri susretu s izazovima inozemne konkurencije i s pravilima tržišnog natjecanja koja je EU postupno počela nametati Hrvatskoj.

Dok Martina Dalić gotovo da ne spominje činjenicu da je od 2013. godine Hrvatska članica EU, Željko Ivanković naglašava da je Agrokor posrnuo upravo zbog toga što hrvatske vlade, u tom novom kontekstu, višu nisu mogle provoditi dotadašnju praksu otvorenog pogodovanja omiljenom tajkunu.

Junačko djelo obračuna s ortačkim kapitalizmom – kako Martina Dalić opisuje svoju ulogu u eliminiranju Todorića iz vlasničke strukture Agrokora i postizanju nagodbe vjerovnika – zapravo je potez iznuđen činjenicom da se hrvatske vlasti moraju ponašati u skladu s EU pravilima.

Željko Ivanković upozorava da crony ili ortački kapitalizam nije u najvećoj mjeri naslijeđe dogovorne ekonomije samoupravnog socijalizma, kako to tvrdi Martina Dalić u svojoj knjizi, nego svjesno projektirani oblik funkcioniranja ekonomije u Hrvatskoj pod HDZ-ovom vlašću devedesetih godina

No, to još uvijek ne znači da je operacija spašavanja Agrokora pravi uzor funkcioniranja inkluzivnih institucija primjerenih tržišnoj ekonomiji i demokratskom društvu. Komentirajući sad već poznatu izvedbu i učinke Vladine intervencije za spašavanje Agrokora, Željko Ivanković zaključuje:

”Vladina intervencija nakon prijetnje bankrotom također sadrži brojna ‘vanjska’ obilježja crony kapitalizma, ali – nažalost – zadržava i ključna svojstva: Vladina intervencija

1. nije podigla razinu povjerenja u institucije koje nadziru drugi stupovi vlasti, javnost i neovisna tijela;
2. odnos politike i biznisa (commitment) ponovo je uspostavljen selektivnom raspodjelom privilegija, kuloarski;
3. Vlada je izabrala dio medija koji je propagandno širio njezinu ideološku agendu; u javnosti se dakle nije išlo na uspostavu povjerenja dijalogom i raspravom.”

Takve Ivankovićeve zaključke neizravno potvrđuju, primjerice, pokazatelji objavljeni u publikaciji Doing Bisiness 2019 koju objavljuje Svjetska banka.

Prema tim pokazateljima od Hrvatske su bolje plasirane Srbija, Crna Gora, Rumunjska i Mađarska, koje su prošle godine bile iza Hrvatske.

Da je Hrvatska još daleko od uređenog tržišta i inkluzivnih institucija, pokazuje i to da je prema kriteriju brzine izdavanja građevinskih dozvola pala sa 126. na 159. mjesto. Jednako je nepovoljan i podatak da je u kategoriji pokretanja poslovanja Hrvatska sa 87. pala na 123. mjesto. Da se nismo predaleko odmakli od crony kapitalizma pokazuje i to da je po dostupnosti kredita Hrvatska pala sa 77. na 85. mjesto, a po kriteriju zaštite prava malih dioničara s 29. na 38. mjesto.

Jednako zabrinjavajući su i najnoviji podaci koje je dr. Josip Tica prezentirao na nedavno održanoj konferenciji koju su organizirali Friedrich Ebert Stiftung i Matica hrvatskih sindikata.

Tica je dramatično upozorio da smo ”toliko loši da u usporedbi sa svijetom zaostajemo čak i u onome u čemu smo najbolji, odnosno u čemu mislimo da smo najbolji”.

To znači da je naš rast izvoza usluga putem turizma nedostatan jer, u usporedbi s nama, druge zemlje bilježe daleko veći rast.

Hrvatski udio u svjetskom izvozu usluga neprestano pada od 2004. godine. Unatoč našim velikim turističkim uspjesima po udjelu u svjetskom izvozu usluga pretekle su nas Slovačka, Češka, Slovenija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Latvija, Litva i Poljska.

Da nešto s inkluzivnošću hrvatskih institucija nije u redu na najočitiji je način pokazala propast natječaja za najbrži prst. Očito, neplanirano se proširio krug onih koji su odlučili aplicirati za europska sredstva, pa su ortaci, koji su vjerojatno unaprijed dogovorili raspodjelu, ostali zatečeni.

Broj sudionika na natječaju za hrvatsku je vlast problem, a ne pokazatelj visoke motiviranosti gospodarstvenika i poticaj za promjenu dosad uspostavljene prakse.

U istu kategoriju tipičnih pojava hrvatskog ortačkog kapitalizma devedesetih godina spada i činjenica da je sa streljanom Domagojevi strijelci, koja je bila u vlasništvu predsjednikova unuka, MUP bez natječaja sklopio ugovor za održavanje redovitih vježbi gađanja koje moraju proći svi policajci

Da hrvatske institucije i dalje izbjegavaju suočavanje s glavnim problemima pokazuje i nedavno priopćenje agencije HANFA da nije bilo nedopuštenih radnji u trgovanju dionicama Agrokora. No, sporno nije bilo trgovanje dionicama, nego obveznicama.

Kompanije bliske osobama koje su radile na Zakonu o izvanrednoj upravi su u bescjenje kupovale Agrokorove obveznice znajući da će ih odmah nakon realizacije roll up kredita naplatiti u nominalnom iznosu i tako ostvariti enormnu zaradu.

Najavljena porezna reforma mogla bi biti korak u pozitivnom smjeru. Ali ne treba smetnuti s uma da drugi već trče dok mi još razmišljamo o tome da li da se uključimo u utrku ili ne.

Suđenje Ivici Todoriću neće biti suđenje ortačkom kapitalizmu. Sud o stupnju ukorijenjenosti takvog tipa kapitalizma u hrvatskom društvu donose porazni podaci iz publikacije Doing Business 2019 i iz sličnih izvora podataka o konkurentnosti na globalnoj razini.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Što premijer nije rekao u svom godišnjem izviješću
• HDZ nema svog kandidata na predsjedničkim izborima
• Poremećena prošlost, sadašnjost i budućnost u politici HDZ-a
• O predsjedničkim kandidaturama
• Motivi živčanosti i agresije (ne samo kod premijera Plenkovića)
• ”Patrijarh Porošenko”: Crkva u predizbornoj kampanji
• Koje bi zemlje opet prihvatile Deklaraciju o ljudskim pravima?
• KGK pokazuje da ju nije previše briga za stabilnost države
• Što točno znači raskol Moskve i Carigrada?
• KGK i nogomet: Predsjednica je bacila populističku rukavicu

» Svi tekstovi ovog autora