autograf.hr

novinarstvo s potpisom

Ministar Mrsić sindikatima: Ne dam ostavku i ne odustajem

Autor: / Leave a Comment

Sindikalne središnjice povlače se iz pregovora o izmjenama Zakona o radu (ZOR) i Gospodarskoga socijalnog vijeća (GSV) te traže ostavku ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića zbog jednostrano nametnutih rješenja u novom ZOR-u, objavili su u četvrtak čelnici sindikata na konferenciji za novinare ispred Banskih dvora. Također, najavili su prosvjedni skup na Markovu trgu koji će se održati u četvrtak 5. prosinca, kad se očekuje da će Vlada prijedlog Zakona o radu uputiti sa sjednice u Hrvatski sabor. Poručili su da će na nasilje vladajućih odgovoriti koristeći se svim zakonskim mogućnostima, a ”nije isključena ni organizacija generalnog štrajka”, izvijestila je Hina u četvrtak.

 

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever optužio je Vladu da je nevjerodostojan pregovarač jer je jednostrano promijenila već usuglašena rješenja.

 

Ministar Mrsić, rekao je, ne poštuje prethodni dogovor da radni tjedan ne može biti dulji od 48 sati, a eventualno produljenje može biti utvrđeno samo kolektivnim ugovorom. Sada predlaže da poslodavac može produljiti radni tjedan na 56 sati bez kolektivnog ugovora, a kolektivnim ugovorom i do 60 sati tjedno, rekao je Sever. Upozorio je i na neprihvatljive odredbe o produljenju roka za rad preko agencija za privremeno zapošljavanje te upitao kakvo je to privremeno zapošljavanje na tri godine. ”Vlast je prevarila radnike, nju nije briga za radnike i vlastitu nesposobnost prevaljuje na radnička leđa”, ustvrdio je Sever.

 

Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a, neprihvatljivim ocjenjuje povišenje dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovinu sa 65 na 67 godina pa je najavio da sindikati na to neće pristati. Predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske Damir Jakuš kaže pak kako je argument da će ”lakše otpuštanje omogućiti lakše zapošljavanje” neprihvatljiv te da Vlada ruši cijenu rada da bi radnici nesigurni u svoju budućnost pristali na sve.

 

”Vladin neoliberalni koncept i neznanje ne mogu izvući Hrvatsku iz krize pa je vrijeme da premijer Zoran Milanović građanima kaže da su zatečeni situacijom i da nemaju rješenje”, rekao je predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić. Podsjetio je da je Milanović na početku mandata tvrdio kako nema potrebe mijenjati ZOR jer radnička prava nisu velika, a Vlada radi suprotno. Hrvatska ima mnoge probleme, no Vlada nema kulturu dijaloga i iz toga proizlazi većina tih problema, drži Ribić.

 

”Budite barem malo objektivni, nemojte baš sve svaliti na Vladu!” kazao je pak za autograf.hr ministar rada Mirando Mrsić, koji je na te ocjene odgovorio vrlo službeno i nažalost – kratko. U četvrtak smo ga, naime, zatekli usred saborske rasprave o zakonima kojima se regulira poslovanje fondova u drugomu i trećemu mirovinskom stupu pa smo dobili doslovno dvije minute za ključna pitanja. Onima koji su očekivali ponudu ostavke reći ćemo odmah: ništa od ostavke i ministar od promjena – ne odustaje.

 

”U političkom životu morate postići ravnotežu između slušanja i razgovaranja, to je onaj trenutak u kojem treba donijeti odluku”, kazao je Mrsić. Na tvrdnju da je pitanje koliko su odluke koje je donijelo Ministarstvo rada kvalitetne kada izmjenama Zakona o radu nisu zadovoljni ni poslodavci ni sindikati, kaže kako to i jest ključni problem: ”Za razliku od nekih drugih zemalja u kojima su se poslodavci i sindikati sami dogovorili o izmjenama, a Vlada samo posredovala, kod nas tog dogovora nije bilo i zato smo morali donijeti odluku koja će očuvati radna mjesta i omogućiti otvaranje novih.” Dodao je kako su poslodavci mnogo puta poslali poruku da je fleksibilizacija radnog vremena jedan od uvjeta za očuvanje radnih mjesta pa je odluka morala ići u tom smjeru.

 

Za koga, međutim, može biti dobro to što poslodavac ubuduće može odrediti da radnik mora raditi 56 sati, s tim da mu 16 sati iznad 40-satnog radnog tjedna neće biti plaćeno kao prekovremeni nego kao redovni rad, kada se već danas i bez te mogućnosti događa da ljudi rade prekovremeno i za to uopće nisu plaćeni, pitali smo ministra. Treba li zakonom omogućiti izrabljivanje ljudi?

 

”Prvo, ne radi se o tome da ćete trajno raditi 56 sati tjedno, nego o tome da ćete jedan tjedan raditi 56, a idući 32 sata, ovisno o potrebama rada. Drugo, time ćemo samo uvesti reda jer paralelno s time jačamo i inspekciju rada”, odvratio je ministar odgovarajući odmah i na pitanje je li svjestan toga da ljudi i danas, bez obzira na to što je ZOR-om propisano da redovno možemo raditi do 40 sati tjedno te još osam prekovremeno, često rade dulje a da im to nije plaćeno u skladu s propisima.

 

Izmjene Zakona o radu, očito, provest će se onako kako su najavljene, bez ustupaka sindikatima i bez promišljanja o tome da bismo mnogo prije nego što se ozakoni mogućnost redovnog rada do 56 sati tjedno ipak morali imati jaku inspekciju rada koja efikasno sprječava kršenja radnih prava, što početkom 2014. godine, kada bi novi ZOR trebao stupiti na snagu, neće ni izbliza biti tako.

Vlada liječnicima uvela radnu obvezu, Babić ne popušta

Autor: / Leave a Comment

Zoran Milanović na Vladinu je sjednicu jučer došao s točkom dnevnoga reda koja prethodno nije bila predviđena: da se liječnicima nakon 60. dana štrajka uvede radna obveza. Ministrice i ministri to su jednoglasno prihvatili i podržali Milanovićevu ideju pa je 58. dan štrajka liječnika obilježen time. Ukratko, od subote bi liječnici trebali biti na svojim radnim mjestima i više ne štrajkati.

