autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kina i Japan na rubu sukoba zbog otočja u Pacifiku

Autor: Marko Barišić / 29.11.2013. Leave a Comment

Nebo iznad pet nenaseljenih otoka i tri hridi koje Japanci zovu Senkaku, a Kinezi Diaoyu zadnjih je dana vrlo prometno. Jučer su njime letjeli kineski ratni zrakoplovi, a dan ranije japanski i južnokorejski. U utorak su pak to otočje prelijetali američki bombarderi B-52, tzv. ”leteće tvrđave”.

 

Bio je to američki odgovor na kinesku odluku kojom su nebo iznad tog otočja proglasili svojom zonom protuzračne obrane. Peking je zatražio prethodnu najavu svih zrakoplova koji prelijeću tim područjem jer će u suprotnome, kako su najavili, primijeniti odgovarajuće mjere.

 

Budući da nisu reagirali kad su Amerikanci otvoreno ignorirali njihovu odluku, pa ni onda kad su to učinili Japanci i Južnokorejci, prijetio im je gubitak vjerodostojnosti. Stoga su sada tamo poslali svoje zrakoplove kako bi pokazali da misle ozbiljno. Zasad nema izvješća koja bi govorila o bliskim susretima kineskih s jedne te japanskih ili američkih zrakoplova s druge strane. Obje strane očito izbjegavaju doći do te točke sukoba kada sve postaje mogućim.

 

Sukob Pekinga i Tokija oko spornog otočja traje već tri desetljeća. Kulminirao je prošle godine kad je japanska vlada odlučila otkupiti tri od pet otoka koja su bila u vlasništvu nekoga japanskog poslovnog čovjeka. Kinezi su tražili da se ta prodaja zaustavi, diljem te zemlje tada su održavani prosvjedi, bilo je razbijenih prozora i automobila, napadnute su i brojne japanske trgovine, zemlje su međusobno razmjenjivale prosvjedne note.

 

Kinezi tvrde da se to sporno otočje spominje u njihovim spisima iz 15. stoljeća, iz čega izvode svoje pravo na teritorij. Japanci pak govore da su otoci stoljećima bili nenaseljeni i zapravo ničiji. Smješteni su dovoljno daleko i od japanskog otoka Okinawe, Tajvana i kineskoga kopna. Potkraj 19. stoljeća japanska je vlada anektirala te otoke i iznajmila ih svom poduzetniku Tatsuhiru Kogi, koji je ondje napravio pogone za preradu ribe i albatrosova perja.

 

No, prema nekim izvješćima, čak su i tada Japanci tvrdili kako zapravo ne znaju komu pripada to otočje. Sin poduzetnika Kogija je 1940., uoči početka Drugog svjetskog rata, napustio to područje, a od 1945. ti su otoci bili pod američkom okupacijom sve do 1972., kad su vraćeni Japanu. Realnu vlast nad otočjem otad obnaša japanska Obalna straža koja izvodi ophodnje i nadzire to područje.

 

Kina se aktivnije uključila u tu priču nakon otkrića da se u podmorju nedaleko od otočja Senkaku/Diaoyu nalaze goleme zalihe plina, a moguće i nafte. Obje su zemlje odmah proglasile svaka svoj isključivi gospodarski pojas, čime su to područje prisvojile sebi. Kina je počela tvrditi kako je japansko vlasništvo nad otocima posljedica imperijalnog širenja iz prošlih stoljeća te da zato otoci trebaju pripasti njima. Japan je ustrajan u svome stajalištu.

 

Potporu Japanu daju SAD i, dakako, Južna Koreja. Kina, naime, ima slične granične probleme i u vezi s nekim hridima u Južnom kineskome moru, s Vijetnamom i drugim državama. Peking na taj način pokazuje svoju novu snagu. Ta država posljednjih godina puno ulaže u naoružanje, razvija zrakoplovstvo, posebnu pozornost posvetila je pomorskim snagama, načinili su svoj vlastiti nosač zrakoplova.

 

Dakako, trenutačno su i dalje tehnološki ispod SAD-a ili Japana, ali vrijeme radi za njih. Kina je iz godine u godinu sve snažnija, ima kontinuiran gospodarski rast i svoju uzlaznu moć želi pokazati, gdje drugdje, nego u svome susjedstvu, i to prema Japanu, koji je u prvoj polovici prošlog stoljeća bio osvajač znatnog dijela Kine.

 

No, pitanje je koliko će Kina u tome uspjeti. Takvom svojom politikom ujedinila je dalekoazijske zemlje protiv sebe. Iza njih stale su i SAD koje su još prije jednog desetljeća procijenile kako će se u 21. stoljeću glavna borba za moć voditi s Kinom, i to na području Pacifika. Sada se upravo to događa. Ratni zrakoplovi iznad spornog otočja pokazatelj su početka te strateške bitke koja će dugo trajati.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: Amerika, autograf.hr, B-52, Diaoyu, Japan, Kina, Marko Barišić, Okinawa, Peking, SAD, Senkaku, Tajvan, Tatsuhiro Koga, Tokio

Dogovor velesila i Irana o nuklearnom programu

Autor: Marko Barišić / 25.11.2013. Leave a Comment

Nakon deset godina napetosti, međusobnih prijetnji i sankcija, svjetske velesile i Iran postigli su jučer u Ženevi povijesni dogovor o nuklearnom programu te zemlje. Iran je pristao ograničiti neke od svojih nuklearnih aktivnosti u zamjenu za ublažavanje međunarodnih sankcija vrijednih sedam milijardi dolara.

 

Pozdravljajući taj povijesni iskorak, američki predsjednik Barack Obama rekao je da taj dogovor uključuje ”stvarna ograničenja koja će nam pomoći spriječiti  Iran u nakani proizvodnje nuklearnog oružja”. Iranski predsjednik Hassan Rouhani ustvrdio je kako se tim sporazumom njegovoj zemlji priznaju ”nuklearna prava”, dodavši na nacionalnoj televiziji kako Iran nikada nije niti nastojao proizvesti nuklearno oružje.

