Jedan od ključnih argumenata obrane vlade od kritike ovih dana je tvrdnja da su neki ljudi uvijek protiv. Uvijek protiv vlasti i pozitivnih planova. Kritizeri svega postojećeg. Nikad ne vide nešto dobro. Ne razmišljaju pozitivno. Zbog njih propadaju obećanja jer da, intelektualno ili stvarno, nisu saboteri, bilo bi nam bolje. [Read more…]
Smrdi, smrdi, užasno smrdi
U nas se to kaže kad malo dijete ne zna hoće li piškit ili kakit. Nema jasne poruke hrvatskim biračima koji je to program i tko će ga voditi, slikovito je prije točno deset godina bivši premijer Ivo Sanader ocrtao SDP otvarajući kanalizacijski sustav u Cavtatu. [Read more…]
Hoće li Plenković dopustiti da mu ustaški poklič sruši Vladu?
Lijepu je kašu premijeru Andreju Plenkoviću zakuhao ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, najavom da još najmanje pola godine Vlada ne namjerava maknuti ploču s natpisom “Za dom spremni” iz Jasenovca, nedaleko od nekadašnjeg masovnog ustaškog stratišta. Ili je, možda, ministar Bošnjaković, zapravo, izgovorio ono što ne smije premijer Plenković, ispitujući čvrstinu aktualne koalicijske vlade? [Read more…]
Zašto sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku
Unatoč tome što se odgovor na pitanje zbog čega sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku može elaborirati iz više perspektiva, histerija koja je pokrenuta u znatnom dijelu, ponajprije hrvatskih medija nakon same najave da će biti objavljena, zorno svjedoči o potrebi njezinog donošenja.
Situacija u kojoj se s naslovnice Večernjeg lista probija riječ ”Provokacija”, s jedva primjetnim upitnikom na kraju, u kojoj Branka Kamenski organizira još jednu isljedničku seansu u svojoj emisiji i u kojoj se vrijedni novinari brojnih drugih medija pitaju je li riječ o protuustavnom činu, na kraju dovodi do toga da ministrica kulture i predsjednik Vlade govore gluposti o oživljavanju političkih koncepata iz 1945. koji uopće nisu vrijedni spomena.
Sve to, naravno, bez da su pročitali sam tekst deklaracije.
Na djelu imamo paradoks po kojem se potpisnike Deklaracije, čija je intencija bila upravo da depolitiziraju pitanje jezika, optužuje za njegovu politizaciju
Uvažavajući sve navedeno, tragična je istina da živimo u društvu koje ne iskazuje ni minimum demokratske zrelosti, niti ima ikakvu potrebu raspravljati o temama koje ga muče.
Takvo društvo, u kojem vodeći ljudi zemlje lakonski komentiraju stvari o kojima ništa ne znaju, veselo srlja u propast, bez puno glasova razuma koje bi ga moglo zaustaviti. Stoga na djelu imamo paradoks po kojem se potpisnike Deklaracije, čija je intencija bila upravo da depolitiziraju pitanje jezika, optužuje za njegovu politizaciju.
Sve reakcije kojima svjedočimo posljednjih dana govore u prilog upravo toj tužnoj činjenici da je upotreba jezika prije svega političko pitanje kojim se govornicima utjeruje strah od korištenja vlastitog jezika.
Tome je devedesetih godina služila golema produkcija razlikovnih rječnika, tome služi pretežni dio djelovanja Matice hrvatske, koja već dvadeset i sedam godina bezuspješno pokušava pronaći smisao vlastitog postojanja i tome na kraju krajeva služe i silna ispravljanja običnih govornika kojima se već godinama prijekornim riječima ukazuje da ne znaju govoriti vlastiti jezik.
Drugim riječima, jezik je u svim postjugoslavenskim državama državnim projektima pretvoren u političko pitanje, pri čemu Hrvatska u mnogo čemu prednjači na tom polju.
Kad se na koncu pojavila grupa ozbiljnih ljudi koji su naprosto, između ostalog, zaključili jednostavnu stvar kako je riječ o jednom policentričnom jeziku kojeg svatko ima pravo zvati onako kako želi i kako jezik ne može biti argument za ičiju segregaciju, niti kriterij za izražavanje etnonacionalne pripadnosti, te se ljude optužilo za politizaciju jezika i čak za protuustavno djelovanje.