 

Obrazlažući tu odluku, zamjenik ministra zdravlja Marijan Cesarik rekao je kako su štrajkom liječnika ugrožena osnovna načela pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu i onemogućena redovita, sveobuhvatna i kontinuirana zdravstvena zaštita hrvatskih građana koja im je zajamčena Ustavom i zakonima. Prema procjenama medija otprije tjedan dana, zbog štrajka u bolnicama otkazano je 220 000 pregleda i 4000 operacija, a osjetno su produljene i liste čekanja na preglede, no Ministarstvo zdravlja nije potvrdilo te podatke.

 

Valja naglasiti da se liječnici “brane” time da su odradili sve hitne slučajeve, odnosno da hitni pacijenti nisu trpjeli zbog toga jer su liječnici štrajkali, te da sve što se do sada moglo čuti od pacijenata u anketama to i potvrđuje. No mišljenje javnosti je podijeljeno, neki smatraju da su liječničkim štrajkom narušena prava građana na liječenje, dok drugi takav model borbe za prava liječnika mogu prihvatiti.

 

Radna obveza uvedena je nakon što su sindikati od ministra zdravlja Rajka Ostojića dobili prijedlog kolektivnog ugovora i nakon što su dva reprezentativna sindikata u zdravstvu parafirala novi granski kolektivni ugovor. Predsjednica Samostalnoga sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek i čelnica Hrvatskoga strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara Anica Prašnjak kažu da nisu dobile sve što su tražile u pregovorima, no dio njihovih zahtjeva ipak je prihvaćen pa su svojim potpisima završile gotovo dvomjesečnu borbu s Vladom. Ivica Babić ostaje, pak, kod tvrdnje da Vlada kolektivnim ugovorom liječnicima nudi sramotnu cijenu rada i da takav ugovor ne može potpisati. Umjesto potpisivanja, najavljuje nove sindikalne akcije.

 

“Liječnici su preživjeli i prije radne obveze pa će preživjeti i sada”, odgovorio je Babić na informaciju o radnoj obvezi te dodao kako je to već viđeno (aludira na sličnu situaciju iz 2003. godine, kada su liječnici štrajkali za pregovora o kolektivnom ugovoru s vladom Ivice Račana) te dodao da su preživjeli i bivšu, pa će i ovu socijaldemokratsku vlast.

 

“Radna obveza ne znači da ne možemo uručivati otkaze i povlačiti suglasnosti za rad dulji od 48 sati tjedno. To je igra vatrom i dolijevanje ulja na vatru”, kazao je Babić, iz čega se može iščitati da nema baš puno šanse da se priča privede kraju. Naime, liječnici su navodno već počeli kuvertirati svoje otkaze te su najavili da neće potpisati suglasnosti za rad dulji od 48 sati, što poslodavci u djelatnostima u kojima su prekovremeni rad i pripravnosti česti mora ishoditi da bi radnika mogao rasporediti na pripravnost ili zatražiti da radi prekovremeno. Ukratko, otvorena je mogućnost da bolnice nakon završetka radnog vremena ostanu – bez liječnika. Doduše, izvanredna skupština Hrvatskoga liječničkog sindikata odlučivat će o daljnjim sindikalnim potezima tek u nedjelju pa ćemo o razvoju situacije moći suditi tek tada.

 

Dok je Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnoga sindikata zdravstva i socijalne skrbi, koju upućeni smatraju bliskom SDP-ovoj vlasti i kažu kako je zbog toga od početka bila sklona dogovoru s Vladom, novi kolektivni ugovor potpisala, Babić ostaje u ratu sa socijaldemokracijom, no vrlo je zanimljivo i to da ratuju međusobno. Tako S. Avberšek barata izračunima po kojima bi oko 5700 hrvatskih liječnika koji imaju dežurstva i pripravnost moglo dobiti čak 200 milijuna kuna više u odnosu prema planiranom iznosu te da će se samo za dežurstva dodatno izdvajati 173 milijuna kuna, a za uvjete rada još 31 milijun kuna, dok Babić tvrdi da je to izračun pun političke demagogije.

 

Iako S. Avberšek tvrdi kako liječnici za pripravnost na dnevnoj razini dobivaju 341 kunu, odnosno 568 kuna za pripravnost subotom, nedjeljom i blagdanom, na što se pribrajaju dodaci za rad po pozivu i prekovremeni sati, Ivica Babić je i u četvrtak ustrajao u tome da je nedopustivo da intervencijski kirurg s 30 godina staža, koji operira nedjeljom i noću, ima satnicu od 38 kuna neto. Cijeli hrvatski zdravstveni sustav, po Babićevoj ocjeni, u krizi je jer ga “osmišljavaju, kreiraju i reformiraju oni po čijem se izračunu za 16 sati pripravnosti po 8 kuna dobiju 344 kune”.

 

“Kako znaju matematiku, tako razumiju i cijeli proces”, ocijenio je predsjednik Sindikata liječnika.

 

Valja priznati, 8 kuna neto po satu zvuči malo s obzirom na to da je riječ o čovjeku koji spašava tuđe živote, no teško je shvatiti kako s tako loše plaćenom satnicom liječnici dobiju i više od 20 000 kuna na mjesec. A pogotovo to kada će štrajku napokon doći kraj.

Zakon o povremenim poslovima ili izrabljivanju radnika

Autor: / Leave a Comment

Na internetskoj stranici Ministarstva rada i mirovinskog sustava proteklih 15 dana ”vodila” se javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o povremenim poslovima, kojim se u praksu uvode rad na temelju ugovora o obavljanju jednostavnih povremenih poslova te ugovora o obavljanju jednostavnih povremenih i dopunskih poslova. Riječ je o ugovorima kojima se zapravo iz prakse želi iskorijeniti rad na crno ili popularni fuš, koji se do sada uglavnom obavljao na temelju dogovora i plaćao na ruke, bez plaćenih poreza i doprinosa. Ubuduće bi i takav rad trebao biti pokriven ugovorom, a nakon obavljena posla naručitelj bi bio dužan radniku uručiti vrijednosni kupon u vrijednosti dogovorene cijene rada na temelju kojega ostvaruje pravo na isplatu iznosa koji je naznačen.