 

Sporazum ima nekoliko ključnih točaka važnih za tehničku provedbu dogovorenog. U prvoj se govori da će Iran zaustaviti obogaćivanje urana iznad razine od 5 % kako ne bi mogao biti upotrijebljen za istraživanje u vezi s oružjem te će reducirati svoje zalihe urana obogaćenog više od te razine.

 

Drugo, Iran se obvezao omogućiti pristup međunarodnim inspektorima uključujući i svakodnevne posjete nuklearnim postrojenjima Natanz i Fordo. Treće, obustavlja se daljnji razvoj postrojenja u Araku, za koje se vjeruje da je mogao proizvoditi plutonij. I četvrto, Iranu se olakšavaju postojeće sankcije u vrijednosti od 7 milijardi dolara, uključujući i trgovanje zlatom.

 

Sporazum će trajati šest mjeseci, a za to vrijeme vodit će se neprekidni pregovori o preostalim spornim pitanjima. Konačni dogovor postignut je u ranim jutarnjim satima u nedjelju, u okviru tzv. skupine 5 plus 1, koju čine pet stalnih članica Vijeća sigurnosti (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska) plus Njemačka.

 

Američki državni tajnik John Kerry rekao je da će taj sporazum cijelu regiju učiniti sigurnijom za njihove saveznike, uključujući i Izrael. Međutim, izraelski premijer Benjamin Netanyahu taj dogovor ocijenio je kao ”povijesnu pogrešku” ponavljajući kako njegova zemlja zadržava pravo ”braniti samu sebe”.

 

Netanyahu je pokušao lobirati u Moskvi i Washingtonu protiv tog sporazuma, ali nije uspio. ”Danas je svijet postao puno opasnijim mjestom jer je najopasniji režim na svijetu napravio značajan korak prema dobivanju najopasnijeg oružja na svijetu”, poigravši se riječima izjavio je Netanyahu, koji je pojasnio kako je Iran tim sporazumom dobio što je želio: znatno ublažavanje sankcija i zadržavanje znatnog dijela vlastitog nuklearnog programa.

 

Sporazum su pozdravili iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, koji je rekao kako se time Teheranu priznaje pravo na obogaćivanje urana na njegovu tlu, ali i vodstvo Europske unije koje je poručilo kako je sada najvažnije da se sporazum dosljedno primjenjuje. Provedbu sporazuma nadgledat će povjerenstvo sastavljeno od predstavnika obiju strana koje će imati pristup svim nuklearnim postrojenjima u svako doba.

 

Ovaj dogovor pokazuje da su se ostvarile tvrdnje analitičara koji su novog iranskog predsjednika Rouhanija predstavljali kao reformatora i osobu sklonu dijalogu. Iako je u međuvremenu dao nekoliko ”čvrstih” izjava u vezi s iranskim nuklearnim programom, čini se da je ipak shvatio kako je za njegovu zemlju, teško pogođenu sankcijama i političkom izolacijom koja traje već desetljećima,  sada najvažnije pokrenuti proces njezina povratka u međunarodne okvire.

 

Prvi je korak u tome smjeru učinjen. Nakon šest mjeseci vidjet će se rezultati, a ako se Teheran bude pridržavao dogovora, tada će se postupno skidati i ostale sankcije, poput onih o zabrani prodaje nafte, koje teško pogađaju iransku ekonomiju. Ovim sporazumom zadovoljna je i Bijela kuća. Njezina taktika sankcija i nuđenja pregovora sad je napokon dala rezultate.

 

Valja podsjetiti da je Obama odmah po dolasku u Bijelu kuću Teheranu nudio posebno partnerstvo i mjesto prirodnog hegemona u regiji odrekne li se ambicija o proizvodnji nuklearnog oružja. Prijašnji iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad sve je te prilike prokockao. Njegov je nasljednik Rouhani, čini se, odlučio krenuti drugim putem.

 

Velesile su čvrsto stale iza toga dogovora jer svakoj od njih osim političke, pruža i ekonomsku korist. Međutim, valja ipak znati kako je ovo tek prvi, iako dakako povijesni, korak u pravome smjeru.

Filed Under: Američki trokut, Azija, Svijet Tagged With: autograf.hr, Iran, John Kerry, Mahmoud Ahmadinejad, Marko Barišić, nuklearno naoružanje, SAD, sankcije, Teheran

Obamino pismo Karzaiju za novi sigurnosni pakt

Autor: Marko Barišić / 23.11.2013. Leave a Comment

Afganistanska tradicionalna skupština, Loya Jirga, odlučuje u Kabulu o novome sigurnosnom ugovoru sa SAD-om za razdoblje nakon 2014. godine, kada bi trebala otići većina stranih vojnika koji se nalaze u toj zemlji. Prema nacrtu tog ugovora, u Afganistanu bi nakon 2014. trebalo ostati oko 15 tisuća stranih vojnika s istim ovlastima i imunitetom od kaznenog progona kao i dosada.

 

Mnogim Afganistancima to se ne sviđa, posebice onaj dio koji stranim vojnicima dopušta upadati s oružjem u kuće civila u potrazi za teroristima. Također im je sporan i imunitet od kaznenog progona koji imaju strani vojnici u njihovoj zemlji. O toj temi razvila se ozbiljna debata. Bilo je, naime, mnogo slučajeva da su zbog upada u kuće stradali brojni civili.

 

Kako bi udobrovoljio starješine plemena te članove parlamenta i predstavnike civilnog društva, koji čine Loya Jirgu, njih oko dvije tisuće, američki predsjednik Barack Obama poslao je pismo afganistanskom čelniku Hamidu Karzaiju. U njemu je obećao kako američke snage neće ulaziti u afganistanske kuće osim u ”iznimnim okolnostima”, kada su ugroženi životi američkih državljana.

