Uz 70. obljetnicu Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka

U prosincu prošle, 2018. godine obilježili smo 70. obljetnicu Opće deklaracije o pravima čovjeka usvojenu na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. u Parizu.

Bila je to još jedna prigoda da se pitamo o poštivanju i nepoštivanju ljudskih prava u našem društvu i o pravnim i političkim okvirima za to. Prigoda za razgovor o stanovitoj inflaciji javnoga govora o ljudskim pravima (bilo kad većinske skupine nastoje odricati prava manjinskim jer ih, navodno, ugrožavaju, bilo kad manjinske, braneći svoja prava, kadikad agresivno kritiziraju monopoliziranje većinskih skupina). Jednako tako i prigoda za razgovor o posvemašnjem izostanku javnoga govora o pravima najkrhkijih i najobespravljenijih skupina (primjerice, životinja).

Osvrnut ću se, međutim, na dva konkretna obilježavanja obljetnice u kojima sam sama sudjelovala.

Da sam 2013. bila među predlagateljima osoba koje zavređuju priznanje, založila bih se da ga gospodin Ladislav Ilčić ne dobije nagradu. Ne zato što ga ne zavređuje u području za koje ga je i dobio, odnosno za zalaganju za vjerske slobode u odgoju djece, nego zato što je njegov angažman, kao što znamo, uključuje i javno aktivno zalaganje protiv prava manjinskih skupina: prava LGBT osoba i prava žena na artikuliraniju pravnu zaštitu od nasilja

Prvo je bila godišnja skupština Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, nevladine i neprofitne organizacije koja okuplja vjernike i njihove predstavnike različitih vjerskih zajednica, kao i one koji ne pripadaju ni jednoj vjerskoj zajednici koja, kako stoji na njihovoj web-stranici, ima za cilj ”obranu, očuvanje, širenje i oplemenjivanje vjerskih sloboda pojedinaca i vjerskih zajednica kao i unaprjeđenje prava na slobodu savjesti i vjeroispovijesti”.

Svečana skupština Udruge – pod geslom ”Isus izbjeglica i putnik” kojim se htjelo upozoriti na pitanje vjerskih sloboda izbjeglica – održana je 12. siječnja 2019. Njome se obilježilo dvadeset pet godina postojanja Udruge i međunarodni Dan vjerske slobode te su se, kao svake godine, dodijelila priznanja zaslužnim građanima. Ove godine mitropolitu eparhije Zagrebačko-ljubljanskome Porfiriju Periću za promicanje pomirenja, bratoljublja i dijaloga te o. Tvrtku Barunu, ravnatelju Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), za hrabro i velikodušno zauzimanje za one koji su morali napustiti svoj dom.

Ime koje mi je zapelo za uho među imenima dosadašnjih primatelja priznanja Udruge za vjersku slobodu, bilo je ime osobe koja je priznanje dobila 2013. godine. Ladislav Ilčić, predsjednik političke stranke ”Hrast”, Pokreta za uspješnu Hrvatsku i udruge ”Grozd” dobio je priznanje, kako se kaže u obrazloženju, za ”odvažno zastupanje vjerskih sloboda roditelja u odgoju djece”.

Da sam 2013. bila među predlagateljima osoba koje zavređuju priznanje, založila bih se da ga gospodin Ladislav Ilčić ne dobije. Ne zato što ga ne zavređuje u području za koje ga je i dobio, odnosno za zalaganju za vjerske slobode u odgoju djece, nego zato što njegov angažman, kao što znamo, uključuje i javno aktivno zalaganje protiv prava manjinskih skupina: prava LGBT osoba i prava žena na artikuliraniju pravnu zaštitu od nasilja.

Zašto mi je priznanje koje mu je dodijeljeno sporno? Zato što Opća deklaracija o pravima čovjeka počiva na dužnosti, među kojima je prva poštivanje prava drugih. Nemoguće je poštivati jedno pravo (pravo na vjersku slobodu), a osporavati druga prava ta makar se s njima svjetonazorski privatno možda ne slagali.

Zaklada je povodom 70. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima pokrenula kreativni projekt ”Ellie on the Road” posvećen Eleanor Roosevelt, koja je kao predsjednica prvog Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda bila ključna za njezino donošenje 10. prosinca 1948. godine

U jednom intervjuu René Cassin – pravnik, ekonomist i politolog koji je, zajedno s Eleanorom Roosevelt redigirao Univerzalnu deklaraciju iz 1948. – na pitanje: ”Zašto postoji Deklaracija o pravima čovjeka a ne Deklaracija o dužnostima čovjeka?”, odgovorio je: ”Kada dolazimo iz države u kojoj se negiraju prava, ljudi koji dolaze na vlast žele proklamirati svoja prava a ne svoje dužnosti. Deklaracija jasno sadrži načelo dužnosti prema zajednici, tj. prema kolektivu. Ona također sadrži dužnosti prema drugim ljudima: dužnosti poštivanja njihovih prava.”