 

Među jednostavnim poslovima koji su pobrojeni u zakonu jesu čišćenje, pranje, glačanje, osnovno održavanje kućanstva, nabavljanje kućnih potrepština i pomaganje u pripremi, kuhanju i posluživanju jela i pića u kućanstvu, zatim poslovi osnovnog održavanja okućnica i prostora oko stambenih ili drugih objekata te čišćenje stubišta u stambenim ili drugim objektima. To su i ostali poslovi čišćenja, čuvanje i šetnja životinja, ručno prenošenje stvari, opreme i namještaja, poslovi animatora za proslava dječjih rođendana i prigodnih proslava, povremeno čuvanje djece u kućanstvu roditelja kao i povremena pomoć osobama u stanju socijalne potrebe. U to se ubrajaju i instrukcije, a u povremene dopunske poslove i poslovi koji su podrška u turizmu, poslovi anketiranja, očitavanja brojila u vodoopskrbi i energetici te dijeljenje letaka, kataloga, reklamnih poruka i besplatnih novina.

 

Najvažnija je novost zapravo to da se i za taj rad obračunava predujam poreza na dohodak te doprinosi. Naručitelj ih je dužan platiti na račun državnog proračuna, a nakon što radnik aktivira naplatu vrijednosnoga kupona, Središnji registar osiguranika (Regos) povlači sredstva iz proračuna u njegovo ime i prosljeđuje na njegov račun u HZMO-u te obveznom mirovinskom fondu. Dakle, dobra je vijest da će i takvi poslovi biti pokriveni mirovinskim osiguranjem, no riječ je često o izrazito malim iznosima od kojih osiguranici u prosjeku neće imati veće koristi kod odlaska u mirovinu.

 

Reakcije na zakon koje se mogu pročitati na stranici Ministarstva poprilično su negativne.

 

”Doživjela sam tzv. minijob u Njemačkoj, gdje se na takav način zapošljavaju ljudi u velikim trgovačkim lancima koji od 5 do 7 ujutro slažu robu na police. No obično se zaposle na 2 sata za posao za koji je potrebno duplo više vremena pa nerijetko ostaju i rade dulje a da im to nije plaćeno. Ili svaka 2 sata na blagajnu dolaze nove radnice za izrazito malu satnicu”, ističe se u jednom komentaru.

 

U komentaru koji je potpisan s “Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje” ističe se kako je takav zakon posve nepotreban ”jer otvara prostor svim mogućim manipulacijama i kršenjima ljudskih i radničkih prava te na mala vrata uvodi prekarijat i nesigurne oblike rada uime konkurentnosti, fleksibilizacije i borbe protiv nezaposlenosti i sive ekonomije”.

 

Negativnu ocjenu na Nacrt zakona dali su i iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), iz kojega poručuju kako ne zadovoljava ni procedura njegova donošenja, prije svega zbog toga jer Ministarstvo rada nije osiguralo dovoljno kvalitetne analize i argumente koji bi potvrdili da je donošenje takva zakona uopće potrebno. U Sindikatu ističu kako nije jasno zbog čega se u praksu uvode novi ugovori i novi instituti kada je i danas moguće ugovorom o radu ”pokriti” i rad od dva sata.

 

”Iako je deklarirana intencija da povremeni poslovi budu most prema trajnijim oblicima zapošljavanja, iskustva drugih zemalja pokazuju da uvođenje povremenih poslova ima sasvim suprotan učinak, odnosno da se radna mjesta ne prelijevaju iz povremenih poslova u relativno sigurne oblike rada, već obrnuto. Ako se uzme u obzir činjenica da se za povremene poslove predviđa plaćanje doprinosa po sniženoj stopi, takva pojava znači smanjen priljev sredstava u proračun i fondove mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te dovodi u pitanje održivost sustava solidarnosti, što može imati drastične posljedice u području socijalne sigurnosti – kako radnika pojedinca tako i društva u cjelini”, ističe se u komentaru SSSH-a.

Protupravna zajebancija u Brodosplitu

Autor: / Leave a Comment

Tek u ponedjeljak ujutro, paralelno s dolaskom radnika Brodosplita pred kapiju, poslodavac im je službeno počeo uručivati “odluke o udaljenju s posla“, na koje bi se trebali očitovati u roku od deset dana, tako da dostave pisani odgovor, izvijestio je u ponedjeljak kolega Damir Petranović na tportalu. Potvrda je to pitanja o legitimnosti postupka, odnosno vikend-gerilske akcije, koju je protiv šefa Brodosplitova Nezavisnog sindikata Zvonka Šegvića i oko 230 radnika koji prosvjeduju poslodavac poduzeo za vikend. Kao što smo pisali, pozvao je oko 25 radnika s kojima je u subotu razgovarao u splitskom “Jockeru“, da bi u nedjelju privolio 50 radnika na potpisivanje očitovanja u kojem navode kako nisu krivi za nasilje u pogonu koje vlasnik škvera Tomislav Debeljak imputira prosvjednicima.

 

Zaista nevjerojatno! Jer te su izjave radnici potpisivali kao službeni dokument na temelju kojega je disciplinski postupak trebao biti zaustavljen i oni vraćeni na posao, a da nitko od njih tada nije imao u ruci službeno rješenje ili odluku kojom ih se suspendira, niti je imao vremena tijekom zakonskoga roka razmisliti što želi ili što mu je pametno učiniti. Štoviše, nama su u Upravi tvrdili da su takve odluke radnicima poslane u petak prijepodne te da nije isključeno kako su ih radnici možda u subotu prijepodne već dobili i potpisali, (”jer riječ je o preporučenim pošiljkama, svi su u Splitu, a Pošta je danas brza”), čime formalno-pravno odluka o udaljenju s radnoga mjesta stupa na snagu, da bi se sad ispostavilo da nitko nikomu ništa službeno poslao nije i osim sms-poruke, koja je radnicima poslana u zoru, poslodavac se nema na što pozvati.

 

Sada, dakle, napokon možemo napisati ono što su nam u nedjelju nekoliko puta spomenuli sindikalci i sami radnici moleći da to ipak ne napišemo jer im je cilj doći do nekakva dogovora – to “da je Debeljak lažljivac“.