 

Pojedine dijelove pisma Karzai je citirao pred Loya Jirgom. ”Mi ćemo poštovati nepovredivost i dostojanstvo Afganistanaca u njihovim domovima, kao i njihov svakidašnji život, baš kao što to činimo za naše vlastite građane”, napisao je Obama. Također se obvezao štititi afganistansku nezavisnost, teritorijalnu cjelovitost i nacionalno jedinstvo uz potpuno poštovanje suvereniteta te zemlje.

 

Nakon toga izlaganja članovi Loya Jirge povukli su se u manje skupine kako bi raspravili o detaljima tog nacrta ugovora. Talibani su se već oglasili da ne prihvaćaju ostanak stranih vojnika u svojoj zemlji. Ako Loya Jirga prihvati taj ugovor, onda on ide pred afganistanski parlament, koji treba odlučiti o njemu.

 

Amerikanci traže da se taj ugovor potpiše do isteka ove godine. Sadašnji predsjednik Hamid Karzai zalaže se za odgodu potpisivanja tog ugovora barem za šest mjeseci, kada se trebaju održati predsjednički izbori. Na njima se, nakon isteka dvaju mandata, on neće kandidirati, ali želi da novi predsjednik sudjeluje u toj odluci.

 

Pred izaslanicima Loya Jirge Karzai je bio otvoren. Rekao je kako Amerikancima ne vjeruje, ni oni nisu imali povjerenja u njega, i to pokazuje proteklih deset godina. ”Ja sam se borio s njima, a oni su vodili propagandu protiv mene”, rekao je. Loya Jirga svoju bi odluku trebala donijeti najkasnije u nedjelju.

 

Amerikancima bi bilo jako važno da ih, baš kao i prije u Iraku, ostane u toj zemlji dovoljan broj kako bi, kako to vole reći, držali situaciju pod kontrolom. Sigurnost u Afganistanu već je uglavnom prepuštena domaćim snagama, međutim, bez njihovih snaga ta krhka sigurnosna struktura vjerojatno bi se brzo urušila.

 

Afganistancima je glavni problem ovlast dana stranim vojnicima da nenajavljeno, naoružani i uz uporabu oružja kad im se to čini potrebnim, mogu upadati u kuće, pretraživati ih, izvoditi ljude, satima ih ispitivati, i to bez ikakvih objašnjenja. Pri takvim upadima često je stradavalo civilno stanovništvo.

 

Također, Afganistanci traže prestanak bombardiranja iz zraka, tijekom kojih nerijetko stradavaju deseci nevinih ljudi. Američka administracija nedavno je u tajnosti počela voditi pregovore i s talibanima. Cilj Obamine administracije jest uključiti jedan dio njih u novu vlast. Ti se pregovori održavaju u Katru, a zasada nisu rezultirali znatnijim pomacima.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: Afganistan, autograf.hr, Azija, Barack Obama, Hamid Karzai, Kabul, Loya Jirga, Marko Barišić, pismo, SAD

Al Qaida udarila na iransko veleposlanstvo u Bejrutu

Autor: Marko Barišić / 20.11.2013. Leave a Comment

Sirijski rat širi se i na susjedni Libanon. U dvostrukome samoubojičkom napadu na iransko veleposlanstvo u Bejrutu, glavnom gradu Libanona, jučer je poginulo najmanje 22 ljudi, a više ih je od 140 ranjeno. Među poginulima je i kulturni ataše iranskog veleposlanstva.

 

Odgovornost za napad preuzela je, kako prenosi BBC, sunitska džihadistička grupa Brigade Abdullaha Azzama povezana s Al Qaidom, koja je potvrdila da su ”dvostruko mučeništvo” počinila dva pripadnika libanonskih sunita. Libanonski dužnosnici tvrde da je prvi samoubojički napad izveo samoubojica na motociklu koji se zabio u vanjski zid iranskog veleposlanstva. Nakon toga zbio se drugi napad sa samoubojicom u automobilu.

 

Libanonski suniti bore se od početka rata u Siriji na strani pobunjenika protiv režima tamošnjeg predsjednika Bashara al-Assada. Dio tih grupacija povezan je s terorističkom mrežom Al Qaidom. Međutim, Iran, koji je pretežito šijitska država, te proiranski Hezbolah iz Libanona, stali su na Assadovu stranu. Hezbolah se aktivno uključio u borbu protiv pobunjenika kada je sirijskoj vojsci pomogao ponovno zauzeti granične prijelaze s Izraelom na Golanskoj visoravni.

 

U prvo vrijeme činilo se da je samo pitanje vremena kada će Assadov režim pasti, no zadnjih mjeseci njegove snage preuzimaju nadzor nad sve više sirijskog područja. Čak su došle u blizinu grada Aleppa, koji je od početka bio pobunjenička utvrda. Navodno Hezbolahovi borci sudjeluju u borbama kod Damaska i Aleppa.

 

Otkako je počeo sirijski rat, već su se nekoliko puta u Bejrutu sukobili libanonski šijiti i suniti. U svibnju prošle godine na ulicama Bejruta i Tripolija vodili su se pravi oružani sukobi između pobornika i protivnika Assadova režima. S jedne i druge strane bilo je mrtvih i ranjenih, podmetane su bombe i tek je libanonska vojska, kada je izišla na ulice sa svojim teškim oružjem, uspjela smiriti taj sukob kako ne bi prerastao u otvoreni rat.

 

Međusobni su napadi, međutim, nastavljeni. U jednom od njih ubijen je jedan od glavnih sunitskih oponenata Assadovu režimu, u srpnju ove godine automobil bomba eksplodirao je u blizini Hezbolahova sjedišta i tada su ranjeni desetci ljudi, u kolovozu je bomba podmetnuta u automobil ubila 27 osoba, a desetci su ranjeni u šijitskoj četvrti u Bejrutu.

