Svijet je jedan, nemamo kamo uteći

Majka opisuje djetetu kako prepoznati Židova i objašnjava da kao što postoje otrovne i jestive gljive tako postoje dobri i zli ljudi. A onda nastavlja kako se Židova može prepoznati pomoću odvratnog sladunjavog mirisa ili pogleda koji vreba i probada i da mu se već na očima može vidjeti kako se radi o lošem i nečasnom čovjeku.

Ovo se može pročitati u knjizi za djecu Otrovna gljiva koju se donedavno moglo kupiti na češkom jeziku na nekoliko čeških i slovačkih e-shopova, a nakon reakcije javnosti ”samo” preko jedne web stranice povezane s izdavačkom kućom Guidemedia. Knjigu je 1938. napisao njemački novinar Ernest Hiemer, izdao ju je Julius Streicher, jedan od najvećih mrzitelja Židova toga doba u svojoj izdavačkoj kući Der Stürmer.

Na naslovnici knjige Jedovatá houba u originalu Der Giftpilz je uvredljiva karikatura Židova, čovjeka u obliku gljive s ogromnim nosom, ispod brade je nacrtana Davidova zvijezda, a sa svake strane još dvije manje glave s velikim nosovima. Hiemeru je poslije rata u Njemačkoj bilo doživotno zabranjeno raditi kao učitelj.

Već nekoliko godina se, međutim, u Češkoj slobodno prodaju online šalice i majice sa slikom Hitlera i ostalih nacističkih zločinaca. Nakon što su reagirali ljudi kojima slobodno tržište nije svetinja, policija je zaključila kako prodaja nije nezakonita, jer nije dokazano da je motiv prodaje šalica i majica s otiskom moralno diskutabilnih likova ijedan drugi do ”dobit u okviru ekonomske djelatnosti”

Vjerojatno se, dok čitate, pitate kako je ovo moguće. Premda u popisu knjige stoji da se radi o klasičnom antisemitskom uratku u vrijeme nacizma u Njemačkoj, potpuno je jasno da češki izdavač ovom knjigom propagira antisemitizam. Kako je moguće da se tako nešto uopće tiska i da završi u ponudama e-shopova pod stavkom dječje literature? U Češkoj? 2020?

Već sam na ovom mjestu prije nekoliko mjeseci pisala o slobodnom tržištu u službi propagiranja nacizma kada je na prodaju gumenih maski s likom Hitlera u centru Praga reagirao njemački veleposlanik u Češkoj Christoph Israng. Tek tada se krenulo nešto poduzimati, a trgovac je izgubio dozvolu. Ali ne zbog Hitlerove maske već zbog neispunjenja uvjeta iz ugovora.

Već nekoliko godina se, međutim, u Češkoj slobodno prodaju online šalice i majice sa slikom Hitlera i ostalih nacističkih zločinaca. Nakon što su reagirali ljudi kojima slobodno tržište nije svetinja, policija je zaključila kako prodaja nije nezakonita, jer nije dokazano da je motiv prodaje šalica i majica s otiskom moralno diskutabilnih likova ijedan drugi do ”dobit u okviru ekonomske djelatnosti”.

Na knjigu za djecu antisemitskog sadržaja upozorio je na Twitteru dugogodišnji izvjestitelj Češke televizije s Bliskog istoka. Policija će se pozabaviti slučajem u kojem figurira nekoliko osoba još ranije optuženih za prodaju knjiga s Hitlerovim govorima. Prije dvije godine, međutim, oslobodio ih je Vrhovni sud.

Jedan od suvlasnika izdavačke kuće izjavio je češkim medijima ”da živimo u slobodnom demokratskom društvu i da problematične knjige znaju samo diktature”. Dodao je i da knjiga ima ”zanimljivi prodajni potencijal” i da se njihova izdavačka kuća vodi geslom ”gdje ostali završavaju, mi tek počinjemo”.

Hitlerove govore i spomenutu knjigu za djecu prodaje e-shop pod nazivom Náš směr, u čijem su asortimanu i markeri za knjige s nacističkim simbolima i geslom Gott mit uns koji su se mogli vidjeti na opasačima vojnika Wehrmachta.

