U hrvatskim (ne)prilikama i kulturi nesklonim okolnostima, posebno od 90-ih godina, ne samo knjige nego i izdavači imaju svoje sudbine. Zapravo, tužne priče. Podsjetimo na neke.

 

Stipe Šuvar (osnivač i vlasnik izdavačke kuce Razlog), umro prerano pripremajući za tisak sljedeći broj Hrvatske ljevice; Berti Goldstein (osnivač i vlasnik Antibarbarus izdanja) umro je prerano radeći na redakturi i prijevodu filozofskog štiva; Vlado Štokalo (utemeljitelj i vlasnik nakladničke kuće Barbat ) umire prerano ne dovršivši započeti niz povijesnih monografija, iznimne znanstvene i kulturne vrijednosti, a Roland Veble (osnivač i vlasnik izdavačke kuce Veble) umire u pripremi popularnih naslova za predstojeći sajam knjiga.

 

Boško Zatezalo, prošli tjedan, u četvrtak poslijepodne (26. lipnja), nakon radnim obvezama ispunjenog dana, koji je uobičajeno provodio s autorima i urednicima, suradnicima i poslovnim partnerima, zaputio se u obližnji restoran na kraći predah kako bi te večeri u svome knjižarsko-galerijskom centru Fadil Hadžić završio večernji program posvećen knjizi i susretu s autorom. Posve iznenada i neočekivano, okružen dvojicom najbližih suradnika, Boško je klonuo.

Boško Zatezalo, prošli tjedan, u četvrtak poslijepodne (26. lipnja), nakon radnim obvezama ispunjenog dana, koji je uobičajeno provodio s autorima i urednicima, suradnicima i poslovnim partnerima, zaputio se u obližnji restoran na kraći predah kako bi te večeri u svome knjižarsko-galerijskom centru Fadil Hadžić završio večernji program posvećen knjizi i susretu s autorom. Posve iznenada i neočekivano, okružen dvojicom najbližih suradnika, Boško je klonuo

 

Smrt ga je zaskočila ne vodeći računa o svemu onome što je još bilo zacrtano u Boškovoj radnoj bilježnici i planeru, ni o tome koliko je Boško dobroga i značajnoga učinio za knjigu i za naše knjiško bratstvo.

 

I doista, opet se na djelu očitovala ona toliko citirana Matoševa misao o hrvatskoj smrti koja ima više ukusa od hrvatskog općinstva.

 

Vijest o Boškovoj smrti odjeknula je munjevito u tom teškom ljetnom danu ražalostivši mnoge. I njegove kolege i prijatelje, bliske suradnike i poslovne partnere i sve one koji su ga ikad poznavali. Pozivali smo jedni druge toga poslijepodneva ne vjerujući u istinitost strašne vijesti.

 

Bio je hrabar i plemenit čovjek, po rezultatima vodeći i najuspješniji hrvatski nakladnik i knjižar. Čovjek dijaloga u vremenu u kojem dominiraju monolozi i nitko nikoga ne čuje. Pomalo i samozatajan, što je uvijek odlika istinskih stvaralaca, imao je svoj stav i kriterij, ali je uvažavao druge i drukčije, uvijek iskren i otvoren za suradnju.

 

Svoju izdavačku kuću (kao obiteljski kulturni projekt: Vlasta i Boško Zatezalo) osnovao je 1991. i, u prkos nacionalističkom ludilu i ratnim trubama, odredio joj široku izdavačku politiku. Pokrenuo je 10-ak edicija i specijaliziranih nizova. Objavljivao je odgojno-obrazovnu i pedagošku literaturu, slikovnice, rječnike, enciklopedije i likovne monografije.

 

Objavio je na stotine studija i zbornika te nagrađivanih knjiga iz različitih područja humanističkih i društvenih znanosti; objavljivao je poeziju i književne nobelovce, romane, drame, izabrana i sabrana djela naših najboljih književnika; u serijama je objavljivao komercijalne svjetske hitove, ali i recentne knjige iz regije. Pokrenuo je natječaj za najbolji neobjavljeni roman stimulirajući mlade i nadarene autore. VBZ-ove knjige na obje liste (književnost i publicistika) stalno su bile najčitanije i najprodavanije.

Dok su političke elite i nacionalistički lideri između republika bivše nam zajedničke države podizali zidove, onemogućujući razmjenu knjiga i kulturnih dobara, namećući velike carinske i poštanske tarife, Boško Zatezalo i njegov VBZ gradili su mostove i razvijali međunarodnu kulturnu suradnju

 

Dobitnik je nekoliko uglednih nagrada J.J. Strossmayer za najbolja autorska djela i izdavačke projekte.

