HBK ne izvještava o vatikanskom samitu o pedofiliji

Svijet je brujao o četverodnevnom samitu u Vatikanu na kojem su se, predvođeni papom Franjom, okupili čelnici stotinjak biskupskih konferencija kako bi odgovorili na globalni skandal svećeničkog zlostavljanja djece i maloljetnika/ca.

Javnost je podijeljena; jedni pozdravljaju ovaj samit kao odlučni korak u suočavanju s problemom svećeničkog zlostavljanja, drugi pak tvrde da se radi o spašavanju obraza nakon što je Crkva, zahvaljujući hrabrosti žrtava i istraživačkom novinarstvu, suočena ne samo s problemom svećeničkog zlostavljanja već i sustavnog zataškavanja takvih slučajeva.

Jedni su u porukama samita iščitali iskreno kajanje i želju da se problem sustavno rješava, dok su drugi iščitali relativizaciju odgovornosti klera i hijerarhije.

Javnost je podijeljena; jedni pozdravljaju ovaj samit kao odlučni korak u suočavanju s problemom svećeničkog zlostavljanja, drugi pak tvrde da se radi o spašavanju obraza nakon što je Crkva, zahvaljujući hrabrosti žrtava i istraživačkom novinarstvu, suočena ne samo s problemom svećeničkog zlostavljanja već i sustavnog zataškavanja takvih slučajeva

I jedni i drugi su donekle u pravu.

Za početak valja razjasniti da ovdje ne možemo govoriti o hrabrom obračunu Rimokatoličke crkve sa svećeničkim zlostavljanjem. Ovdje govorimo o suočavanju Crkve s posljedicama raskrinkavanja niza globalnih, sustavno zataškavanih slučajeva svećeničkog zlostavljanja.

Teško se ne zapitati bi li se ovaj samit uopće dogodio da žrtve nisu ustrajno progovarale, a novinari i novinarke marljivo istraživali i raskrinkavali te slučajeve.

Da, problem zlostavljanja djece i maloljetnika/ca nije samo problem Crkve. Ono se događa u obiteljima, školama, sportskim društvima, kako je to naglasio papa Franjo, ali fokus ovog samita je svećeničko zlostavljanje i tu sablazan ne može umanjiti zlostavljanje u drugim okruženjima.

Kao moralni agent u svijetu Crkva bi trebala predvoditi kao moralni primjer, stoga se prvenstveno mora koncentrirati na vlastito dvorište.

Papa se u završnom govoru koncentrirao na zastranjenje pojedinih pripadnika klera ”koji su postali instrument u rukama Sotone”. Sigurno jest da je seksualno zlostavljanje djece i maloljetnika/ca zlo, ali za to nije odgovoran Sotona; za to odgovornost snose pedofili i zlostavljači unutar crkvenih redova i to treba jasno i glasno izreći.

Za zlo i patnju koju su predatori priredili svojim žrtvama nije kriv nitko drugi do samih predatora, a onda i hijerarhija koja je te slučajeve godinama zataškavala. To je odgovornost koju Crkva mora u potpunosti preuzeti na sebe.

Teško se ne zapitati bi li se ovaj samit uopće dogodio da žrtve nisu ustrajno progovarale, a novinari i novinarke marljivo istraživali i raskrinkavali te slučajeve

Ono što svakako treba pozdraviti na ovom samitu je Papin poziv biskupima da se prije sastanka susretnu i poslušaju žrtve u svojim dijecezama i da se na samom samitu saslušaju svjedočanstva.

Treba pozdraviti suočavanje s činjenicom da za rješavanje ovog problema neće biti dostatno zbiti svećeničke redove, već da se treba otvoriti suradnji sa svjetovnim vlastima, što je naglasio i sam papa Franjo.

Svakako treba pohvaliti i činjenicu da su na samitu biskupa među devet ključnih govornika bile i tri žene koje su u svojim govorima ukazale na uzroke i ključne probleme te tako pokazale važnost većeg uključivanja ženskih glasova u Crkvi.

Linda Ghisoni, savjetnica Kongregacije za nauk vjere, upozorila je na važnost uloge laika i nužnost njihovog većeg uključivanja, što je dugo jedna od važnijih točaka rasprava vezanih uz rad i odgovornost Crkve.

Veronica Openibo, afrička opatica, oštro se obrušila na hijerarhijske strukture, ukazala na probleme zloporabe moći, novca, klerikalizma, rodne diskriminacije, uloge žena i laika uopće te upozorila da su osrednjost, licemjerstvo i samodopadnost doveli Crkvu do ovog sramotnog mjesta gdje se sada nalazi.

Valentina Alzraki, novinarka koja dugi niz godina izvještava iz Vatikana, naglasila je kako se nedostatak transparentnosti ne može oprostiti jer je to novi napad na žrtve i suučesništvo sa zlostavljačima. Zatražila je potpunu transparentnost i upozorila da će u suprotnom novinari postati najgori neprijatelji onih koji zataškavaju svećeničko zlostavljanje.

