Usporedno s ratom u Siriji, gdje se pobunjenici bore protiv vojske režima Bashara al-Assada, Izrael vodi svoj rat protiv libanonskog Hezbolaha, starog neprijatelja s kojim je 2006. vodio jednomjesečni rat.

 

Izraelski zrakoplovi upadaju u sirijski zračni prostor i napadaju konvoje ili vojne baze sirijske vojske pod izgovorom da uništavaju napredno oružje koje je bilo na putu prema libanonskoj granici, gdje ga je navodno trebao preuzeti Hezbolah.

 

Tako su 31. listopada, oko 4.30, izraelski zrakoplovi raketirali konvoj vojnih kamiona u kojima je navodno bilo sofisticirano oružje za Hezbolah. Tada su, prema izvješću sirijske državne televizije, poginule dvije osobe.

 

”Meta je bio kamion natovaren oružjem koji je išao iz Sirije u Libanon”, objasnio je agenciji Reuters jedan zapadni diplomat. Pretpostavljalo se, naime, da su na kamionu bile protuzračne rakete ili rakete dugog dometa.

 

I početkom svibnja ove godine izraelski zrakoplovi gađali su jedan sirijski vojni konvoj, u kojemu je, kako su Izraelci ustvrdili, bilo raketno oružje za Hezbolah. U sirijski zračni prostor upali su i početkom siječnja ove godine s istim obrazloženjem.

 

Pri dosadašnjim akcijama Izrael obično ne bi službeno potvrdio napad, sirijska bi vlada prosvjedovala, a Amerikanci, koji ipak znaju što se događa, ne bi ništa komentirali. Sada je, međutim, SAD potvrdio da su Izraelci izveli napad.

 

Ta informacija izazvala je nezadovoljstvo u Izraelu. Tamošnji listovi objavili su komentare kako SAD prodaje njihove tajne. Razlog zašto je Washington prekinuo dosadašnju praksu šutnje mogao bi biti u mirovnom procesu koji je u tijeku.

 

Daleko od očiju javnosti pokušava se dogovoriti mirovno rješenje za Siriju. Sporno je još jedino treba li vođa tamošnjeg režima, Bashar al-Assad, otići prije eventualnih izbora, što najgorljivije traže Turska i Saudijska Arabija, ili se ima pravo natjecati na njima, na čemu inzistira Rusija.

 

U toj situaciji izraelski samostalni upadi u sirijski zračni prostor smetaju Amerikancima. Oni bi mogli isprovocirati druge strane na vojne odgovore Izraelu, što bi moglo negativno djelovati na pokušaj zaustavljanja rata u Siriji, ali i potaknuti rasplamsavanje sukoba u regiji.

 

Vidljivo je to i po reagiranju Irana, koji se smatra zaštitnikom Hezbolaha. Tamošnji je ministar vanjskih poslova diplomatski osudio izraelsko bombardiranje, ali je njegov zamjenik upozorio da će taj napad imati ”ozbiljne posljedice za Tel Aviv”.

 

Politički analitičari drže kako su Sjedinjene Države prilično potresene najnovijom aferom uzrokovanom globalnim prisluškivanjem. Trebat će im mnogo vremena da vrate povjerenje svojih saveznika, ali i javnog mnijenja, koje načelno nije za tako sveobuhvatno špijuniranje.

 

Uz to, imaju još mnogo problema u Iraku, odakle se povukla glavnina američkih snaga, a pogotovo u Afganistanu, kojemu bi SAD sa svojim saveznicima dogodine trebao prepustiti brigu za vlastitu sigurnost.

 

Ni pakistanska vlada, koja je američki saveznik, ne iskazuje baš pretjerano oduševljenje stalnim napadima bespilotnim letjelicama na tamošnje talibane zato što nerijetko stradavaju i civili.

 

Službeni Islamabad nije zadovoljan ni likvidacijom vođe talibana Hakimullaha Mehsuda, koji je bespilotnom letjelicom ubijen u petak, zato što je, kako se govori, bio jedan od rijetkih talibana koji je pristajao na mirovne razgovore.

 

S obzirom na tu situaciju ne iznenađuje što se SAD želi što prije izvući iz priče o Siriji. Najbezbolnije rješenje bila bi mirovna konferencija, no nju nema smisla sazivati prije dogovora, posredovanjem tihe diplomacije, o okvirima poslijeratnog uređenja u toj državi.

 

Stoga je američko prokazivanje izraelskog napada poruka službenom Jeruzalemu kako bi u ovoj situaciji ipak trebao biti taktičniji u svojim aktivnostima usmjerenima na sprječavanje dotoka naprednog oružja Hezbolahu. Amerikanci načelno podupiru zaustavljanje dotoka toga oružja, ali traže više obzira i prema svojim interesima u tom području.