(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice).
Malo je onih nešto starijih građana Hrvatske koji se ne sjećaju uzvika predsjednika Franje Tuđmana: “Imamo Hrvatsku!” Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, netom po međunarodnom priznanju, u siječnju 1992. godine pokojni je Predsjednik, sav ushićen i egzaltiran, poručio: “Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će onakva kakvu sami želimo. Nećemo nikome sa strane dopuštati da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”… I bi tako. [Read more…]
Komemoracija stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata ostat će zabilježena po jakoj osudi nacionalizma koju je izrekao ne samo francuski predsjednik Macron već i njemačka kancelarka Merkel. 
Zamislite da se pročuje kako u nekom domu zdravlja, recimo u nekom lijepom mjestu Kupske doline, službuje liječnik s valjanom diplomom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji pacijentima postavlja dijagnozu gatajući, a umjesto lijekova im dijeli kristalne kamenčiće i amajlije protiv uroka. 
Svjetsko nogometno prvenstvo je prava velika pozornica za hrvatski patriotizam, domoljublje, rodoljublje: gomile hrvatskih zastava i šahovnica, na majicama, kapama i licima, svi opijeni pobjedom i pivom, dopuštaju si izljeve ponosa (zbog kojih će možda kasnije biti mamurni), iz mnogih grla urlaju kao iz jednoga. 
Više je razloga za ovaj tekst. Prvi je mračna spoznaja da se ljude, bili oni dobri ili ne, ne pamti dugo. Neki se povuku i brzo ih se zaboravi, drugima, ma koliko pisali po tvrdoj ploči povijesti, nitko ne pamti ime. 