Ti su govori ukazali na ključne točke: nužnost beskompromisnog preuzimanja odgovornosti i transparentnost u procesima rješavanja slučajeva svećeničkog zlostavljanja te na nužnost uključivanja laika i suradnju sa svjetovnim vlastima kako bi se osigurala transparentnost i efikasnost u suočavanju i suzbijanju svećeničkog zlostavljanja.

Jedni su u porukama samita iščitali iskreno kajanje i želju da se problem sustavno rješava, dok su drugi iščitali relativizaciju odgovornosti klera i hijerarhije

Mons. Želimir Puljić prisustvovao je samitu kao predstavnik Hrvatske biskupske konferencije, ali na stranicama HBK ne može se naći ni riječi o tom važnom događaju o kojem bruji cijeli svijet.

Umjesto mjera koje Crkva u Hrvatskoj planira poduzeti sukladno protokolu i napucima sa samita te umjesto ozbiljnog informiranja vjernika i vjernica o tako važnom događaju, Crkva koja je i u Hrvatskoj zataškavala slučajeve svećeničkog zlostavljanja ovih dana u javnosti je prvenstveno zastupljena zbog suludo nebuloznih izjava pripadnika klera.

U jeku suočavanja Crkve sa svećeničkim zlostavljanjem na globalnoj razini u hrvatskoj se javnosti pojavljuju tvrdnje da se najfiniji parfemi rade od pobačenih fetusa (biskup Juraj Jezerinac), da će žene Bog kazniti zbog zavođenja muškaraca i da je djevojka zauvijek izgubila menstruaciju kada je vidjela da joj tata gleda pornografiju (studentski kapelan don Damir Stojić).

U hrvatskoj javnosti ne diskutira se o slučajevima svećeničkog zlostavljanja tako da se u fokus stave žrtve i njihova zaštita, dosadašnji propusti u radu na postojećim slučajevima i mehanizmi koji će pomoći suzbijanje i omogućiti prevenciju problema.

U Lijepoj našoj ništa ne ide bez relativizacije samog problema, pa ćemo u komentarima čitati kako mediji zapravo napadaju ugroženu Crkvu i samo traže načine da svoju mržnju kanaliziraju prema njoj.

U tom žustrom napadu na naš ”pošteni kler” uopće se nije razgovaralo o uzroku problema, a to je prema mnogima u Hrvatskoj ”lavanda mafija”, odnosno gay lobi, tj. ”homoseksualizam”. Jer tko bi bio odgovoran za svećeničko zlostavljanje djece nego homoseksualci. Mogu samo nagađati da su za svećeničko zlostavljanje časnih sestara odgovorne feministkinje.

I uzalud nam trud svirači; možemo pozvati stručnjake/inje da nam tisuću puta objasne kako pedofilija i zlostavljanje djece nemaju veze sa seksualnom orijentacijom, kako zlostavljači mogu biti i heteroseksualci, i homoseksualci i biseksualci.

Za zlo i patnju koju su predatori priredili svojim žrtvama nije kriv nitko drugi do samih predatora, a onda i hijerarhija koja je te slučajeve godinama zataškavala. To je odgovornost koju Crkva mora u potpunosti preuzeti na sebe

Možemo ukazati i na činjenicu da su djevojčice globalno gledajući češće žrtve zlostavljanja nego dječaci i da su zlostavljači djece najčešće bijeli heteroseksualni muškarci, ali – uzalud.

U Hrvatskoj smo stručnjaci u izmišljanju ”utvara”, pa će umjesto pedofila, zlostavljača i hijerarhije unutar čije su se strukture zlostavljanja događala za ove gnjusne zločine biti krivi gay lobi, mrzitelji svega hrvatskog, masonerija i ostala gamad koja se urotila u globalnoj zavjeri protiv naše mile matere Crkve, tradicije i domovine.

Dok se na globalnoj razini od Crkve traži puno preuzimanje odgovornosti, u Hrvatskoj Crkva rado preuzima ulogu žrtve koja se brutalno napada.

Dok ljudi diljem svijeta s velikim interesom prate daljnji razvoj događaja nakon samita u Vatikanu stavljajući u fokus žrtve nasilja, njihovu zaštitu i podršku, nadajući se sustavnijem sankcioniranju tih zločina i efikasnom suzbijanju i prevenciji svećeničkog zlostavljanja, u Hrvatskoj o temi progovara autoritet moralne teologije kojem ideja financijske odštete žrtvama baš i ne leži jer mu na pamet prvo padaju moguće zloupotrebe (Tonči Matulić).

Da ne bi kojim slučajem netko oštetio sirotu nam Rimokatoličku crkvu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• U otporu je spas
• Priziva li vas vaša savjest?
• I muškarci su ljudi
• Kako ćemo postići mir ako u mir ne vjerujemo?
• Priziva li vas vaša savjest?
• Vjerujte nam kada kažemo da boli
• Profesore Raguž: I mi žene smo nasljednice Kristove!

» Svi tekstovi ovog autora