Unatoč tome što se odgovor na pitanje zbog čega sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku može elaborirati iz više perspektiva, histerija koja je pokrenuta u znatnom dijelu, ponajprije hrvatskih medija nakon same najave da će biti objavljena, zorno svjedoči o potrebi njezinog donošenja
Iako je riječ o potpunoj gluposti, njezine razmjere ne možemo razumjeti bez uvida u to iz kojeg uvjerenja proizlaze takvi zaključci.
Govorimo li o hrvatskom slučaju, riječ je o iskrenom uvjerenju sve većeg broja ljudi, potaknutog raznoraznim medijima mržnje i činjenicom da su osobe koje zastupaju takve stavove ušle u vrhove vlasti, da postoji nekakav masterplan za obnovu Jugoslavije, u kojem naravno, što kao plaćenici, što iz uvjerenja, sudjeluju svi koji ne dijele nacionalističke vrijednosti.
To su po nacionalistima svi oni javno istaknuti ljudi koje se etiketira kao orjunaše, komunjare i sl. Vjerovanje u jednu takvu, ne samo teoriju zavjere, nego i notornu glupost, ponajprije svjedoči o kapacitetima onih koji to iskreno misle.
No ovdje je glavni problem što praktično isti diskurs koriste čelni ljudi u zemlji i ne nalaze ništa problematično u tome.
S jedne strane imamo državu sa svim svojim institucionalnim aparatom, koja ulaže maksimalne napore da očuva i afirmira hrvatski jezik, proizvodeći okolnosti u kojima se svojevremeno Ivo Sanader morao izjasniti hoće li neću pisati zajedno ili odvojeno, a s druge strane činjenicu da je grupa nezavisnih intelektualaca, bez ikoga, osim svoga rada i ugleda iza sebe, potpisala jedan neobvezujući dokument.
Jasno je dakle da ne postoje nikakvi racionalni razlozi za ovakvo nacionalističko ludovanje kojem svjedočimo.
U svemu tome je pak po nacionaliste najveća nezgoda što su među potpisnicima neki od najtalentiranijih i najproduktivnijih hrvatskih intelektualaca, znanstvenika i pisaca, kojima možete reći sve na svijetu, ali ne i da se slabo koriste hrvatskim i da ne znaju ništa o jeziku
U svemu tome je pak po nacionaliste najveća nezgoda što su među potpisnicima neki od najtalentiranijih i najproduktivnijih hrvatskih intelektualaca, znanstvenika i pisaca, kojima možete reći sve na svijetu, ali ne i da se slabo koriste hrvatskim i da ne znaju ništa o jeziku.
Stoga je zanimljivo i poučno vidjeti kako se pokušava riješiti taj očiti paradoks, koji potpuno ruši logiku koja se pokušava uspostaviti kao univerzalna.
Prvo ih se etiketira pa potom prešuti, a u međuvremenu se ukinu potpore njihovim knjigama, s nadom da će prestati objavljivati. Tako bi na kraju hrvatska kultura i jezik ostali bez najkreativnijih pojedinaca, što bi omogućilo antitalentima da se razmašu.
Najveća tragedija društva i poraz jezika i kulture je što se ovaj proces upravo uspješno privodi kraju, bez neke velike pobune.
(Prenosimo s portala Telegram.hr).
Hrvati su izmislili trumpizam. Nemojmo se lagati.
Na sve strane ratničke riječi. One nisu moda, lokalni poremećaj, iako smo narod koji voli egzaltirano pretjerivanje. Malo mi njima zapaprimo, pa oni nama, mi uzvraćamo bijesno i osuđujemo ekstremizam u njihovim redovima. [Read more…]
Što bi od KGK ostalo da su je dohvatili engleski tabloidi?