 

Izvjestitelji s mjesta događaja govore da nakon jučerašnjeg napada sigurnosne snage izvlače ozlijeđene dok Hezbolahovi borci pretražuju svakoga tko želi ući na to područje. Prije nekoliko dana njihov vođa Hassan Nasrallah rekao je da će njihovi borci ostati u Siriji koliko god bude potrebno.

 

Iranski je veleposlanik za napad optužio Izrael, međutim, iz Jeruzalema su uzvratili kako njihova zemlja nema ”nikakva udjela” u tom incidentu. Napad su osudili Sirija i britanski ministar vanjskih poslova William Hague.

 

Rat u Siriji tako poprima i oblike vjerskoga, međumuslimanskoga, obračuna. Assad je pripadnik alavitske islamske manjine, podupiru ga šijiti koje predvodi Iran, a protiv njega su sunitske zemlje, primjerice Turska i Egipat. SAD, Rusija i druge velesile, čini se, odlučile su pričekati ishod rata kako bi tek onda organizirale mirovnu konferenciju na kojoj će se odlučiti o poslijeratnom uređenju te zemlje.

 

Trenutačno Assadove snage napreduju, sada kontroliraju cestu koja iz Damaska vodi do mora, međutim, još je velik dio Sirije pod kontrolom pobunjenika, koje je Zapad, po svemu sudeći, prestao otvoreno podupirati kad se ustanovilo da se na njihovoj strani bore brojne grupacije bliske Al Qaidi.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: Abdullah Azzam, Al-Qa'ida, Alepp, autograf.hr, Bashar al-Assad, Bejrut, Brigada, Damask, Golanska visoravan, Hezbolah, Iran, Libanon, Marko Barišić, rat, Rusija, SAD, Sirija, svijet, William Hague

Kina ukida radne logore i iznimno dopušta drugo dijete

Autor: Marko Barišić / 16.11.2013. Leave a Comment

Na plenarnoj sjednici kineske Komunističke partije odlučeno je da će se ukinuti radni logori, iznimno dopustiti rađanje drugoga djeteta te ublažiti odredba prema kojoj će se određivati zločini za koje je propisana smrtna kazna, objavila je u petak tamošnja državna novinska agencija.

 

Plenum, koji čini 205 najmoćnijih ljudi kineske Komunističke partije, zasjeda od nedjelje, a prioritet su, kako se i najavljivalo, neviđene gospodarske reforme kojima bi se kineskoj ekonomiji, koja nakon desetljeća iznimno visokog rasta polako posustaje, dao novi zamah.

 

Lani izabrani predsjednik kineske Partije Xi Jinping, koji je i predsjedao plenumom, pokušava ublažavanjem policijske represije i stroge politike kojom se roditeljima dopušta da imaju samo jedno dijete te smanjenjem osuda na smrtnu kaznu popraviti sliku te zemlje u međunarodnoj javnosti, koja je kada je riječ o političkoj slobodi i ljudskim pravima, sve samo ne blistava.

 

Radni logori uvedeni su u Kini još 1957. Njihov je tvorac vođa kineske revolucije Mao Zedong. U početku su u njih zatvarani njegovi politički protivnici, no poslije su služili za pritvaranje svih koji su se usudili proturječiti sustavu. Tako su ondje završavali pripadnici vjerskih manjina, borci za ljudska prava, a na kraju i narkomani i prostitutke.

 

Tim logorima prošlo je na stotine tisuća ljudi. U njih se samo na osnovi procjene lokalnih vlasti, dakle bez suđenja, mogao strpati gotovo svatko, i to na čak četiri godine. Uvjeti u tim logorima, koje su vlasti u Pekingu nazivale “prostorima za ponovnu edukaciju s pomoću rada”, bili su poražavajući.

 

Pritvorenici su trpjeli svakojake torture i maltretiranja, budili su ih u 4.15 i uz polusatnu stanku za objed i higijenske potrebe oko podneva morali bi raditi do 17 sati. Mjesečno su dobivali naknadu u protuvrijednosti devet kuna. U tim logorima izrađivali su se različiti predmeti koji su poslije prodavani na zapadnome tržištu.

 

Tako je, prema pisanju Daily Maila, prije nekoliko godina jedna Amerikanka u plišanom medvjediću pronašla poruku nekog kineskog radnika na engleskom jeziku. “Gospodine, ako katkad kupujete ovaj proizvod, ljubazno vas molim da pismo proslijedite Svjetskoj organizaciji za ljudska prava. Tisuće ljudi koje su u progonu pod vladom Komunističke partije bit će vam zahvalne na tome i sjećat će vas se zauvijek”, pisalo je u poruci.

 

Kad je pismo objavljeno, čelnica Human Rights Watcha za Kinu nije mogla potvrditi autentičnost te poruke, ali je dodala kako je prilično uvjerena da je u tom kampu upravo onako kako je napisano u pismu. Tijekom zadnjih nekoliko godina u te logore odvedeno je oko 50 tisuća ljudi. Nakon odluke donesene na plenumu oni bi sada napokon trebali biti slobodni.

 

Plenum je također ublažio strogu politiku prema kojoj se roditeljima dopušta da imaju samo jedno dijete, koja je u Kini uvedena 1979. radi kontrole porasta broja stanovnika. Kina trenutačno ima više od 1,3 milijarde stanovnika. Sada se obiteljima u kojima je barem jedan partner jedino dijete u obitelji omogućuje da imaju još jedno, drugo dijete. Dosad je to bilo dopušteno samo bračnim partnerima koji su oboje jedinci te onima koji žive u ruralnim područjima.

 

Kineske obitelji koje se odluče na dugo dijete mimo tih pravila morat će državi platiti novčanu kaznu zbog toga. Siromašniji plaćaju manje, nekoliko tisuća juana, a bogatiji, koji ne mare za tu državnu zabranu, dobiju astronomske kazne.

 

Mediji su tako prenijeli kako je jedan bogati poduzetnik 2007. morao za dijete “viška” platiti 66 tisuća juana, što je bilo oko 67 tisuća američkih dolara. “Bez obzira na to je li netko bogat ili siromašan, svatko bi trebao biti jednak pred zakonom kada je o planiranju obitelji riječ”, objasnio je taj slučaj tadašnji čelnik Nacionalne komisije za planiranje obitelji.