 

Tek u ponedjeljak – dakle, nakon što su potpisali dokument na temelju kojega bi disciplinski postupak trebao biti zaustavljen, (o čemu je poslodavac još u nedjelju obavijestio kadrovsku službu!) – radnici su dobili obavijest da se postupak  pokreće. Debeljak se tijekom vikenda nije zamarao time je li njegov postupak pravno utemeljen jer bilo je važno ”obraditi” izmrcvarene ljude koji su, unatoč tomu što prosvjeduju, istodobno i u strahu od mogućnosti od gubitka posla, pa su spremni potpisati bilo što, čak i to da nisu krivi za nešto za što nema dokaza da se uopće dogodilo. Naime, kad smo u nedjelju zatražili da nam objasne što podrazumijevaju pod nasiljem, rečeno nam je da je jednom radniku razbijena kaciga te da su jednoga prosvjednici gađali.

Sada, dakle, napokon možemo napisati ono što su nam u nedjelju nekoliko puta spomenuli sindikalci i sami radnici moleći da to ipak ne napišemo jer im je cilj doći do nekakva dogovora – to “da je Debeljak lažljivac“

 

Ne treba niti govoriti da je i to apsolutno nedopustivo, no doista – nakon ovakve redikulizacije radno-pravnog postupka – čudno je, zapravo, da nisu “pucale“ glave, a ne jedna kaciga.

 

Reakcije radnika škvera apsolutno motivira nervoza, što objašnjava zašto su se digli na noge samo nekoliko sati prije nego što su mogli vidjeti da je plaća sjela na račune, kao i na to da su nekima plaće manje, što poslodavac opravdava novim sustavom obračuna i pravom da više plati radnike od neradnika. Ne treba mu oduzimati to pravo i taj alat da uspostavi red u škveru jer o tome ovisi hoće li škver konkurentno zaploviti svjetskim brodogradilišnim vodama. I radnici se danas moraju pomiriti s time da u vrijeme kad je država dotirala brodogradnju nitko nije morao razmišljati o tome što ih je previše ili o tome što im “marende“ traju predugo, dok je s privatnim vlasnikom koji u posao ulaže i dio svoga novca, situacija ipak drukčija.

 

No krajnje je nedopustivo da se netko prema ljudima ponaša kao da su ovce, nedostojne toga da se na njih primijene važeći propisi iz radnoga prava, odnosno tako kao da ga se propisi ove države uopće ne tiču. Škverski grmalji su, kako ih pomalo u šali nazivaju u Upravi da bi opisali grozote koje ljudima utjeruju strah u kosti kad oni prođu kancelarijom, radnici, koje nitko, jednako kao ni rad, ne bi smio ponižavati. Koliko god nas zanimale poduzetničke slobode ili ideja rasterećivanja poslodavaca da bi izdržali trenutačno stanje na tržištu, ne treba zaboraviti da je osnova svakoga poduzetničkog uspjeha upravo radnik. Zadovoljan, pošteno plaćen ili upozoren na vrijeme, (u pisanom obliku), da će ga nadzirati, snimati njegov učinak, valorizirati i na temelju toga vrednovati rad u kunama. Sve ostalo proizvoljna je zajebancija onih koji su jako daleko čak i od bauka koji se danas često spominje – truloga kapitalizma.

Škverski grmalji su, kako ih pomalo u šali nazivaju u Upravi da bi opisali grozote koje ljudima utjeruju strah u kosti kad oni prođu kancelarijom, radnici, koje nitko, jednako kao ni rad, ne bi smio ponižavati

I na tvrdnju Tomislava Debeljaka da se provalom u ormariće radnika našlo 2,5 tone alkohola nameću se, stoga, samo dva moguća zaključka, utemeljena na zafrkanciji, jednako kao što je i on olako rabi: prvi je da je to zgodna mogućnost da potpiše ugovor s “Dalmacijavinom“ i izbaci taj alkohol na tržište, gdje će dodatno zaraditi. A druga je parafraza naslova koji smo nedavno pročitali u “Večernjem listu“, nad tekstom u kojem je pisalo kako je autobus jedne prijevozničke tvrtke vozio ”dibidus pijan vozač”: Kako neće piti kad radi u Brodosplitu?!

Ekskluzivno: Debeljak razbija štrajkaše u škveru!

Autor: / 1 Comment

Uoči sastanka na kojemu bi se trebalo pronaći rješenje za prilično dramatičnu situaciju koja je protekli tjedan zakuhana u splitskom Brodogradilištu, nije nimalo jasnije kakve su šanse da se i dođe do nekog razumnog rješenja. Štoviše, Zvonko Šegvić, čelnik Nezavisnog sindikata u brodogradilištu, kojega je vlasnik DIV-a Tomislav Debeljak u žaru borbe nazvao “teoristom”, u nedjelju nam kaže kako je dan ranije dobio informaciju da je Uprava preko direktora pozivala radnike u prostorije splitskog Jokera te da se očito pokušava stvoriti razdor među ljudima, kako bi ih se podijelilo. „Nekoliko ljudi me nazvalo s tom informacijom i osobno sam otišao tamo i uvjerio se“, tvrdi Šegvić.

 

Glasnogovnik DIV-a Frenki Laušić u nedjelju nam to najprije nije mogao potvrditi, no nakon konzultacija s Tomislavom Debeljakom jest. „U subotu se razgovaralo s ljudima koji su sami izrazili interes za to, a onda je u dogovoru s direktorima i pozvan određeni broj ljudi, jer nam je u cilju da što prije pokrenemo proizvodnju“, kaže Laušić. I nakon što se u subotu sa 25 ljudi „samo“ razgovaralo, u nedjelju je njih 50 potpisalo očitovanje na najavu Uprave da im je izrečena disciplinska mjera, kaže Laušić. No, nije znao objasniti ima li takav razvoj priče pravnu podlogu, obzirom na to da je obavijest o suspenziji poslana tek u petak ujutro. Uprava Brodosplita, očito, pretpostavlja da je dovoljna obavijest o suspenziji koja je radnicima poslana sms-om između 5.30 i 6 sati ujutro u petak, kojom ih se htjelo obavijestiti da ne moraju niti doći na posao.