Političarima treba reći da je opasno prikrivati istinu; prikrivanje baš privlači pažnju i interes, daje i sasvim banalnim ljudskim stvarima aureolu neobičnog, čarobnog i zanimljivog. Naravno da je od toga gore otvoreno loše lagati, ali vremenom i u detaljima ta se razlika izgubi. [Read more…]
Upitnici nad 2017. godinom
Godinu na čijem početku su politički manipulatori zazivali reforme, štednju i rezove, ispraćamo, evo, raspravom trebamo li kupovati borbene avione. Ranije smo već kupili haubice, helikoptere i predvidjeli povećan proračun za vojsku. Susjedi su također nabavili avione i višecijevne raketne bacače. [Read more…]
KGK veli da ustaštva nema: je li bezdan hrvatska sudbina?
Nedavno sam u bespućima interneta nabasala na kratak intervju s bosanskim teologom, politologom i publicistom, osnivačem internacionalnog multireligijskog centra “Zajedno” fra Markom Oršolićem. U dijelu tog razgovora veli kako ga je jedan stari franjevac, prijatelj Adenauerov, poučio da nikad ne raspravlja s nacionalistima, jer oni nemaju čula za argumente inače ne bi bili nacionalisti.
Koliko je u pravu Adenauerov prijatelj franjevac uvjerili smo se proteklih dana gledajući srpske i hrvatske nacionaliste slijepe na argumente druge strane.
Burna reakcija srbijanskih dužnosnika na hrvatsko blokiranje Poglavlja 26 izazvala je neprimjerene protureakcije premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
Zaboravljajući kako se u Hrvatskoj svojevremeno reagiralo na sličnu odluku Slovenije, dvojac nije pokazao nimalo empatije za problem pred kojim su se susjedi našli, već su i ovu situaciju iskoristili za produbljivanje razlika i dodatno antagoniziranje naroda osuđenih da žive jedan pokraj drugoga.
Predsjednica je emotivnu reakciju Srbije nazvala ni manje ni više nego retoričkom agresijom kojom Vučić pokušava odvući pažnju od činjenice da Srbija nije spremna ući u Europsku uniju. Treba li uopće napominjati kako je pritom naglasila da u Hrvatskoj ustaštva nema. Blago nama.
Burna reakcija srbijanskih dužnosnika na hrvatsko blokiranje Poglavlja 26 izazvala je neprimjerene protureakcije premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Zaboravljajući kako se u Hrvatskoj svojevremeno reagiralo na sličnu odluku Slovenije, dvojac nije pokazao nimalo empatije za problem pred kojim su se susjedi našli, već su i ovu situaciju iskoristili za produbljivanje razlika i dodatno antagoniziranje naroda osuđenih da žive jedan pokraj drugoga
Bez ikakve namjere da branim neobranjivog Vučića, na dnevnoj bazi mi se čini da Predsjednica i ja živimo u dvije različite Hrvatske.
Ja sam u onoj u kojoj se losos ne nabavlja na tone i u kojoj svako malo mediji pišu i izvještavaju o incidentima koji nama, propagandi usprkos, smrde na ustaštvo, nacizam, fašizam.
Ima ih na tone.
S našom Predsjednicom koja ne bježi od slikanja pod ustaškom zastavom, znate onom čiji grb počinje bijelim poljem, zasigurno se ne bi složio Efraim Zuroff, povjesničar i direktor centra ”Simon Wiesenthal” u Jeruzalemu, koji je u razgovoru što ga je vodio s Mirjanom Rakelom za Radio Slobodna Evropa apostrofirao spomen-ploču postavljenu u Jasenovcu.
Rekao je da je njemu “nezamislivo da se bilo gdje u Hrvatskoj postavila takva spomen-ploča, a pogotovo u Jasenovcu. “Za dom – spremni je uvreda svima koji su izgubili obitelj u Jasenovcu, Jadovnom ili drugim koncentracijskim logorima po Hrvatskoj, kao i onima koje su ustaše poslale u Auschwitz, uvreda je to za sve koji su patili pod ustaškim režimom, jednim od najkrvoločnijih u istočnoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata”, poručuje nam umjesto premijera i Predsjednice po tko zna koji puta Zuroff.
Nema ustaštva tvrdi Predsjednica, pa ju stoga treba jasno i glasno pitati što njoj znači pozdrav uklesan na spomen-ploči u Jasenovcu, što je poklič zbog kojeg je neigranjem i novčanom kaznom sankcioniran nogometaš Josip Šimunić.
Koja to čula imaju funkcioneri Fife, a naša Predsjednica, velika ljubiteljica nogometa, nema pa nema?