 

Što se tiče ublažavanja odredbe prema kojoj će se određivati zločini za koje je propisana smrtna, nije objavljeno na koje će se zločine točno odnositi. Vlasti u Pekingu kriju podatke o broju izvršenih smrtnih kazni. Zadnji je podatak dala jedna američka udruga za ljudska prava, prema kojoj je u Kini 2011. pogubljeno 4000 ljudi.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: autograf.hr, dijete, Human Rights Watch, Kina, Mao Zedong, Marko Barišić, partija, Plenum, radni logori, Xi Jinping

Rekordan urod maka u Afganistanu

Autor: Marko Barišić / 14.11.2013. Leave a Comment

Ove godine očekuje se rekordan urod maka u Afganistanu. Prema izvješću Ujedinjenih naroda, ta zemlja proizvest će čak 36 posto više opijuma nego lani. Poljoprivredne površine zasijane makom premašuju 200 tisuća hektara i očekuje se urod od 5500 tona, čime će biti osjetno premašena globalna potražnja za tim narkotikom.

 

Afganistan proizvodi 90 posto opijuma u svijetu, a dobrom urodu maka ove godine pogodovale su i vremenske prilike. Paradoks je što većina afganistanskog opijuma dolazi iz pokrajine Helmand, koju nadziru britanski vojnici, poslani onamo da spriječe uzgoj maka i proizvodnju opijuma. U toj pokrajini čak polovica obradivih površina zasijana je makom iz kojega se dobiva opijum.

 

Šef UN-ova ureda za droge i kriminal u Kabulu Jean-Luc Lemahieu rekao je, kako prenosi BBC, da bi se uzgoj maka, iz kojega se dobiva opijum, dogodine mogao i povećati jer je upitno slanje stranih vojnika na to područje tijekom 2014. Budući da je mnogim lokalnim stanovnicima opskrba stranih vojnika hranom i ostalim potrepštinama izvor prihoda, ne dođu li dogodine vojnici, u potrazi za sigurnim prihodom i ti ljudi mogli bi se okrenuti uzgoju maka.

 

Ti podaci upozoravaju na potpunu destrukciju afganistanskog društva. Ne postoji vlast koja bi uspostavila autoritet, posvuda je raširena korupcija, nešto što bi se zvalo privredom zapravo je apstraktna imenica, a posljedica takva stanja i beznađa jest to da gotovo milijun stanovnika te zemlje redovito konzumira drogu.

 

Kako bi smanjili proizvodnju opijuma, Amerikanci su svakom stanovniku Afganistana koji bi na svojoj njivi odlučio uzgajati neku poljoprivrednu kulturu isplatili novčani poticaj. U početku je bilo kakvih-takvih rezultata, no s vremenom je projekt propao jer je isplativije bilo zemlju zasijati makom nego nekom poljoprivrednom kulturom, prihodi od maka bili su višestruko veći.

 

Zanimljivo je pratiti i statističke podatke o tome koliko je hektara zasijano makom. Primjerice, 1994. pod tom kulturom bilo je manje od 75 tisuća hektara, 2001. uzgoj maka bio je gotovo iskorijenjen, idućih godina proizvodnja je postupno rasla da bi 2007. makom bilo zasijano gotovo 200 tisuća hektara, potom je idućih nekoliko godina uzgoj maka smanjen, a rekordna po broju zasijanih hektara bila je ova godina – čak 209 tisuća hektara je pod makom.

 

To potvrđuje da je ilegalno gospodarstvo postalo dominantno u usporedbi sa zakonitim poslovima. UN-ovo izvješće donosi i policijske podatke, prema kojima je policija uništila dio površina zasijanih makom i zaplijenila određene količine droge, bilo je čak i uhićenja čelnih ljudi opijumske industrije, no uzgoj maka i proizvodnju opijuma nije moguće iskorijeniti.

 

UN-ovi stručnjaci smatraju da bi za bilo kakav pomak nabolje kada je riječ o smanjenju uzgoja maka trebalo najmanje 10-15 godina, i to uz uvjet da se stabiliziraju političke i sigurnosne prilike i uspostavi vlast koja neće poticati korupciju i bezakonje. Ljudima bi trebalo ponuditi legalne poslove koji će im osigurati siguran i stalan izvor prihoda od kojih će moći živjeti i prehranjivati obitelj.

 

Takav rasplet, ako je suditi po ovoj rekordnoj godini u proizvodnji opijuma te mogućim još većim prinosima iduće godine, još nije na vidiku. Tisuće hektara zasijanih makom, kako se čini, i dalje će biti najvažniji temelj afganistanskoga gospodarstva.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: Afganistan, autograf.hr, BBC, Jean-Luc Lemahieu, mak, Marko Barišić, opijum, Ujedinjeni narodi, UN

Stotine tisuća Filipinaca čekaju pomoć kako bi preživjeli

Autor: Marko Barišić / 12.11.2013. Leave a Comment

”Pomozite nam, mi trebamo hranu”, stoji na jednom od natpisa ispisanim velikim bijelim slovima na betonu. Namijenjen je helikopterima i malim zrakoplovima koji nadlijeću to područje opustošeno razornim tajfunom Haiyan. Od njih, iz zraka, očekuju pomoć jer su ceste i ostala infrastruktura potpuno razoreni. Ako ih ne primijete danas, možda će bolje sreće biti sutra.

 

Stotine tisuća ljudi na Filipinima traže hranu i vodu kako bi preživjeli. Slike snimljene iz zraka svjedoče o apokaliptičnim prizorima. Dokle oko seže samo su ruševine, uzduž cesta još su deseci mrtvih. Neslužbeno se govori o deset tisuća mrtvih i dvije tisuće nestalih. Na nekim mjestima žrtve oluje pokapaju se u masovne grobnice.