Šef češke diplomacije Tomáš Petříček na Twiteru je povodom antisemitske knjige za djecu napisao kako je to strašno i kako se nada da će institucije odraditi svoj posao. Po prethodnim slučajevima smo vidjeli da institucije odrađuju posao u ime svetosti tržišta. A ono ne prepoznaje i ne stavlja granice slobodi jednoga da se ne prostire na uštrb drugoga, ne zanima ga potpirivanje rasne, vjerske i nacionalne mržnje. Ne zanimaju ga holokaust, moral, etika, ljudska prava, jednakost, solidarnost, uvažavanje manjina, slabijih, nemoćnih… Ma kome to treba ako iz toga nema profita?

Ista izdavačka kuća nudi knjigu Mirnodopsko djelo Adolfa Hitlera od Rolfa Kappa, knjigu pod naslovom Holokaust pod lupom ili Što su rekli naši velikani o Židovima. Osokoljeni oslobađajućom presudom najvišeg suda u slučaju knjige Govori Adolfa Hitlera, u kojoj stoji da to izdanje ne predstavlja opasnost ni inspiraciju novim generacijama neonacista, vlasnici izdavačke kuće Guidemedia najavili su novu ediciju posvećenu, kako kažu, pobijanju mitova o holokaustu. Pametnom dosta. Dođe li do Vrhovnog suda upitno je kako će se ovaj put očitovati.

Vaclav Havel je jednom prilikom rekao da je urođeni nedostatak demokracije to što onima koji s njom misle pošteno neizmjerno veže ruke dok onima koji ne rade u dobroj vjeri omogućuje gotovo sve. Najbolje se to vidi u predizbornim kampanjama.

Majka opisuje djetetu kako prepoznati Židova i objašnjava da kao što postoje otrovne i jestive gljive tako postoje dobri i zli ljudi. A onda nastavlja kako se Židova može prepoznati pomoću odvratnog sladunjavog mirisa ili pogleda koji vreba i probada i da mu se već na očima može vidjeti kako se radi o lošem i nečasnom čovjeku

U Češkoj, a još više u susjednima Slovačkoj i Poljskoj, Mađarsku da i ne spominjemo, mogli smo se nagledati i naslušati svakojakih gadosti protiv Roma, Židova, muslimanskih izbjeglica i migranata.

U Slovačkoj je u predizbornoj kampanji sadašnjoj liberalnoj predsjednici Zuzani Čaputovoj jedan opskurni ali vrlo popularni portal photoshopom nacrtao ”židovski” nos i tražio od nje da se izjasni je li katolkinja ili Židovka zbog veze s partnerom Židovom.

Krajem ovog mjeseca održavaju se parlamentarni izbori u Slovačkoj na kojima ankete drugo mjesto daju neonacističkoj stranci Mariana Kotlebe. Demokracija i sloboda ili odsustvo jedne i druge?

Kakva je to demokracija i sloboda kada 75 godina nakon što je Auschwitz oslobođen, u restoranu usred Praga odbijaju poslužiti unuka preživjelog iz Auschwitza jer je tamnije kože?

Dvadeset petogodišnji student u Edinburgu, s prebivalištem u Ženevi, po majci Čeh, po ocu Indijac, unuk slavnog i nagrađivanog češkog književnika Arnošta Lustiga nedavno je ispričao češkom portalu DenikN kako je bio u Pragu na obilježavanju 75 godina od oslobođenja Auschwitza. ”Otišao sam u restoran prije 22 sata, u centru Praga. Nisu mi htjeli poslužiti jelo, rekli su da zatvaraju, da kuhinja ne radi, a vidio sam druge turiste, bijele puti koji su nekoliko sekundi prije mene naručivali jelo. Rekao sam konobaru da je to rasizam, a on je drsko odgovorio da ako želim vidjeti što je to rasizam da izađem vani i da će me prebiti. Pridružili su se i drugi konobari i još neki ljudi vani. Nitko nije stao na moju stranu…

I moj brat ima slična iskustva. U luksuznom restoranu dok je večerao s djevojkom, konobar kaže drugom konobaru ‘pogledaj ovu krasnu češku djevojku a dovela ovamo svog Gadafija.’ Potpuno se šokirao.