A na drugo pitanje: ”Slažete li se s time da je prva dužnost u tome da se poštuje pravo drugoga?”, René Cassin odgovara: ”Pravo je poput koverte: ima unutrašnjost i vanjštinu. Vanjština je pravo onog koji daje, a unutrašnjost je dužnost onog koji duguje. Samo, nije riječ o običnoj individualnoj dužnosti čovjeka prema čovjeku, nego o sveopćoj dužnosti”.

Drugo događanje vezano uz 70. obljetnicu Opće deklaracije o pravima čovjeka, projekt je Zaklade za ljudska prava i solidarnost ”Solidarna”.

”Solidarna” je, kako stoji na njihovoj web-stranici, pokrenuta radi ”jačanja autonomije i solidarnosti građanskog djelovanja na smanjenju nejednakosti i širenju prostora prava i sloboda u svim sferama hrvatskog društva”.

Zaklada je povodom 70. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima pokrenula kreativni projekt ”Ellie on the Road” posvećen Eleanor Roosevelt, koja je kao predsjednica prvog Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda bila ključna za njezino donošenje 10. prosinca 1948. godine.

Mladi su zasićeni brojnim informacijama koje ih salijeću i bombardiraju: kako internet, njihov glavni izvor koji ih, međutim, ne uči razlučivati važne od nevažnih informacija, tako i nastavno gradivo kojima ih pune nastavnici sputani nastavnim programom bez da im ostaje prostora i vremena za ono temeljeno što pripada obrazovanju – učenju kritičkom mišljenju

Kroz tematsku foto izložbu koju je osmislila grupa mladih iz Gunje, Siska i Zagreba vizualno se prikazuju temeljne vrijednosti čovječanstva i prava koja nam svima pripadaju kao ljudima u bilo kojem dijelu svijetu, bez obzira na boju kože, spol, seksualnost, vjeroispovijest, socijalni status, jezik, političko ili drugo mišljenje.

Izložba predstavlja serije tematskih autorskih fotografija mladih autora i autorica, odabranih na žiriranom javnom natječaju, na sljedeće teme: dom, privatnost, obrazovanje, rad, solidarnost, kultura i kreativnost, život, jednakost, dostojanstvo, sloboda, sigurnost, odgovornost.

Projekt, koji uključuje tematsku foto izložbu, performance (čitanje biografije Eleanor Roosevelt u prvom licu) prikazivanje filma te radionice, putuje po školama u manjim mjestima u Hrvatskoj kako bi se mladima približio koncept ljudskih prava i odgovornosti koje proizlaze iz njih.

U sklopu projekta smo Vanda Vujanić Šušnjar, glumica kazališta ”Trešnja”, Ivan Blažević iz ”Solidarne” i ja 14. siječnja ove godine bili u Daruvaru, prekrasnom gradiću sa susretljivim ljudima i lijepom gimnazijom. Mene je dopalo voditi radionicu iz haiku poezije.

Koliko je važno da takav projekt dođe među mlade (do sada je Zaklada gostovala u Krnjaku i Daruvaru, a planira obići škole u Gunji, Sisku i drugdje), uvjerila sam se u razgovoru s mladima Gimnazije Daruvar.

Nemoguće je poštivati jedno pravo (pravo na vjersku slobodu), a osporavati druga prava ta makar se s njima svjetonazorski privatno možda ne slagali

Mladi su zasićeni brojnim informacijama koje ih salijeću i bombardiraju: kako internet, njihov glavni izvor koji ih, međutim, ne uči razlučivati važne od nevažnih informacija, tako i nastavno gradivo kojima ih pune nastavnici sputani nastavnim programom bez da im ostaje prostora i vremena za ono temeljeno što pripada obrazovanju – učenju kritičkom mišljenju.

Inteligentni, razigrani, s jedne strane, te pomalo apatični (u smislu da im treba jaki impulsi da bi informacije doista stigle do njih i angažirale ih), s druge strane, mladi gotovo ništa ne znaju o ljudskim pravima i njihovu značenju niti koliko je to znanje važno za njihovo vlastito odrastanje i zrelo snalaženje u društvu.

Prva Deklaracija o pravima čovjeka iz 1789., kao i verzija iz 1948., nisu razgraničili ta dva pojma: dužnost i pravo, te su prvo progovorili o pravima, istodobno hoteći uspostaviti temeljna načela. Zbog te su proturječnosti zapali u jezičnu i idejnu zbrku. A ta je zbrka umnogome dovela do sadašnje političke i društvene pomutnje, usložnjene činjenicom da živimo u pluralističkim društvima globaliziranoga svijeta.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
• S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
• Želim li da se svijet promijeni?
• Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
• Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
• Susret s Irinom iz Mariupolja
• Bio nam dobar Prelazak!
• Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
• Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće
• Sretna još jedna ili nova 2.0 godina

» Svi tekstovi ovog autora