Što su crne odore u kojima maršira hrvatska domoljubna desnica, što simboliziraju grbovi na zastavama koji počinju bijelom bojom, što su značili spomenici Juri Francetiću i Mili Budaku u Lici koje je Ivo Sanader zabranio i dao ukloniti.
Mogli bismo tako unedogled nabrajati sporne nazive pojedinih brigada ili ulica, pokliče navijačkih skupina, izgrede mulaca u Splitu koji su pred neki dan od ukradenih kocaka složili svastiku od pet metara, ksenofobni ispad državnoga tajnika koji djecu pripadnika manjina krivi za loš rezultat na PISA testovima, ali čemu kad najodgovornije osobe u državi u tome ne vide problem… Za njih je to tek delikatno pitanje, retorička agresija.
Oni su vjerojatno sretni kad o tome govore iz Srbije, jer je njih lako dezavuirati prošlošću, Srebrenicom, napadom na Hrvatsku, ljutnjom zbog neotvaranja Poglavlja 26.
Nakon njihova istupa vrlo će malo građana Hrvatske progovoriti kritički o tome, jer će odmah dobiti epitet “avvocato del diavolo“, đavoljih odvjetnika neprijatelja i četnika.
Bilo bi divno da možemo odmahnuti rukom i reći da to nije ništa do infantilna svađa unutar obitelji, laž Plenkovićeva pobratima iz bratske pučke stranke izrečena u ljutnji jer su mu brat i sestra, koji su se još prije šest mjeseci kleli u suradnju i pomoć, u presudnome trenutku okrenuli leđa. No, ako nam čula nisu totalno zakržljala, ne možemo.
Ne treba nama nevjerodostojni Vučić – neka njega pučanima Plenkoviću i Grabar Kitarović – vidimo i sami da ni ova hrvatska vlast, usprkos vanjskoj uglađenosti, nije u stanju istini pogledati u oči.
Jednom za svagda prestati koketirati sa simbolima i pobornicima zločinačkog Pavelićevog režima i uhvatiti se u koštac sa svima koji je ucjenjuju glasovima i plaše
Jednom za svagda prestati koketirati sa simbolima i pobornicima zločinačkog Pavelićevog režima i uhvatiti se u koštac sa svima koji je ucjenjuju glasovima i plaše, poput Ante Đapića, da će si uklanjanjem ploča sa spornim sadržajem sebi nanijeti najveću moguću štetu.
Negiranje istine, osporavanje vrijednosti antifašizma na čijim zasadama je i nastala Hrvatska u današnjim granicama, agresivni nacionalizam kojim su dezavuirali sve vrijednosti prošloga sustava – od radničkih prava do bratstva i jedinstva, nasilno izjednačavanje socijalističkog sustava sa zločinačkim ustaškim, sve je to proizvelo današnju situaciju iskopanih rovova iz koje ljudi bez čula teško pronalaze izlaz.
Ako nisu potpuno ogrezli u samoljublju i isključivosti, možda im pomogne još jedna misao iz spomenutog intervjua fra Marka Oršolića koji veli da se svaki nacionalizam budi kao uspavana ljepotica iz bajki, a završava kao monstruozno čudovište iz bezdana!
Je li bezdan hrvatska sudbina?
Plenkoviću je Jasenovac što je Milanoviću bio Bleiburg
Referirajući se na ploču s grbom HOS-a, premijer Andrej Plenković izjavio je početkom tjedna da je ”naravno delikatno da je ovakav spomenik podignut baš u Jasenovcu”. Sastavni dio spomenutog grba je natpis ”Za dom – spremni”, za koji bivši pripadnici HOS-a tvrde da je tek stari hrvatski pozdrav. [Read more…]
Izgubili smo izbore. Ne zauvijek. Manjina ima prava.
U Hrvatskoj danas u političkom govoru svi govore o stabilnosti. Nije to neočekivano i nije prvi put. U vremenima neizvjesnosti, brzih promjena, ratova i migracija to nije čudno. Politička scena se uzburkala nakon izbora, pregovori o vlasti se dramatiziraju, stranke raspadaju, a izabrani zastupnici traže gospodara. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- …
- 10
- Next Page »