 

Sms-ovi radnicima

 

Zanima nas bi li Uprava trebala imati potvrdu da je radnik taj sms primio (usput budi rečeno, riječ je o mobitelima koje je Debeljak kupio radnicima da bi mogao komunicirati s njima) te je li takav način obavještavanja radnika pravno valjan, na što nas upućuju da – istražujemo sami.  U razgovoru prije toga, međutim, kazao je da je pravna služba objasnila je da će radnici prvo dobiti rješenja, na koja se mogu žaliti i ako u tim žalbama objasne zašto su to učinili, velike su šanse da se ona uvaži i postupak obustavi. Kako neslužbeno doznajemo, radnici u kadrovskoj službi u nedjelju su već dobili poruku kojom ih Tomislav Debeljak poziva da s pažnjom pročitaju sva očitovanja koja stignu, a od nekih od njih može se čuti i kako smatraju da je riječ o legitimnom pravu poslodavca da se posluži taktikom „podijeli, pa zavladaj“.

 

Naši sugovornici bliski upravi kažu kako nije do kraja jasno zbog čega su radnici prosvjedovali na dan kada im je uplaćena plaća, za što je uprava podastrijela dokaze, i to u vrijeme kada se to još nije moglo nazvati kašnjenjem, osim ako to nije neki „skriveni interes“. Što točno, nitko ne želi reći. No, može se čuti da je dio radnika moguće nezadovoljan time što brodogradilište više ne radi sa kooperantima, kada su najteže poslove u škveru radili radnici iz BiH, ili Rumunjske, odnosno, povremeno naši ljudi. Sada te poslove moraju raditi svi, a to je problem, smatra Uprava. Također, kažu kako radnike očito smeta to da bi plaća ubuduće trebala ovisiti o ostvarenom učinku, koji nadgledaju kontrolori. Uveden je, naime, drugačiji obračun varijabilnog dijela plaće, slijedom čega su neki dobili manje. Po tvrdnjama uprave, uglavnom 200-500 kuna manje, osim nekoliko pojedinaca kojima to umanjenje iznosi i do 1000 kuna, dok ima radnika koji prijavljuju i 1700 kuna manju plaću. Uprava prosvjed zbog toga smatra neopravdanim i najavljuje da će tako biti i ubuduće, odnosno, da plaće moraju ovisiti o ocjenama šefova, direktora i kontrolorki.

 

Matijašević: Uprava nema pravo mijenjati obračune

 

Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatskle udruge radničkih sindikata, inače i sam bivši radnik škvera, upozorava kako je riječ o proizvoljnom mijenjanju načina obračuna plaće, na koji Uprava nema pravo, slijedom kupoprodajnog ugovora kojim se obvezala na primjenu kolektivnog ugovora koji je vrijedio u bivšem društvu, zbog čega je najavio tužbu protiv Vlade kao prodavatelja, koja je po tome ugovoru dužna voditi računa da se poštuju njegove odredbe. Matijašević kaže kako vjeruje da će situacija u utorak biti riješena, jer je „Debeljak uložio novac u brodogradilište i cilj mu je sigurno da ono normalno radi, a radnicima da zadrže svoja radna mjesta, no kupoprodajni ugovor se mora poštivati“, pri čemu najviše nade polaže u poruku koju je dobio od ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića, o tome da je za početak najvažnije da se smire nemiri te da se sjedne za stol. No, ministar Mrsić u tome sada neće sudjelovati. „To su u ovom trenutku razgovori između poslodavca i sindikata i Vlada se tu ne može miješati“, kaže te dodaje kako je sve zasad prepušteno tome da se sindikati i poslodavac dogovore, pod okriljem Grada i Županije. Nije želio spekulirati oko toga kako vidi šanse za dogovor, niti koji bi trenutak mogao biti „taj“ kada će se Vlada, kao prodavatelj škvera, uključiti.

 

Grmalji u škveru

 

A u ovom je trenutku zapravo vrlo upitno hoće li se Uprava i sindikati uopće naći za stolom, jer u Upravi i dalje odbijaju sjesti sa Šegvićem, a dobar dio radnika želi da ih upravo on zastupa. Doduše, u nedjelju su nas upozorili da „ćemo tek sada vidjeti koliko ljudi njega podržava“ (u kontekstu potpisanih očitovanja na disciplinsku mjeru), što znači da se nadaju da su oslabili njegovu poziciju. Po nekim informacijama, za njega i 20-ak radnika koji su predvodili prosvjed u brodogradilištu više vjerojatno nema mjesta. Navodno su u razgovoru sa splitskim gradonačelnikom Ivo Baldasarom čak i postojale šanse da Debeljak pristane razgovarati i s njim, no dio menađmenta je upozorio da to ne bi bilo dobro zbog radnika koji ga se boje. Radnici u kadrovskoj službi, upravi i računovodstvu u petak su navodno bili u velikom strahu kad je „desetak grmalja hodalo uredima i govorilo im da izađu van i da ih podrže“, kažu naši sugovornici, no iskreno priznaju da se onima koji se nisu odazvali – nije dogodilo ništa. Šegvić im nije uputio niti ružnu riječ.

 

I dok Uprava u svoju korist ističe i to da se od 1800 radnika koji su izašli iz škvera nakon toga gotovo nitko nije pridružio grupici od otprilike 230 prosvjednika, sindikalisti, opet, kažu drugačije. Ozren Matijašević tvrdi kako je istina da ti radnici ionako nisu radili solidarno s onima koji su prosvjedovali, pa je logičan potez bio da ih se pusti, vjerojatno radi procjene da je tako sigurnije. „Taj dan osobno sam bio s njima i činjenica je da nitko nikome nije prijetio, nego je Debeljak hodao okolo po brodogradilištu i govorio radnicima kako im se prijeti. Osobno sam bio do završetka prosvjeda i vidio ljude koji su izali iz brodogradilišta i svi su iskazali podršku prosvjednicima“. Jesu li to učinili samo zbog toga što im je neugodno pred kolegama, ili ih stvarno podržavaju, teško je reći.