 

Statistika je poražavajuća. Razornim tajfunom pogođeno je više od 9 milijuna ljudi, oko 500 tisuća smješteno je u prihvatne centre, dio je pronašao spas kod rodbine, a velik dio, možda i najveći, još je među ostacima svojih nekadašnjih staništa.

 

Ljudi samo čekaju pomoć. Potres im nije ostavio ništa. Sve je poharao, nema struje i vode, ničega. Stoga su im sve nade uprte u humanitarne organizacije. Filipinska vojska pokušava prokrčiti putove i ceste kako bi se pomoć mogla dostaviti unesrećenima.

 

U ovakvoj situaciji dovoljne su i glasine o dolasku pomoći da se dogodi stampedo. Tako su u zračnoj luci u Taclobanu tisuće nesretnika pohrlile kad se pročulo da stiže pomoć. Učestale su i pljačke. Među prvima su Filipincima u pomoć priskočili Amerikanci, zatim Australci, Kanađani, Britanci, Indijci.

 

U tamošnjim medijima odmah su se pojavile rubrike ”Kako možemo pomoći”. Objavljivani su brojevi na koje se mogla uplatiti donacija, sugeriralo se što se može darovati preko Crvenog križa ili drugih humanitarnih organizacija. Američki predsjednik Barack Obama još je u nedjelju poručio kako SAD šalju znatnu humanitarnu pomoć i spremni su učiniti još više.

 

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zatražio je od svojih specijaliziranih agencija da ”hitno reagiraju kako bi pomogli ugroženima”. Javila se i Europska komisija s donacijom od 3 milijuna eura. Popis nije konačan. Napokon se oglasio i Hrvatski Crveni križ, objavljujući broj računa za pomoć unesrećenima na Filipinima.

 

Novinari s terena donose priče o ljudskim sudbinama. Tako je veliku pozornost privuklo rođenje male djevojčice u porušenoj zgradi zračne luke u Taclobanu. Dobila je ime Beatrize, po svojoj baki, koju su dva dana prije odnijeli golemi valovi.

 

Tu je i priča o Jenny Dela Cruz iz Taclobana. U osmom je mjesecu trudnoće. Izgubila je 11 članova svoje obitelji uključujući i dvogodišnju kćer. Suočena s očajem iza sebe i novim životom koji bi uskoro trebala donijeti na svijet, kaže da jedino što se može učiniti u ovakvoj situaciji jest ”preživjeti dan”.

 

Mnogi su poginuli u moru kamo su ih odvukli ogromni valovi. Na nekim područjima bili su visoki i 15 metara, udari vjetra dosezali su 275 kilometara na sat, nosili su i rušili sve pred sobom. Iza sebe ostavili su pustoš, tisuće mrtvih i stotine tisuća raseljenih. Mrtve treba pokopati, a preživjelima pomoći. ”Mi trebamo hranu”, očajnički je natpis upućenim onima koji ga žele vidjeti.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: autograf.hr, Ban Ki-moon, crveni križ, Filipini, Haiyan, hranu i vodu, Marko Barišić, SAD, Tacloban, UN

Katastrofalna oluja pogodila Filipine, stotine mrtvih

Autor: Marko Barišić / 10.11.2013. Leave a Comment

Strašna tragedija pogodila je Filipine. Vjerojatno najsnažnija oluja u povijesti, supertajfun Haiyan, koji su Filipinci nazvali Yolanda, opustošio je središnje dijelove te zemlje i ostavio za sobom pustoš. Prema podacima koji su počeli stizati iz nepristupačnih dijelova otoka, na Filipinima je poginulo više od 10 tisuća ljudi. Stotine tisuća ostale su bez krova nad glavom, a pojedini dijelovi zemlje posve su razoreni.

 

Najteže su pogođene pokrajina Leytete i grad Tacloban na obali. Crveni križ je tijekom petka javljao da je najmanje tisuću mrtvih u moru pokraj Taclobana te još 200 u pokrajini Samar. Tacloban je sravnjen sa zemljom. Snimke objavljene nakon prolaska tajfuna prikazuju razrušene ulice, zgrade bez krovova i zidova, automobile razbacane na ulicama.

 

Gotovo sve kuće u Taclobanu, u kojemu živi 220 tisuća ljudi, uništene su, a svako je drvo u gradu prepolovljeno. Tijela plutaju poplavljenim ulicama, nema ni struje ni vode, a u prekidu su i telefonske veze. Prilazne ceste kojima bi mogla stići pomoć pod vodom su ili zakrčene naplavljenim ili srušenim drvećem. Uništena je i obližnja zračna luka.

 

Televizijske snimke prikazuju stanovnike koji su se vratili u svoje uništene domove i očajni promatraju što je od njih ostalo. Djeca plaču u skloništima. Jedna majka govori kako joj se u jednom trenutku dijete istrgnulo iz ruke i više ga nije vidjela. Traži i ostale članove svoje obitelji.

 

Papa Franjo je putem Twitera u subotu pozvao katolike da mole za žrtve stradale u razornom tajfunu. “Sve vas molim da mi se pridružite u molitvi za žrtve tajfuna (Haiyan/Yolanda,) posebice za one na Filipinima”, napisao je papa u poruci na engleskom jeziku koja je odmah prevedena i na ostalih osam jezika.

 

Haiyan je najjača tropska oluja koja je dosad pogodila Filipine. Vjetar je puhao brzinom od 315 kilometara na sat, a pojedini udari dosezali su čak 380 kilometara na sat. Tajfun je nosio sve pred sobom. Krovove, ljude, automobile, u jednoj crkvi, u koju su se ljudi sklonili misleći da je sigurna, pronađeno je 20 poginulih.

Za sada nitko točno ne zna koliko je ljudi stradalo. Žrtve se još pronalaze pod ruševinama, obitelji prijavljuju svoje nestale članove. U spašavanju sudjeluju i vojska i hitne službe. Strahuje se da bi broj žrtava mogao biti puno veći. Komunikacija sa stanovnicima iz najteže pogođenih područja uopće nije moguća.

