Nebo iznad pet nenaseljenih otoka i tri hridi koje Japanci zovu Senkaku, a Kinezi Diaoyu zadnjih je dana vrlo prometno. Jučer su njime letjeli kineski ratni zrakoplovi, a dan ranije japanski i južnokorejski. U utorak su pak to otočje prelijetali američki bombarderi B-52, tzv. ”leteće tvrđave”.
Bio je to američki odgovor na kinesku odluku kojom su nebo iznad tog otočja proglasili svojom zonom protuzračne obrane. Peking je zatražio prethodnu najavu svih zrakoplova koji prelijeću tim područjem jer će u suprotnome, kako su najavili, primijeniti odgovarajuće mjere.
Budući da nisu reagirali kad su Amerikanci otvoreno ignorirali njihovu odluku, pa ni onda kad su to učinili Japanci i Južnokorejci, prijetio im je gubitak vjerodostojnosti. Stoga su sada tamo poslali svoje zrakoplove kako bi pokazali da misle ozbiljno. Zasad nema izvješća koja bi govorila o bliskim susretima kineskih s jedne te japanskih ili američkih zrakoplova s druge strane. Obje strane očito izbjegavaju doći do te točke sukoba kada sve postaje mogućim.
Sukob Pekinga i Tokija oko spornog otočja traje već tri desetljeća. Kulminirao je prošle godine kad je japanska vlada odlučila otkupiti tri od pet otoka koja su bila u vlasništvu nekoga japanskog poslovnog čovjeka. Kinezi su tražili da se ta prodaja zaustavi, diljem te zemlje tada su održavani prosvjedi, bilo je razbijenih prozora i automobila, napadnute su i brojne japanske trgovine, zemlje su međusobno razmjenjivale prosvjedne note.
Kinezi tvrde da se to sporno otočje spominje u njihovim spisima iz 15. stoljeća, iz čega izvode svoje pravo na teritorij. Japanci pak govore da su otoci stoljećima bili nenaseljeni i zapravo ničiji. Smješteni su dovoljno daleko i od japanskog otoka Okinawe, Tajvana i kineskoga kopna. Potkraj 19. stoljeća japanska je vlada anektirala te otoke i iznajmila ih svom poduzetniku Tatsuhiru Kogi, koji je ondje napravio pogone za preradu ribe i albatrosova perja.
No, prema nekim izvješćima, čak su i tada Japanci tvrdili kako zapravo ne znaju komu pripada to otočje. Sin poduzetnika Kogija je 1940., uoči početka Drugog svjetskog rata, napustio to područje, a od 1945. ti su otoci bili pod američkom okupacijom sve do 1972., kad su vraćeni Japanu. Realnu vlast nad otočjem otad obnaša japanska Obalna straža koja izvodi ophodnje i nadzire to područje.
Kina se aktivnije uključila u tu priču nakon otkrića da se u podmorju nedaleko od otočja Senkaku/Diaoyu nalaze goleme zalihe plina, a moguće i nafte. Obje su zemlje odmah proglasile svaka svoj isključivi gospodarski pojas, čime su to područje prisvojile sebi. Kina je počela tvrditi kako je japansko vlasništvo nad otocima posljedica imperijalnog širenja iz prošlih stoljeća te da zato otoci trebaju pripasti njima. Japan je ustrajan u svome stajalištu.
Potporu Japanu daju SAD i, dakako, Južna Koreja. Kina, naime, ima slične granične probleme i u vezi s nekim hridima u Južnom kineskome moru, s Vijetnamom i drugim državama. Peking na taj način pokazuje svoju novu snagu. Ta država posljednjih godina puno ulaže u naoružanje, razvija zrakoplovstvo, posebnu pozornost posvetila je pomorskim snagama, načinili su svoj vlastiti nosač zrakoplova.
Dakako, trenutačno su i dalje tehnološki ispod SAD-a ili Japana, ali vrijeme radi za njih. Kina je iz godine u godinu sve snažnija, ima kontinuiran gospodarski rast i svoju uzlaznu moć želi pokazati, gdje drugdje, nego u svome susjedstvu, i to prema Japanu, koji je u prvoj polovici prošlog stoljeća bio osvajač znatnog dijela Kine.
No, pitanje je koliko će Kina u tome uspjeti. Takvom svojom politikom ujedinila je dalekoazijske zemlje protiv sebe. Iza njih stale su i SAD koje su još prije jednog desetljeća procijenile kako će se u 21. stoljeću glavna borba za moć voditi s Kinom, i to na području Pacifika. Sada se upravo to događa. Ratni zrakoplovi iznad spornog otočja pokazatelj su početka te strateške bitke koja će dugo trajati.