Sam Isus, a to su nastavili dokazivati i svjedočiti njegovi sljedbenici, svoju je misiju doživljavao kao ispunjenje starozavjetnih očekivanja. Zato su nam važne njegove riječi o zemlji, Hramu, Jeruzalemu i ostalim za nas važnim pojmovima u sklopu ovog razmatranja. Važne su nam, jer kako rekosmo, glasačko tijelo politike koja podržava američku politiku na Bliskom istoku tvrdi da je obnova izraelske države izravno ispunjenje biblijskih proročanstava i da to kršćani pod svaku cijenu moraju podupirati.

 

Kako Isus može tvrditi da će zemlju baštiniti krotki kad se to nikad u povijesti nije dogodilo? Zemlju su uvijek zadobivali silnici. Misli li se pod ”zemljom” na buduće Božje, mesijansko, kraljevstvo koje je Isusovom misijom inaugurirano, ali još ne i ostvareno? Moguće, no u evanđeljima se kraljevstvo Božje ne povezuje s geografijom već sa srcem

 

Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju (Mt 5.5)

 

Ova je Isusova riječ dio onoga što nam je poznato pod imenom ”blaženstva” iz tzv. Propovijedi na gori. Jedan od preduvjeta postojanja kraljevstva (države) jest teritorij. Bez teritorija kraljevstvo može postojati samo virtualno, ali ne i stvarno. Zato su se kroz svu povijest vodili ratovi i sukobi. Zavladati teritorijem, njegovim blagom i ljudima bio je cilj svakog osvajača.

 

Kako Isus može tvrditi da će zemlju baštiniti krotki kad se to nikad u povijesti nije dogodilo? Zemlju su uvijek zadobivali silnici. Misli li se pod ”zemljom” na buduće Božje, mesijansko, kraljevstvo koje je Isusovom misijom inaugurirano, ali još ne i ostvareno? Moguće, no u evanđeljima se kraljevstvo Božje ne povezuje s geografijom već sa srcem.

 

S tim se uglavnom ne bi složili oni koji su držali i drže da je Božje kraljevstvo moguće uspostaviti tu na zemlji ljudskim trudom. Takvi pokušaji ostvarenja Božje vladavine na zemlji ljudskom snagom nisu završavali samo neuspješno već često i pogubno. Božje se kraljevstvo, kako ga je Isus propovijedao, ostvaruje u ljudskome srcu, te odatle kao kvasac, sol i svjetlo donosi kvalitetu ovome svijetu ne poistovjećujući se ni s jednim političkim poretkom. Odatle se i obećanje ”baštinjenja zemlje”, može razumjeti i kao ”blago krotkima, oni će dobiti svoje srce”, ili ”sretan je onaj koji se daje u Božje ruke, on će pronaći svoje srce”.

 

Za zle ljude zna se reći da su bez srca (bez duše). Staviti svoj život u Božje ruke, znači dobiti srce, dobiti život, uspostaviti odnos sa Stvoriteljem. Kad se danas pogleda zbilja u Izraelu, jasno je da do zemlje dolaze ekonomski i vojni silnici. Moglo bi se čak reći da su krotki (u-kroćeni) sve dalje od posjedovanja palestinske prašine.

 

Blago mirotvorcima, oni će se zvati sinovi Božji (Mt 5.9)

 

Pomirenje je srž Isusova djela. Bar tako tvrde evanđelja i poslanice. Tvrde to Isusovi apostoli, a on sam o svom je djelu govorio kao o ispunjenju Izaijina proroštva o trpećem sluzi (vidi: Izaija 53) koji svojim djelom donosi spas mnogima. Sasvim je očekivano da Isus u svom nauku koji ostavlja svojim sljedbenicima snažno naglasi potrebu mirotvornog djelovanja. Zato, ako tko posjed želi utemeljiti na obećanju, mora prije svega imati na umu da je mirotvorstvo modus operandi.