 

Čelnik UN-ova tima za procjenu katastrofa rekao je da je posljednji put ovakvo stradanje ljudi i uništavanje vidio nakon tsunamija u Indijskom oceanu, kada su stradali deseci tisuća ljudi. Filipinske vlasti pokušavaju osigurati smještaj za stotine tisuća ljudi koji su ostali bez krova nad glavom. Problem je dostava hrane i vode za piće za tisuće Filipinaca koji su ostali bez svega.

 

Nakon što je poharao središnje filipinske otoke Leyte i Samar, a potom udario u sjeverni dio pokrajine Cebue te prešao preko otoka Boracaya i Mindora, tajfun Haiyan je, nakon što je s 5. oslabio na 4. kategoriju, krenuo prema Vijetnamu. Tamo se u svojim kućama zabarikadiralo milijun ljudi, a gotovo 300 tisuća ljudi evakuirano je iz najugroženijih područja.

 

Filipine na godinu pogodi dvadesetak oluja i mnoge odnesu brojne žrtve i počine veliku materijalnu štetu. Haiyan je 24. oluja ove godine. Iako je danima najavljivan njezin dolazak, mnogi nisu očekivali da će biti ovako razorna. Prije oluje evakuirano je više od sto tisuća ljudi, škole koje su bile najizloženije zatvorene su, obustavljeni su polasci brodova te zrakoplovni letovi. Unatoč tome, tajfun Haiyan skrivio je katastrofu.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: autograf.hr, Boracay i Mindor, Cebua, Filipini, Leyte, mrtvi, papa Franjo, Samar, supertajfun Haiyan, Yolanda

Kineski komunisti protiv političkih reformi u zemlji

Autor: Marko Barišić / 09.11.2013. Leave a Comment

U Pekingu ovaj vikend zasjeda Središnji odbor Komunističke partije Kine. Taj skup dvjestotinjak najmoćnijih dužnosnika te najmnogoljudnije zemlje na svijetu trebao bi odgovoriti na pitanje kojim će smjerom Kina ići u sljedećem desetljeću.

 

U najavama tog skupa, inače zatvorenoga za javnost, Yu Zhengsheng, koji se smatra četvrtim u hijerarhiji Stalnoga odbora Politbiroa KP-a, rekao je da Kinu očekuju dosad “neviđene” reforme. One će biti opsežne, vrlo snažne i kao nijedne do sada, kazao je Zhengsheng objašnjavajući kako će to neizbježno dovesti do temeljitih promjena u gospodarstvu i društvu.

 

Dodao je kako su temeljite promjene moguće i u “drugim područjima” i potaknuo analitičare na razmišljanje da se možda novi, osvježeni kineski vrh odlučio za promjene i u političkoj sferi. Kina je, naime, zemlja u kojoj je i dalje na vlasti samo jedna stranka, Komunistička partija, i nema druge mogućnosti političkog angažmana osim kroz njezine strukture.

 

Da javnost ne bi trebala imati iluzija o tome, pobrinuo se sam vrh kineske Partije. Dan prije početka skupa, uz pomoć Instituta za povijesna istraživanja KP-a, objavili su dokument u kojem jasno piše da neće biti nikakve političke reforme, a pogotovo ne one koja bi mogla zaprijetiti njihovoj vlasti. Stranka će, kažu, nastaviti putem “socijalizma s kineskim obilježjima”.

 

To znači da će u Kini i dalje monopol na vlast i političko organiziranje imati Partija. “Oni koji propovijedaju kopiranje zapadnih sustava trebaju znati da će stranka podržati svoje vodstvo”, kaže se u tom dokumentu, u kojem se dakako na nekoliko mjesta spominju domaći i vanjski neprijatelji, velika povijesna dostignuća te vladajući položaj kineske Komunističke partije.

 

Na tome plenumu Središnjeg odbora Komunističke partije Kine većina vremena bit će posvećena planu reformi financijskoga i poreznoga sustava. Cilj je drugu po snazi svjetsku ekonomiju s investicija preusmjeriti na model koji će počivati na rastu potrošnje i usluga. Kina je proteklih godina imala iznimno visok gospodarski rast. No blagodati toga rasta osjećaju se samo kod dijela stanovništva uglavnom u velikim gradovima. Povećao se jaz između bogatih i siromašnih, čak toliko da prijeti stabilnosti kineskoga društva.

 

Partija stoga zadnjih godina pokušava uvesti određene reforme kako bi i ruralna područja Kine, u kojima zapravo vlada bijeda, osjetila te gospodarske pomake. Prije dvije godine podignuta je granica siromaštva s 55 centi na jedan dolar dnevno. Ta administrativna odluka odmah je značila proširenje prava na primanje socijalne pomoći s tadašnjih 27 na 100 milijuna ljudi.

 

Ovim trećim partijskim plenumom nakon prošlogodišnje promjene u vrhu Partije i države nova garnitura pokušat će učvrstiti vlast. Xi Jinping, predsjednik države i glavni tajnik Komunističke partije Kine, želi suzbiti korupciju koja cvjeta na svim razinama, a posebno među partijskim dužnosnicima. Nedavno je tako zbog zloporabe ovlasti na doživotni zatvor osuđen Bo Xilai, jedan od pretendenata na najviše partijske funkcije.

 

Plenum kineskih komunista s velikim se zanimanjem prati u svijetu. Ta je zemlja unatoč jednostranačju zadnjih godina izrasla u svjetsku gospodarsku velesilu. Najveći je kupac američkih obveznica, puno ulože u vojsku, zadnjih tjedana pokazivala je “svoje mišiće” i u sporu s Japanom o suverenitetu nad skupinom otoka u Južnome kineskom moru. Usto, nabavili su i jedan nosač zrakoplova.