 

Neosporna je činjenica da su škverom zavladale emocije. U Upravi kažu kako se radnici još ne mogu suočiti s činjenicom da sada rade kod privatnog poslodavca i da više nema „kako oni hoće“ te da neki u razgovorima još govore: „Škver je naš, to smo mi gradili“, što sami škverani neizravno i priznaju. I sam Šegvić kaže kako pričamo o priči koja je počela prije „92 godine, 8 mjeseci i 16 dana“ te kako je tužno da se nešto što se stvaralo tako dugo nije moglo privatizirati kroz radničko dioničarstvo, što zapravo ukazuje da se neki još bore s tugom.

Poticaji za radno mjesto kod nas veći nego u Srbiji

Autor: / Leave a Comment

“Hrvatska poduzeća u Srbiju su u zadnjih desetak godina uložila 600 milijuna eura, dok su investicije u obrnutom smjeru bile znatno manje. Već smo ranije razgovarali s kolegom Drenislavom Žekićem, direktorom predstavništva Privredne komore Srbije u Zagrebu, i pozvali ga da javi ako ima informacija da tvrtke iz Srbije koje žele ulagati u Hrvatskoj imaju problema, no nije bilo takvih prijava. Vjerojatno zbog toga što postoji interes, ali se malo toga realizira”, kaže za autograf.hr Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost. U četvrtak je predstavio Agenciju na srpsko-hrvatskom poslovnom forumu u Privrednoj komori Srbije (PKS) te pozvao srbijanske tvrtke da ulažu u Hrvatsku.

 

“Tvrtkama iz Srbije, kao i inozemnim tvrtkama koje posluju u Srbiji, Hrvatska može biti vrlo ineresantna. Prije svega, tvrtkama koje žele izaći na europsko tržište i zbog toga im je važno da proizvod bude proizveden u okviru EU, ali i da imaju pristup europskom tržištu od 500 milijuna ljudi. No, mogli bismo biti zanimljivi i onima kojima je u širenju poslovanja potreban poticaj”, kaže. Naime mnogi srpski gospodarstvenici do ovog susreta nisu znali da su poticaji za otvaranje radnog mjesta u Hrvatskoj gotovo dvostruko veći od onih u Srbiji. “Maksimalni poticaji za novo radno mjesto u Srbiji iznose 10.000 eura, a u Hrvatskoj mogu doseći 18.000”, ističe Novinić.

 

Naša je delegacija predstavila novi zakon o poticanju i praćenju investicija te napore koji se ulažu u to da se unaprijedi investicijsko okruženje, a posebno je važno bilo predstaviti i Agenciju. Njena je uloga da investitorima u Hrvatskoj pomogne oko kontakata, potrage za optimalnim mjestom u kojem se može graditi pogon, ili osigurati odgovarajuća radna snaga te da potakne suradnju lokalne uprave i samouprave, pri čemu su dobrodošli svi investitori.

 

Novinić posebno ističe kako je politički dio skupa prošao u izrazito iskrenoj i kvalitetnoj atmosferi, što je svakako značajan poticaj za razgovore investitora. “Važno je i da naši investitori koji posluju u Srbiji ističu kako posluju bez problema. Važno nam je, također, poslati jasnu poruku da su i njihovi investitori u Hrvatskoj dobrodošli te da ćemo tvrtkama osigurati svu potrebnu pomoć i podršku”, kaže Novinić. U pozivu na ulaganja posebno je istaknuo veliki potencijal u projektima u turizmu.

 

Dopredsjednik PKS-a Raša Ristivojević Hrvatsku je ocijenio kao značajnog partnera u političkom i gospodarskom smislu, ali ne samo na bilateralnom planu već i u regiji, javlja Hina. On je istaknuo da je Hrvatska u posljednjem desetljeću uvijek u vrhu prvih 10 država po ukupnoj međunarodnoj trgovinskoj razmjeni Srbije. Po riječima dopredsjednika PKS-a je da se, uz zajedničko sudjelovanje u projektima koje financira Europska unija, gospodarska suradnja može unaprijediti u energetici, metaloprerađivačkoj industriji, trgovini, građevinarstvu, IT sektoru i poljoprivredi, a velika prilika za suradnju je i zajednički nastup na

trećim tržištima.

 

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević istaknuo je kako se obje zemlje trebaju okrenuti izvozu. Po njegovim riječima, srbijanske tvrtke nisu bile jače prisutne u procesu privatizacije u Hrvatskoj jer su se teško mogle nositi s multinacionalnim kompanijama u bankarskom sektoru ili u mobilnoj telefoniji. Sada, smatra Vidošević, postoje dobre osnove za bolje poslovne odnose dviju zemalja.

 

Skup u PKS-u okupio je predstavnike oko 60 poduzeća iz Srbije i Hrvatske, piše Hina. Na početku skupa održan je sastanak hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića sa srpskim i hrvatskim  gospodarstvenicima. Na njemu je postignuta suglasnost da obje zemlje imaju kompatibilna gospodarstva i da bi gospodarska suradnja morala biti što bolja, jer bi to bio pozitivan signal za strane ulagače koji su spremni investirati u regiji.

 

Kako je priopćeno iz Nikolićeva ureda, sudionici skupa suglasili su se i da je ovaj sastanak “svakako bio najvažniji segment dvodnevnog posjeta predsjednika Republike Hrvatske” Srbiji, upravo zbog toga što bi iz gospodarstva morale dolaziti “određene smjernice za bolji život svih građana Srbije i Hrvatske”.

ZOR-om protiv čovjeka

Autor: / Leave a Comment

Oko 500 sindikalaca iz Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), u četvrtak je prosvjedovalo ispred Ministarstva rada i mirovinskog sustava te sjedišta Hrvatske udruge poslodavaca protiv najavljenih izmjena zakona o radu (ZOR) u režiji Ministarstva. Pred Ministarstvom je bilo i “bezobraznih” poruka (jedan transparent sa šakom i podignutim srednjim prstom uz poruku: “Monetizirajte ovo!”); ali i parola za koju je, čini se, i u Hrvatskoj napokon sazrelo vrijeme: “Radnici neće biti robovi!”