 

Mnogi VBZ-ovi autori zaživjeli su i na kazališnim daskama, a nekoliko ih je prevedeno na strane jezike. VBZ-ova knjižarska mreža i izdavačka djelatnost prostire se po svim većim hrvatskim gradovima i regionalnim centrima (Sarajevo i Beograd).

 

Dok su političke elite i nacionalistički lideri između republika bivše nam zajedničke države podizali zidove, onemogućujući razmjenu knjiga i kulturnih dobara, namećući velike carinske i poštanske tarife, Boško Zatezalo i njegov VBZ gradili su mostove i razvijali međunarodnu kulturnu suradnju.

 

Zato su VBZ-ovi štandovi od Frankfurtskog do Beogradskog sajma knjiga, od zagrebačkog Interlibera do istarskog Sajma knjiga u Puli, s promocijama i okruglim stolovima – bili najposjećeniji.

 

Tu je Boško sa svojim vrsnim urednicima i suradnicima, s autorima, knjižarima i poslovnim partnerima bistrio ideje, dogovarao nove koprodukcije i izdavačke aranžmane, a u Hrvatsku je dovodio i ugledne svjetske autore. Prije dvije godine izgradio je novu poslovnu zgradu sa svim popratnim službama i uredima, redakcijama, pripremom i dizajnerskim studijom, trgovinom i distribucijom.

Boško Zatezalo cijeloga svog životnog i radnog vijeka bio je posvećen knjizi. Duboko je vjerovao da izdavaštvo i knjižarstvo šire kulturne horizonte i podižu kulturni standard svoje sredine. Boško je bio brižni i odgovorni kapetan VBZ izdavačko – knjižarskog broda s posadom od 80-ak zaposlenih, koji je preživio sve hrvatske Scile i Haribde. Za razliku od mnogih hrvatskih izdavača, VBZ je hrabro i uspješno brodio cijelom regijom

 

U zapuštenoj zemlji, gdje je PDV na luksuznu robu i knjigu isti, gdje Vlada i nadležna ministarstva zadužena za obrazovanje, znanost i kulturu od svih zemalja EU izdvajaju najmanje sredstava za knjigu i duhovnu proizvodnju; u zemlji gdje prosječna obitelj ima po dva mobitela, a godišnje ne kupi niti pročita ni po jednu knjigu; u zemlji gdje se lokalne vlasti natječu u privlačenju i pogodovanju strateškim partnerima (ma što god ta sintagma pokrivala) da otvaraju trgovačke centre, koji rade svagdanom i blagdanom, a u isto vrijeme po općinama i gradovima zatvaraju knjižare i knjižnice – naprotiv i usprkos takvom ekonomskom, političkom i kulturnom okruženju Boško je objavljivao nove knjige, afirmirao nadarene i mlade pisce, otvarao u Zagrebu i po Hrvatskoj nove knjižare i knjižarsko-galerijske centre.

 

Bez obzira na nove medije i digitalne tehnologije (e-knjiga i tzv. kiosk izdanja ) Boško je vjerovao u moć klasične knjige, knjige za djecu  i odrasle, za knjigoljupce i intelektualce, za najširu čitateljsku publiku.

 

Njegovo nakladničko geslo bijaše: Knjiga je tvoj najbolji prijatelj! Baš onako kako je govorio i podučavao Zuko Džumhur: na televiziji se puno toga vidi, na radiju se puno toga čuje, ali u knjigama se sve nađe.

 

Boško Zatezalo cijeloga svog životnog i radnog vijeka bio je posvećen knjizi. Duboko je vjerovao da izdavaštvo i knjižarstvo šire kulturne horizonte i podižu kulturni standard svoje sredine. Boško je bio brižni i odgovorni kapetan VBZ izdavačko – knjižarskog broda s posadom od 80-ak zaposlenih, koji je preživio sve hrvatske Scile i Haribde. Za razliku od mnogih hrvatskih izdavača, VBZ je hrabro i uspješno brodio cijelom regijom.

 

Brod je ostao bez kapetana, ali Boško Zatezalo ga je nasreću i na vrijeme osigurao busolama i postavio mu svjetionike da može nastaviti plovidbu.

 

Boško je zatvorio svoju životnu stranicu, ali VBZ, s njegovom obitelji, novom upravom i suradnicima, nadamo se, nastavlja svoj put.

 

Božo Rudež