 

Silom nadvladati protivnika uobičajeno je, ali nije i prihvatljivo za Isusa. Kristovi sljedbenici ne bi trebali podržavati ratne huškače ma na kojoj strani oni bili i slijegati ramenima kad se spomenu trpljenja Palestinaca na Zapadnoj obali i Gazi s uzdahom: ”Ah, to je Božja volja!”

 

Veće od Hrama

 

Pri kraju svoje javne službe Isusu su prišli njegovi učenici opijeni ljepotom Hrama (vidi: Mt 24 , Mk 13, Lk, 21). On im reče da od tog Hrama neće ostati ni kamen na kamenu nerazvaljen (Mk 13.2). I tako bi i tako je i danas. Isus je navijestio razaranje Hrama, no nije za njim žalio, kao što nije rekao ni jednu riječ o njegovoj obnovi ili bar potrebi da ga se poslije obnovi. I baš u toj šutnji nalazimo odgovor na pitanje treba li, prema dispenzacionalističkom vjerovanju i očekivanju, obnavljati Hram. Mislim da to nije potrebno posebno obrazlagati. Za Isusa na mjesto razorenog Hrama dolazi drugi hram. Hram nerukotvoren: ”Ovdje je nešto veće od Hrama” (Matej 12. 1-8).

 

Pri kraju svoje javne službe Isusu su prišli njegovi učenici opijeni ljepotom Hrama (vidi: Mt 24 , Mk 13, Lk, 21). On im reče da od tog Hrama neće ostati ni kamen na kamenu nerazvaljen (Mk 13.2). I tako bi i tako je i danas. Isus je navijestio razaranje Hrama, no nije za njim žalio, kao što ni jednu riječ nije rekao o njegovoj obnovi ili bar potrebi da ga se poslije obnovi. I baš u toj šutnji nalazimo odgovor na pitanje treba li, prema dispenzacionalističkom vjerovanju i očekivanju, obnavljati Hram

 

Da je u kontekstu njegova ponovna dolaska bilo važno obnoviti Hram i sve ono što dispenzacionalisti govore, ne bi li bar nekom slabašnom aluzijom Isus na to upozorio? No on svoj povratak ne povezuje s obnovom Hrama, već s propovijedanjem evanđelja po cijelom svijetu (Mt 24. 14) i time, kako ćemo za koji trenutak vidjeti, polaže temelj razumijevanju povijesti izvan okvira nacionalnoga kraljevstva.

 

Zadnje pitanje njegovih apostola prije njegova odlaska s ovoga svijeta ponovo je bilo: ”Hoćeš li u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo Izraelu?” I ponovo on o tome ne govori ništa, već ih upućuje na naviještanje evanđelja po cijelome svijetu (Djela 1. 6-8). Na čemu onda temeljiti uvjerenje da će se Hram kao fizička građevina obnoviti, ili pak razumjeti Izraelovo kraljevstvo kao religijsku kategoriju?

 

Zašto onda trošiti novac za uspostavu onog bogoslužbenog poretka koji je samome Isusu izgledao dovoljno stran a da za njim nije suzu prolio kad mu je navijestio kraj? Suzu je ispustio zbog ljudi koji, živeći u Jeruzalemu, nisu spoznali što je za njihovo spasenje, čas svog pohođenja (Lk 19.41-44), ali ne i za kamenjem koje će uskoro zadesiti propast.

 

Ako je Isus veći od Hrama, a kršćani vjeruju da jest i da će, kako uči Pismo, a sva vjerovanja kroz povijest opetovano kazuju, Isus ponovo doći ne da obnovi staro, već da inaugurira novo. Očekujući veće, bilo bi nerazumno (ponovo) graditi manje. Očekujući novo, neumjesno je restaurirati staro.

 

U sljedećem ćemo nastavku razmotriti nauk Isusovih apostola o ovom pitanju – o Abrahamovu blagoslovu.

(Nastavlja se)