”Znaš li da Slavko Linić ima ljubavnicu?” pitala me prijateljica kad smo prokomentirale štrajk u Zračnoj luci i druge vesele teme. ”Ne znam i ne želim znati”, odgovorila sam i žustro prešla na razgovor o mobingu, o čemu je druga moja prijateljica upravo objavila roman.
Zašto me ne zanima intimni život Slavka Linića? Rekla bih da je to zato što je on neželjeno intiman sa svakim od nas, ili barem s velikom većinom, te ga rado zamišljam kako besane noći provodi razmišljajući napeto o tome tko bi još mogao imati nekih sto eura u čarapi i kako da ih oporezuje. ”Jer, čekajte malo”, već ga čujem, ”nije fer da neki drže sto eura u čarapi i ne plaćaju porez na njih dok drugi plaćaju porez na svaku zarađenu lipu i to, zahvaljujući mojim osobnim naporima, sve veći!”
Njegov nastup uvijek je ljut, u vječitoj je svađi s onima što su skrili neki novac pred njim. Pa, primjerice, svoje menadžerske bonuse zovu autorskim honorarima i slično. Da bi se stalo na kraj tim raspojasanim menadžerima, treba se otežati život svakom Hrvatu koji se usuđuje dobivati honorare za svoj rad, recimo za članke koje piše. ”Kakav je to način”, pjeni se Linić, ”da se za te honorare ne uplaćuje ista stopa poreza, nego neka manja, to je be-zo-bra-zno potkradanje državne kase…”
Zašto me ne zanima intimni život Slavka Linića? Rekla bih da je to zato što je on neželjeno intiman sa svakim od nas, ili barem s velikom većinom, te ga rado zamišljam kako besane noći provodi razmišljajući napeto o tome tko bi još mogao imati nekih sto eura u čarapi i kako da ih oporezuje
Ne moram vam ni reći kako se osjećam kad vidim pobjesnjelog Linića u kadru. Za nedavnog boravka u Rijeci njegovi sugrađani nudili su mi razne sočne priče o njemu, ne ljubavne, već o pranju novca: od privatizacije JPS-a, do saniranja ”Viktora Lenca”, privatizacije Večernjeg lista, privatizacije Hrvatske poštanske banke, pa aferu s Riječkom bankom, pa istina je voda duboka u Hrvatskom teniskom savezu, prebacivanje duga privatne firme Alplan na teret državnog proračuna, pa prodaju hotela Excelsior, pa riječku tržnicu…, no uhvatila sam se u tome kako s većim interesom slušam o tome gdje je točno granica Rijeke i Sušaka nego o milijunima zamračenih kuna, jer, kao što rekoh, Linić mi postaje neželjeno intiman, možda mi ne prebiva u telefonskoj slušalici, ali definitivno njuška po mojem tekućem računu, onom sumnjivom računu na kojem leže moji autorski honorari, jer sam se razbahatila pa ponegdje pišem.
Vidi on da ja ne plaćam neki hvalevrijedan porez na te honorare, pa zašto da to ne saniramo. Sigurno je da će on uspješnije obaviti sanaciju mene nego što ću ja, ili netko drugi, sanirati njega. Moja satisfakcija je pritom golema, jer znam da će udarom na moj račun istodobno lupiti i na pokvarene menadžere koji su svoje plaće razbijali na dva dijela ne bi li izbjegli 40 posto poreza, pa su na umjetno stvorene ”bonuse” plaćali samo 25 posto. Ipak je svakom Hrvatu i Hrvatici proračun srcu mio i dat će on i posljednju kunu za njega, znamo kako je, država mora sebe namiriti, ona to radi zbog nas…
Prema podjeli mog znanca, svi smo mi Erosova ili Tanatosova djeca, životno posvećeni ili poslovima ljubavi ili poslovima koji nam donose veću ili manju materijalnu dobit. On, kao Erosovo dijete, dobro zna da su ovi drugi poslovi, čak i kad su profitabilni, čisti gubitak vremena. U toj podjeli mislim da nema spora oko toga čije bi dijete Slavko Linić bio, kojem bi se mitskom božanstvu radije u noći obratio i zamolio ga za pomoć. Među mojim predrasudama o ministru možda je i ta da on loše spava. Nisam nikada pročitala u nekom šarenom magazinu priču o njegovim nesanicama, to je puka moja izmišljotina kojom se tješim, vidim ga kako se uspavljuje ne brojeći ovce, nego fantazirajući o porezu na pridodanu nogu od noćnog ormarića.
