novinarstvo s potpisom
Vladimir Pavlinić
Iz godinama nagomilanih izrezaka izronio mi zaboravljeni tekst ”Hrvatska će biti lijepa ili je neće biti” Zvonimira Berkovića, iz 2003. Bila mu je to posljednja kolumna, kruna nakon deset godina pisanja pod nazivom ”Zvonar katedrale duha” (toga pronicljivog, duhovitog promatrača domaće intelektualno-kulturne scene više nije želio ni Globus ni Vjesnik). [Read more…]
Drago Pilsel
U subotu 7.12. smo obilježili devetnaestu godišnjicu smrti Vlade Gotovca. Oprostite, ovo moram naglasiti odmah na početku jer se ponosim što sam sljedbenik političkih ideja i moralnog profila ovoga velikana. Ja ne vjerujem u stranku i u ljude koji ne rade za druge. I odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, svako klanjanje snazi, svaku zavist, svaku neiskrenost, svaku nevjeru, svako nepovjerenje, svaku izdaju zadane riječi, svako pomanjkanje poniznosti i duha služenja, svako penjanje preko leđa drugih, svako izrabljivanje tuđe dobrote, svako manipuliranje, svako obmanjivanje. [Read more…]
Slavko Goldstein
Slavka Goldsteina upoznao sam onoga ljeta kada sam iz Sarajeva stigao u Zagreb. Uostalom, tada sam upoznao većinu onih koje ću u ovome gradu i upoznati. Nešto se od tih poznanstava primilo, ali većina je pošla u propast, kao što bi se mlijeko onih godina znalo uskisnuti u frižideru. [Read more…]
Miljenko Jergović
Foto: Ivan Posavec
U zimu 2016, u atmosferi općeg bijesa i beznađa, kada je već izgubljena svaka mogućnost razgovora i kada je o stvarima bolje šutjeti ako ih se već ne može cijele izgovoriti, čini se da je 1940. i 1941. Vladko Maček jedini bio u pravu. Historijski procesi dugo traju, pa ono što je izgledalo definitivno dovršeno 1945, 1948, 1971, ili 1990. i 1995, ili čak, možda, 3. siječnja 2000, dotrajalo je do današnjih dana i do trenutka kada s gorčinom u srcu [Read more…]
Danas obilježavamo petnaestu godišnjicu smrti Vlade Gotovca. Oprostite, ovo moram naglasiti odmah na početku jer se ponosim što sam sljedbenik političkih ideja i moralnog profila ovoga velikana. Ja ne vjerujem u stranku i u ljude koji ne rade za druge. I odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, svako klanjanje snazi, svaku zavist, svaku neiskrenost, svaku nevjeru, svako nepovjerenje, [Read more…]
Birati potkraj godine najvažniji kulturni događaj, ili najvažnije knjige, možda (više) nema nikakva smisla. Ne zato što se za božićne dane neočekivana južina spojila s očekivanim fijaskom Vladine više kukurikave, a mnogo manje učinkovite politike. Tko je uspješan i do čega se u ovoj zemlji jedino drži, zorno pokazuje blagdanski broj Novog lista. S naslovne stranice riječkog, a nekad Supilova dnevnika smješkaju se friško dizajnirani Zoran Milanović, nadbiskup Ivan Devčić i Damir Mišković. Prvi je aktualni premijer, drugi riječki metropolit, treći predsjednik Nogometnog kluba Rijeka. [Read more…]
”Od kada postoji ljudski rod, postoji i glazba. Uvijek je čovjek pjevao na njivi, bubnjao u ratu, plesao na svadbi. Tako će to vjerojatno trajati do kraja svijeta. Ali kad je prvi put netko pozvao prijatelje i rekao im neka pažljivo slušaju jer im ima nešto važno reći glazbom, počela je jedna velika i opasna pustolovina. To je preuzetnost koja uvijek završava tragično. Naš narod i Krešo Golik kažu: tko pjeva, zlo ne misli. Nažalost, misao je pokvarljiva roba”.
(Zvonimir Berković u razgovoru s Bosiljkom Perić Kempf)
Ako se netko i iznenadio da u naslovu ove knjige piše ”O glazbi”, a ne ”O filmu”, dovoljno će mu biti podsjetiti se ”Ronda”, jednog od najcjenjenijih hrvatskih filmova svih vremena, u kojem je već bila jasno iskazana istančana veza između poznatoga filmskog redatelja i erudita Zvonimira Berkovića i glazbe. Gotovo pedesetak godina poslije ta se Berkovićeva naklonost opredmetila i u knjizi koju ovom prilikom preporučujemo i ne samo glazbenim poklonicima.
Pa iako se Berković pisanjem o glazbi bavio tek povremeno, bilo je to i više nego dovoljno da nastane ova knjiga koja sadržava njegove kronike glazbenoga života pojedinih festivalskih gradova, primjerice Dubrovnika i Beča, kao i osvrte na nastupe domaćih i gostovanja inozemnih umjetnika u sklopu zagrebačke koncertne sezone surađujući sredinom šezdesetih i u prvoj polovici sedamdesetih godina prošloga stoljeća s novinama i časopisima.
Berkovićeva ”O glazbi” zbirka je, dakle, glazbenih kritika i eseja, koje je izabrala i za tisak priredila Bosiljka Perić Kempf, i sadržava tekstove koje je Zvonimir Berković tijekom nekoliko desetljeća pisao za novine i časopise, a ovdje su sabrani i podijeljeni u četiri cjeline: Kritike – Portreti – Meditacije – Razgovori.
Posebno su dojmljivi pasaži u kojima Berković daje maha svojoj imaginaciji i istančanom (ne samo glazbenom) ukusu i skicira portrete glazbenika, interpreta i velikih majstora instrumenata, koji su davali osnovnu nijansu bogato obojenom zagrebačkom glazbenom životu njegove mladosti.
Vrijedno je pročitati ove Berkovićeve glazbene meditacije (kako je i nazvana jedna od četiriju cjelina knjige) koje završavaju kratkim razgovorima što se odlično upotpunjuju sa zastupljenim kritikama i esejima, a valja istaknuti i završno Pismo Zvonimiru Berkoviću, u kojem Bosiljka Perić Kempf, bez koje očito ove knjige ne bi ni bilo, zapravo nastavlja svoj razgovor s Berkovićem i završava ga s ”najboljim željama za njegov ugodan boravak na mjestu gdje se sluša samo lijepa muzika”.
Ukratko, lijepa i poučna knjiga.
(Pratite nas i na: Moderna vremena Info)
Autor: Zvonimir Berković
Naslov: O glazbi
Tekstove izabrala i priredila: Bosiljka Perić Kempf
Publicistika
Broj stranica: 152
Uvez: meki uvez
Godina izdanja: listopad 2013.
ISBN: 978-953-7760-32-8
Izdavač: Mala zvona