 

Unatoč tom napretku, Kina je i dalje ranjiva. Ima neriješen problem Tibeta, s Indijom se spori oko granice, česti su unutarnji nemiri u pokrajini naseljenoj Ujgurima, nema političkih sloboda, no trenutačno je najveći problem u Kini nejednak gospodarski razvoj. Iako analitičari ne očekuju velike promjene jer u toj zemlji već postoje iskristalizirane interesne skupine koje ne žele mijenjati postojeći status quo, partijski plenum trebao bi ponuditi odgovore na gospodarske probleme u Kini.

 

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: Kina, KP, Peking, reforme, Xi Jinping

Misterij Arafatove smrti, otkud smrtonosni polonij

Autor: Marko Barišić / 08.11.2013. Leave a Comment

Izrael je u četvrtak objavio kako nije otrovao bivšega palestinskog čelnika Jasera Arafata koji je umro 2004. godine. ”Nikada nismo donijeli odluku o tome da mu fizički naškodimo”, rekao je ministar energetike u izraelskoj vladi Silvan Shalom, koji je u to vrijeme bio ministar vanjskih poslova i član užeg kabineta vlade.

 

Arafatova udovica Suha u srijedu navečer objavila je da su nalazi forenzičkih testova švicarskoga Sveučilišta u Lausanni pokazali da je umro od trovanja radioaktivnim polonijem. Istraživanja su provedena na uzorcima Arafatovih kostiju, rebrima i zdjelici, ekshumiranima prošle godine.

 

To nije, međutim baš bilo tako. Ili nije sasvim dokazano. Naime, istraživanja su pokazala neuobičajeno visoku razinu smrtonosnog izotopa polonija, čak 18 puta veću od normalne. Arafat je prije smrti progutao smrtonosni radioaktivni polonij, i to nije moglo biti slučajno, potvrdili su švircarski znanstvenici.”Ne možete slučajno ili dobrovoljno apsorbirati  izvor polonija, to nije nešto što se pojavljuje u prirodnoj sredini”, rekao je novinarima Patrice Mangin, direktor laboratorija koji je obavio analizu Arafatove odjeće. François Bochud, direktor Instituta za radiofiziku Sveučilišta u Lausanni potvrđuje da je Arafatu pronađen plutonij, ali ne vjeruje da je Arafat umro od posljedica takva trovanja.

 

Polonij je pronađen i u zemlji gdje je Arafat pokopan. Zbog toga se s velikom vjerojatnošću može tvrditi da je bivši palestinski lider otrovan. I poznati američki forenzičar i patolog Dave Barclay nakon objave tih nalaza ustvrdio je  da je siguran kako je Arafat ubijen. Pitanje je jedino tko je to učinio.

 

Godine 2004. bivši palestinski vođa živio je u svojoj rezidenciji u Ramallahu. Bio je već u godinama, ali relativno dobroga zdravlja. Pozlilo mu je 12. listopada 2004. poslije večere. Osjećao je mučninu i bolove, povraćao je. Njegov osobni liječnik dijagnosticirao je gripu. Kako mu se stanje pogoršavalo, najprije je prebačen u Jordan, a potom u Pariz. Nije mu bilo pomoći. Umro je  11. studenoga 2004. u 75. godini života.

 

Tijekom ekshumacije prošle godine s Arafatova tijela uzeto je 60 uzoraka tkiva. Trećina je predana švicarskim znanstvenicima, trećina ruskoj ekipi koju su angažirale palestinske vlasti, a ostatak francuskoj vladi koja je pokrenula i istragu o njegovu ubojstvu. Sada se čekaju rezultati nalaza iz Moskve.

 

Polonij je vrlo rijedak otrov. Nalazi se u uranu. Do njega se može doći jedino posredstvom vlada. Nije opasan za zdravlje ako se nalazi izvan tijela. Međutim, ako se unese u organizam tekućinom ili hranom, postaje smrtonosnim. Najpoznatiji slučaj trovanja polonijem jest smrt Aleksandra Litvinenka, bivšeg KBG-ova agenta koji je živio u Londonu, a bio je žestoki kritičar vladavine Vladimira Putina.

 

Njemu je, kako je u svojoj optužnici ustvrdio britanski javni tužitelj, prema zapovijedi ruske vlade polonij stavljen u čaj. Nije mu bilo pomoći. Naglo je oslabio, izgubio kosu, počeli su mu otkazivati vitalni organi. Liječnici mu nisu mogli pomoći. Brzo je umro.

 

Nakon objave rezultata o pronalasku polonija u Arafatovu tijelu, dužnosnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO-a) rekao je kako bi se o tome sada trebala provesti međunarodna istraga. ”Polonij posjeduju države, a ne pojedinci, što znači da je ovaj zločin počinila neka država”, rekao je Abu Yousef, član izvršnog odbora PLO-a.

 

Radikalni Hamas, koji pod svojom upravom drži Pojas Gaze, zatražio je od Palestinske samouprave u Ramallahu prekid mirovnog procesa s Izraelom  optužujući ih za Arafatovu smrt. Međutim, Izrael uporno niječe da ima bilo kakve veze s tim. ”Čak i da se radilo o trovanju, u to nije bio umiješan Izrael”, ponovio je Shalom, tadašnji ministar vanjskih poslova u vladi premijera Ariela Sharona, dodajući da je možda ”netko drugi iznutra o tome razmišljao ili imao računicu to napraviti”. Za istražitelje je i to jedna od opcija.

 

Švicarski znanstvenici kažu da se nisu bavili samo time što je uzrokovalo Arafatovu smrt, ali nisu niti zaključili tko ga je i kako ubio. Odgovore na to trebala bi dati francuska istraga, za koju se još ne zna kada bi mogla biti dovršena.

Filed Under: Azija, Ostalo, Svijet Tagged With: autograf.hr, François Bochud, Izrael, Jaser Arafat, Marko Barišić, otrov, Patrice Mangin, radioaktivni polonij, Silvan Shalom, Suha

  • 1
  • 2
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT