Iako se već mjesecima priča o novome modelu otpremnina u Hrvatskoj te najavljuje da bi prijedlog novog Zakona o radu (ZOR) uskoro trebao biti predstavljen javnosti, mnogi detalji još nisu poznati. Zna se tek da bi novim sustavom otpremnina bili obuhvaćeni svi novozaposleni nakon što zakon stupi na snagu, za koje će se u poseban fond preusmjeriti sadašnji doprinos za zapošljavanje, i to na račun koji nosi ime i prezime radnika. Radnik bi ta sredstva mogao povući u slučaju da dobije, pa čak i ako sam da otkaz. Ako eventualno ne iskoristi novac s tog računa tijekom radnog vijeka, ili ga djelomice iskoristi, taj bi se novac “pribrajao” računu za isplatu mirovine.
Time se skida teret isplate otpremnina s poslodavca u trenutku kada zbog problema u poslovanju mora otpustiti višak radnika i sasvim sigurno olakšava proces restrukturiranja gospodarstva. No po sadašnjim najavama, sredstva bi se mogla povući tek nakon što radnik napuni tri godine radnog staža, što je svojevrsni korak unatrag za radnike koji po sadašnjem ZOR-u imaju pravo na otpremninu nakon dvije godine kod poslodavca. Sindikati ističu kako je spomenuto ograničenje posve neprihvatljivo, ne samo zbog toga što se povećava uvjet staža sa dvije na tri godine, nego zato što danas sve veći broj zaposlenih radi na određeno, po nekoliko mjeseci, nakon kojih su neko vrijeme bez posla. Sličan je slučaj i s onima koji povremeno rade preko ugovora o djelu.
Tako bi se moglo dogoditi da radnik ima sredstva na računu, ali ih ne može koristiti kada dobije otkaz kod trećeg ili četvrtog poslodavca i novac mu doista treba, jer će uvjet od tri godine staža ispuniti tek za pet ili šest godina, dok bi oni koji daju otkaz nakon tri godine imali to pravo.
Povoljnije za one s dugim stažem
Osim što bi mogao olakšati restrukturiranje, novi model otpremnina mogao bi biti povoljan za radnike s duljim stažem, koji su sada primali otpremninu temeljem ZOR-a, jer ih ne bi “kačila” odredba po kojoj otpremnina može iznositi najviše šest plaća, osim ako to kolektivnim ugovorom, pravilnicima ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Najveći “dobitnik” svakako bi mogao biti državni proračun jer bi se ovakvim sustavom ukinula potreba da država jamči isplatu minimalnih otpremnina i isplaćuje ih u slučaju kad je poslodavac u stečaju i u stečajnoj masi nema dovoljno novca da se naplate radnička potraživanja
Po sadašnjim propisima radnici u takvoj situaciji imaju pravo na trećinu plaće za godinu staža, do šest plaća, a ako se ta sredstva ne mogu naplatiti u stečaju, država jamči isplatu minimalnog dijela otpremnine i iz Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u stečaju isplaćuje trećinu plaće o godini staža, najviše do tri plaće. Po novome bi sustavu radnici sredstva od otpremnine imali na računu i ona ne bi ovisila o mogućnosti poslodavca da je isplati, a u slučaju onih s duljim stažem, iznos bi svakako bio veći od današnjeg minimalca.
Spomenuti model temelji se na austrijskom Fondu za otpremnine koji je zaživio prije točno deset godina, pa su austrijski stručnjaci u Hrvatskoj nedavno predstavili svoja iskustva. Ona su uglavnom pozitivna, osim što se u praksi pokazalo da postoji potreba za dodatnom zaštitom radnika u prijelaznom razdoblju, osobito onih koji rade povremeno, na pola radnog vremena ili uz minimalnu nadnicu. U Hrvatskoj bi se to, kako sada stvari stoje, bar na neko vrijeme “anuliralo” nastavkom prava na naknadu po nezaposlenosti, pa s time ne bi trebalo biti problema, smatraju stručnjaci.