 

Dan ranije sindikalci su napustili razgovore o zakonu nakon što se pokazalo da prijedlog dobrano odstupa od onoga kako ga je ministar rada Mirando Mrsić mjesecima najavljivao – kao zakon koji bi trebao liberalizirati uvjete rada, ali i osigurati maksimalnu zaštitu radnika. Naime, prijedlogom zakona ukinuo bi se postojeći sustav otpremnina, odnosno postojeća zakonska odredba po kojoj radnik ima pravo na otpremninu u visini najmanje trećine plaće po godini staža, za svaku godinu staža, i to nakon dvije godine kod poslodavca.

 

Prema tvrdnjama sindikata cilj je Ministarstva da se otpremnine u potpunosti izbace iz Zakona o radu. U praksu bi se uveo tzv. fond za otpremnine, u koji bi se uplaćivao sadašnji doprinos za zapošljavanje te iz toga financirale buduće otpremnine radnika. No to bi pravo imali tek radnici nakon tri godine staža, a šanse da se nešto “ozbiljno” na računu prikupi tek oni koji u sustavu provedu bar 20 godina, pa je nužno osigurati odgovarajuće prijelazno razdoblje za one radnike koji neće biti te sreće, upozoravaju sindikalci. Za njih je sporna i najava ograničenja odštete koju poslodavac mora isplatiti radniku u slučaju sudske presude, sa sadašnjih 18 na šest plaća ubuduće.

 

I dok je ministar najavio da je spreman odustati od odredbe o financijski uvjetovanom otkazu (onomu koji bi poslodavac mogao “uvaliti” radniku ako on ne prihvaća smanjenje plaće), čini se da je vrlo nepopustljiv oko mogućnosti da se pod određenim uvjetima radno vrijeme produlji i na više od maksimalnih 48 sati tjedno. Trenutno ono iznosi 40 sati i do osam sati prekovremenih, no u nekim profesijama u kojima se redovito radi sezonski, moguće je kolektivnim ugovorom najdulje tijekom četiri mjeseca propisati i dulje radno vrijeme, koje poslodavci po sadašnjim propisima moraju platiti kao prekovremeni rad. Time se otvara mogućnost produljenja radnog vremena i do 56 sati tjedno, slijedom čega bi radnici sa šestodnevnim radnim vremenom mogli raditi više od devet, a oni s petodnevnim i više od 11 sati dnevno. Ideja o produljenju radnog vremena u ZOR-u značila bi da se takav rad ne mora tretirati kao prekovremeni, pa ne mora biti niti plaćen ili nadoknađen slobodnim danima.

 

Bez ikakve sumnje, spomenuti su prijedlozi veliki korak natrag za radnike, osobito ako to gledamo u kontekstu postojeće situacije. Naime, stenjanje o tome kako su otpremnine poslodavcima velik teret poprilično je smiješno uzmemo li u obzir da većina malih poslodavaca sigurno nije ugovarala njihove basnoslovne iznose. A ZOR predviđa da radniku pripada trećina plaće po godini staža, najviše do šest plaća, što je doista mala satisfakcija kada se to isplaćuje nekom tko iza sebe ima 20 i više godina kod poslodavca. Istine radi, valja naglasiti da se tomu pribrajaju i plaće za trajanja otkaznog roka, no usporedba tih parametara s prosjekom u zemljama EU-a već je odavno pokazala da je to možda tek sedmi ili osmi problem koji opterećuje konkurentnost. I svakako ne najvažniji.

 

Među prvima su parafiskalni nameti, odnosno raznorazne vodne, spomeničke, komorne i slične naknade koje poduzetnici obavezno plaćaju, a čiji popis i plan smanjivanja nije uspjela napraviti nijedna vlada u posljednjih dvadesetak godina. Problem naših poslodavaca su i vlasti – sve odreda – koje jednostavno ne uspijevaju stvoriti okružje u kojem se može normalno poslovati, pa danas, na primjer, imamo na snazi odredbu po kojoj i mali poslodavci PDV plaćaju po obračunu, iako je neizvjesno kada će i kako posao naplatiti. A obveze prema državi naplaćuju im ovrhom. S druge strane, naizgled pozitivna slika o položaju radnika u Hrvatskoj zapravo se diči prosjekom koji premalo govori o tome kako zaista živimo.

 

Na primjer, izmjene ZOR-a o produljenju radnog tjedna bez plaćanja prekovremenih sati mogle bi se primijeniti na trgovinu, gdje radnici, odnosno mahom radnice, već sada rade u smjenama do 21 sat (a u “supermarketima” i do 22 ili 23 sata), za pišljivih 3500 kuna mjesečno. I velik je problem ako je nađu da sjedi, čak i za blagajnom. Ili na kioske, u kojima žena sa 28 godina staža, uz prodaju novina, naplaćuje režije, prima pakete, isplaćuje gotovinu, kao da je riječ o bankomatu, a u zadnje vrijeme prodaje jeftine tave na koje se ne lijepi hrana i prima fotografije za razvijanje. I sve to za doslovce 3100 kuna, pa samo sanja da preživi još dvije godine do prijevremene mirovine, inače odredbe u zakonu čije je  izmjene ministar Mrsić ovih dana već pustio u javnu raspravu.

 

Ideja tih izmjena, naravno, ide za tim da bi gospođa iz kioska trebala raditi puno dulje nego što planira jer će joj se u suprotnome drastično smanjiti ionako niska mirovina i ugroziti egzistencija. Bar do 65, po 12 sati dnevno. To će, valjda, spasiti naše gospodarstvo. I pogaziti čovjeka.

Sindikati prosvjete traže da se i nastavnicima plati štrajk

Autor: / Leave a Comment

Sindikati zaposlenih u školstvu podržavaju odluku Vlade o isplati punih plaća liječnicima i medicinskim sestrama koji su u rujnu štrajkali, no traže da se i njima plati prošlogodišnji jednodnevni štrajk u obrazovanju, kao i sve buduće akcije ostalih javnih službenika i zaposlenika.

 

Pozivajući se na odluku o isplati pune plaće štrajkačima u zdravstvu, Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod na konferenciji za novinare pozvao je Vladu da na sutrašnjoj sjednici donese odluku o isplati dnevnice prosvjetarima, koja im je prošle godine uskraćena zbog jednodnevnog štrajka.

 

Ne bude li tako, Preporod će tražiti neopozivu ostavku ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića zbog nedosljednosti u tretiranju pojedinih javnih službenika te ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića zbog ‘izravne uključenosti’ u neplaćanje štrajka učiteljima i nastavnicima.