Djed bi bio strašno bijesan da je živ, otišao bi u te restorane i napravio bi veliku scenu. Skoro svaki put kad dođem u Češku nešto ružno doživim. Bio sam na nekom festivalu i jedan od čuvara me htio prebiti, samo zbog boje kože…

Kako je još uvijek moguće da se u Pragu prodaju nacistički simboli? Mene kao polu Čeha ne primaju, a kako će tek izbjeglice? Mora se nešto mijenjati iz temelja. Sve počinje obrazovanjem. Mora se govoriti više o integraciji, toleranciji… Mislim, ipak, da su mladi otvoreniji jer putuju i šire obzore.”

Nemam dovoljno prostora na ovom mjestu da napišem što su u Češkoj doživljavali i doživljavaju pripadnici romske manjine. Prije nekoliko dana je za češkog ombudsmana izabran osamdeset dvogodišnji čovjek, blizak predsjedniku Zemanu, koji je izjavio da funkcija ombudsmana nije zaštita ljudskih prava već kontrola rada određenih državnih organa, te da se Romi moraju brinuti više sami o sebi.

Unuk književnika Arnošta Lustiga preživjelog iz Auschwitza ima zanimljivo ime. ”Kad sam se rodio bio sam cijeli svijet za svoju mamu, zato sam dobio ime Svět (Svijet). Rođen sam u Švicarskoj, ali se osjećam pola Čeh pola Indijac. Švicarac baš ne osim što svugdje dolazim točno na vrijeme. Odrastao sam u međunarodnom okruženju. Ženeva nije prava Švicarska zato se i ne osjećam kao Švicarac. Kad sam u Češkoj odem do sinagoge, kad sam u Indiji odem u hram.”

Vjerojatno se, dok čitate, pitate kako je ovo moguće. Premda u popisu knjige stoji da se radi o klasičnom antisemitskom uratku u vrijeme nacizma u Njemačkoj, potpuno je jasno da češki izdavač ovom knjigom propagira antisemitizam. Kako je moguće da se tako nešto uopće tiska i da završi u ponudama e-shopova pod stavkom dječje literature? U Češkoj? 2020?

Prije dvije i pol godine razgovarala sam za portal Lupiga sa sociologom Fedorom Galom, jednim od vođa slovačke baršunaste revolucije koji je zbog antisemitizma devedesetih u Slovačkoj pobjegao u Prag. Rođen je 1945. u koncentracijskom logoru Terezin. Gal je neumorni borac za ljudska i manjinska prava, piše, snima filmove, drži tribine. Rekao mi je tada između ostalog:

”Ja sam Židov. Rodio sam se u koncentracijskom logoru, a 95 posto moje obitelji stradalo je u konclogorima. To je memento. To je stigma koju nosim u sebi. Ja sam sociolog i nemam nikakve iluzije o ljudima. Znam da su dobro i zlo prisutni u svakom trenutku, u svakom društvu, u svakom historijskom razdoblju.

Zanima me holokaust kao fenomen. Duh dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, kada još nije bilo konclogora, govorio je puno toga. Oni senzibilniji predosjetili su da se spuštaju tamni oblaci nad euroatlantskim svijetom, nad Europom. To su bili većinom pisci, ne znanstvenici i razni ostali stručnjaci. Osjetili su taj teret, tu tjeskobu koju osjećam ja danas.

Ja nemam drugu mogućnost nego govoriti o tom bremenu, pisati o tome. Ta opasnost je prisutna, i protiv nje moramo ‘ratovati’ svaki dan. Osjećao bih se kao emocionalni invalid ako to ne bih radio i upozoravao, no istodobno nemam nikakve iluzije o ljudskoj prirodi.”

A Svijetov djed, Arnošt Lustig je jednom prilikom izjavio: ”Svijet je jedan. Nemamo kamo uteći.”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?
• Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
• Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
• Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
• Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
• Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
• Pravo na nasilje kao ustavno pravo
• Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
• Situacija u Amazonu, Uberu… Radnici ili moderni robovi?
• Apsurd: Iz razvijene Češke u siromašnu Srbiju na cijepljenje

» Svi tekstovi ovog autora