Kakav bi naš ministar financija bio kada bi imao nekoliko ljubavnica? Bi li se manje pjenio na sve nas koji smo mu utajili desetke i desetke kuna i možda negdje skrivamo svoje male bijele medvjede i ružičaste slonove, bi li bio pomirljiviji dok bi mu na licu titrao osmijeh Erosova djeteta, a ne gnjev Tanatosova poslanika?
Među mojim predrasudama o njemu možda je i ta da on nije neko Erosovo dijete koje bi se odreklo i sekunde svojeg bijesa ne bi li galantno popričao s nekom damom. Zato i ne mogu slušati o njegovoj ljubavnici, jer zamislite Linića s ružom u ruci kako hita prema nečijem haustoru: lud od neke djetinje strasti, ne misleći u tom trenutku kako bi se i na poljupce koji traju dulje od minute trebao lupiti porez. Nemoguće. Posvećen poslu koji mu donosi dobit, naime politici, on na mene ostavlja dojam čovjeka koji slabo živi izvan nje. Prema podjeli Maxa Webera, političari se dijele na one koji žive od politike i na one koji žive za politiku, a Linić kao da živi i od nje i za nju, toliko obuzet njome da i ne zamjećuje kako više nema države koju on tako marljivo dotjeruje, poput mog djeda koji je uređivao mrtvace za sprovod.
I što će nam onda svi ti lijepi novi porezi, ovrhe, neželjene naplate, ugašene žarulje, što će nam sve to kada nas u principu više nema, nestali smo, izbrisani, potučeni, ostali smo ležati pod lavinom loših vijesti, vječitim dolaskom još gorih na mjesta loših, pa još samo Erosova djeca koja prebivaju u svojim imaginarnim Arkadijama, hvatajući se s nimfama po poslovnim i inim putovanjima možda malo uživaju, kao moj znanac koji mi se pohvalio ne jednom nego čak sa šest ljubavnica. Kakav bi naš ministar financija bio da ih ima toliko? Bi li se manje pjenio na sve nas koji smo mu utajili desetke i desetke kuna i možda negdje skrivamo svoje male bijele medvjede i ružičaste slonove, bi li bio pomirljiviji dok bi mu na licu titrao osmijeh Erosova djeteta, a ne gnjev Tanatosova poslanika, bi li nas možda manje zadužio, čak i s manjim kamatama?
Da skratim priču, ja i ne poznajem Slavka Linića, jedino što privatno o njemu znam jest da je prijatelj županice Lovrić Merzel, te kad je s nekim dobar, onda mu ne zamjera čak ni luksuz, dok će nama koji mu nismo ništa uskoro oporezovati i papuče naših nona. Možda bih se mogla raspitati, saznati nešto više o tajanstvenoj ljubavnici s početka teksta, zove li ga ”Slavko” ili ”Bebice” ili nekako treće, postoji li ona uopće i gdje živi, možda ne u ovoj zemlji jada i tjeskobe, jer kad živite od politike, naravno da vam novac nije problem i možete otputovati tamo gdje je sve ljepše, a vi niste ministar financija. Pa da konačno i ja nešto znam o S. Liniću, osim bajki koje si sama pričam kad ne mogu zaspati.
Još tekstova ovog autora:
- U ime oca i sina i Brechta
- Problem dobrih očeva
- I Krist bi bio ”protiv” – zajedno s Marijom Magdalenom
- Kad mu ne perem gaće, barem ću mu prati novac…
- O ženama ribama i muškarcima ribarima
- Da nam živi, živi brak!
- Ljubav kao talionica ega
- Erotika u svjetskim muzejima
- Kad suvremeni pisci pišu o (staromodnom) seksu
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.