 

Plaćanje štrajka u zdravstvu predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod Željko Stipić ocijenio je prvim neizravnim znakom izlaska zemlje iz krize, jer je Vlada počela plaćati i ono što ne mora te je to očit dokaz da novca ima i da stanje u državnoj blagajni nije tako ozbiljno kako se govori. Promjenu odnosa prema sindikatima nazvao je ‘najboljim socijaldemokratskim potezom aktualne vlasti’ koja je napokon počela uvažavati sindikalne akcije.

 

– Očekujemo, naravno, i da će svi budući štrajkovi u ovoj zemlji biti plaćeni, i u tom smislu naša očekivanja su velika. Ne želimo vjerovati da će Milanovićeva Vlada dati za pravo onima koji joj ovih dana zlobno spočitavaju da jedan ‘aršin’ ima za liječnike, a drugi za učitelje i nastavnike. – Istaknuo je Stipić.

 

I Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, također, traži da se do kraja godine nastavnicima isplati uskraćeni dio plaće zbog štrajka u studenom 2012. godine. U otvorenom pismu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta navode da će, u suprotnom, pokrenuti sva pravna sredstva za ostvarivanje prava zaposlenika u srednjoškolskom sustavu, kojima je Vlada, zbog sudjelovanja u zakonski organiziranom štrajku, umanjila plaće.

 

Predsjednik tog sindikata Branimir Mihalinec u izjavi Hini citirao je riječi ministra rada Miranda Mrsića da će ‘Vlada imati jednak tretman prema svim javnim službama.’.

 

Predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja Vladimir Milošević ocijenio je pak da je plaćanje vremena provedenog u štrajku liječnicima ‘jako dobro’, jer se sindikati sada mogu nadati da će ista praksa biti primijenjena i prema drugim korisnicima državnog proračuna.

 

Upitani za komentar nejednakog tretmana učitelja i liječnika u štrajku, iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta poslali su kratak odgovor u kojem, pozivajući se na odredbe Zakona o radu, navode da se radniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, osim doplatka na djecu, mogu umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.

 

Skida li novi model otpremnina radnike s državnog tereta?

Autor: / Leave a Comment

Iako se već mjesecima priča o novome modelu otpremnina u Hrvatskoj te najavljuje da bi prijedlog novog Zakona o radu (ZOR) uskoro trebao biti predstavljen javnosti, mnogi detalji još nisu poznati. Zna se tek da bi novim sustavom otpremnina bili obuhvaćeni svi novozaposleni nakon što zakon stupi na snagu, za koje će se u poseban fond preusmjeriti sadašnji doprinos za zapošljavanje, i to na račun koji nosi ime i prezime radnika. Radnik bi ta sredstva mogao povući u slučaju da dobije, pa čak i ako sam da otkaz. Ako eventualno ne iskoristi novac s tog računa tijekom radnog vijeka, ili ga djelomice iskoristi, taj bi se novac “pribrajao” računu za isplatu mirovine.

 

Time se skida teret isplate otpremnina s poslodavca u trenutku kada zbog problema u poslovanju mora otpustiti višak radnika i sasvim sigurno olakšava proces restrukturiranja gospodarstva. No po sadašnjim najavama, sredstva bi se mogla povući tek nakon što radnik napuni tri godine radnog staža, što je svojevrsni korak unatrag za radnike koji po sadašnjem ZOR-u imaju pravo na otpremninu nakon dvije godine kod poslodavca. Sindikati ističu kako je spomenuto ograničenje posve neprihvatljivo, ne samo zbog toga što se povećava uvjet staža sa dvije na tri godine, nego zato što danas sve veći broj zaposlenih radi na određeno, po nekoliko mjeseci, nakon kojih su neko vrijeme bez posla. Sličan je slučaj i s onima koji povremeno rade preko ugovora o djelu.

 

Tako bi se moglo dogoditi da radnik ima sredstva na računu, ali ih ne može koristiti kada dobije otkaz kod trećeg ili četvrtog poslodavca i novac mu doista treba, jer će uvjet od tri godine staža ispuniti tek za pet ili šest godina, dok bi oni koji daju otkaz nakon tri godine imali to pravo.

 

Povoljnije za one s dugim stažem

 

Osim što bi mogao olakšati restrukturiranje, novi model otpremnina mogao bi biti povoljan za radnike s duljim stažem, koji su sada primali otpremninu temeljem ZOR-a, jer ih ne bi “kačila” odredba po kojoj otpremnina može iznositi najviše šest plaća, osim ako to kolektivnim ugovorom, pravilnicima ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.

Najveći “dobitnik” svakako bi mogao biti državni proračun jer bi se ovakvim sustavom ukinula potreba da država jamči isplatu minimalnih otpremnina i isplaćuje ih u slučaju kad je poslodavac u stečaju i u stečajnoj masi nema dovoljno novca da se naplate radnička potraživanja

 

Po sadašnjim propisima radnici u takvoj situaciji imaju pravo na trećinu plaće za godinu staža, do šest plaća, a ako se ta sredstva ne mogu naplatiti u stečaju, država jamči isplatu minimalnog dijela otpremnine i iz Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u stečaju isplaćuje trećinu plaće o godini staža, najviše do tri plaće. Po novome bi sustavu radnici sredstva od otpremnine imali na računu i ona ne bi ovisila o mogućnosti poslodavca da je isplati, a u slučaju onih s duljim stažem, iznos bi svakako bio veći od današnjeg minimalca.

 

Spomenuti model temelji se na austrijskom Fondu za otpremnine koji je zaživio prije točno deset godina, pa su austrijski stručnjaci u Hrvatskoj nedavno predstavili svoja iskustva. Ona su uglavnom pozitivna, osim što se u praksi pokazalo da postoji potreba za dodatnom zaštitom radnika u prijelaznom razdoblju, osobito onih koji rade povremeno, na pola radnog vremena ili uz minimalnu nadnicu. U Hrvatskoj bi se to, kako sada stvari stoje, bar na neko vrijeme “anuliralo” nastavkom prava na naknadu po nezaposlenosti, pa s time ne bi trebalo biti problema, smatraju stručnjaci.

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt