Zamišljam kako fratri u Omišu ovih dana imaju malo više posla oko duhovnog savjetovanja vjernika koji im dolaze uznemireni riječima što su u njihovom gradu izrečene na proslavi obljetnice osnivanja HDZ-a. Ne mislim pritom na vrijeđanja predsjednika Josipovića i njegova oca koji su nazvani đubretom. Makar, zar ne bi bilo sasvim normalno da vjernik, katolik i kršćanin pita svog duhovnika kako da se postavi prema prostakluku političke stranke koja se svako malo poziva na kršćansku tradiciju i kulturu Hrvata. Ne mislim ni na prijedlog ponovnog otvaranja i dopunjavanja Kevine jame koji je Tomislavu Karamarku također dobačen iz hrvatske zajedničarske publike.
Hadezeovci koje se pojedinačno pitalo o proslavi u Omišu nisu, naravno, čuli ni đubretarenje po Josipovićima, ni otvaranje Kevine jame za političke protivnike.
Ali, HDZ nije demantirao Slobodnu Dalmaciju i njenog novinara na terenu, dok je predsjednik stranke na više strana poručio da se treba baviti stvarima ozbiljnijim od toga tko je što na nekom skupu rekao. E, polako, mrki druže Karamarko.
Ako vas nećemo po riječima, po čemu ćemo vas onda suditi prije nego što ste išta drugo napravili? Uz to, nije kod nas dalek put od podlih riječi jednoga do još podlijeg djela drugoga, a nabacivanje govnima u ovoj zemlji nakon napada na kolegu Antu Tomića ionako više nije metafora.
Nažalost, u mnogim obiteljima i životima još uvijek zjape krvave jame iz prošlosti. Punili su ih ustaše, punili su ih i partizani. Ali, kada se na jednom stranačkom skupu čuje povik “U Kevinu jamu s njima!”, povik koji se odnosi na jedno od stvarnih komunističkih stratišta u Dalmatinskoj zagori i na današnje političke protivnike HDZ-a, e nad tim treba stati, razmisliti i o tome razgovarati
“U Kevinu jamu s njima!”
Dakle, zar ne bi bilo normalno da se mnogi hrvatski građani, a osobito kršćani, uznemire kada čuju da 2014. godine u njihovom gradu netko ponovo poziva na punjenje jama živim ljudima i mrtvim truplima?
O tome se mora razgovarati. Možemo to nazvati nepromišljenošću, pijanstvom, euforijom ili kojom god bolešću, ali ne može iz glave izaći nešto čega u njoj nema. Nažalost, u mnogim obiteljima i životima još uvijek zjape krvave jame iz prošlosti. Punili su ih ustaše, punili su ih i partizani. Ali, kada se na jednom stranačkom skupu čuje povik “U Kevinu jamu s njima!”, povik koji se odnosi na jedno od stvarnih komunističkih stratišta u Dalmatinskoj zagori i na današnje političke protivnike HDZ-a, e nad tim treba stati, razmisliti i o tome razgovarati.
Razlog više je potpuno neodgovorno ponašanje političkog čelnika, predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka koji je na takve uzvike, izvještava Slobodna Dalmacija, uzvratio odobravajućim smiješkom i zahvalom na sjajnom bodrenju i podizanju atmosfere.
Takvo bi ponašanje članstva i vodstva trenutno najveće opozicijske hrvatske stranke bilo zlokobno i zastrašujuće čak i da se dogodilo u pet ujutro na kraju teške pijanke u nekoj zabitoj krčmi gdje ih nitko ne bi trebao ni vidjeti, ni čuti. A kamoli usred grada i bijeloga dana na službenom stranačkom skupu.
Karamarkova retorika postaje sve iracionalnija, ratobornija i primitivnija. Čemu, primjerice, služi uzvik: “Neće nama četnički vojvoda pregledavati udžbenike!”?
Kao jedan od glavnih problema Frano Prcela ispravno vidi činjenicu da nova, demokratska i slobodna hrvatska država još uvijek nije sankcionirala ama baš nijedan komunistički zločin i njegove izvršioce. Zato i Karamarko može nastaviti s manipulativnim pretjerivanjima poput tvrdnje da je Udba u svijetu ubijala Hrvate samo zato što su nedjeljom išli na misu
Govori li to ozbiljan političar s ambicijom da nam postane premijer ili to urliče pijani nogometni huligan? Razmotrimo taj slučaj.
Da, aktualni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić u nekom je trenutku doista postao četnički vojvoda zasluživši titulu djelima i riječima kakve su se i očekivale od novokomponiranih četnika 1990-ih. Koliko znam, nisam čuo da je prošao nekakav proces “odvojvođivanja”, ali se danas trudi ponašanjem i govorima ne podsjećati na taj dio svoje prošlosti, što mu ponekad i uspije.
Međutim, što u političkom smislu znači parola “Neće nama jedan četnički vojvoda…”, ma što? U europskom su parlamentu i zastupnici HDZ-a podržali proces pristupanja EU te iste Srbije kojoj je predsjednik četnički vojvoda. Tomislav Nikolić je pred hrvatskim predsjednikom u Beogradu izrekao jednu tvrdnju o hrvatskim udžbenicima.
Po Karamarku Josipović se trebao okrenuti i podviknuti: “Nećeš ti nama, četnički vojvodo jedan, vrijeđati udžbenike!” Umjesto toga u Nikolićev je kabinet iz Zagreba poslan paket tih udžbenika i čitava se Srbija uvjerila da njezin predsjednik i četnički vojvoda naprosto laže. Nije to bilo poniženje Hrvatske, nego u prvom redu funkcije predsjednika Republike Srbije.
I to Karamarko zna, ali ipak računa na to da su članovi njegove stranke i hrvatski birači u prvom redu nacionalno frustrirana, nesigurna, neiživljena i priglupa bića. To je krajnji politički domet Tomislava Karamarka i HDZ-a pod njegovim vodstvom od kojeg ćemo se u predstojećim kampanjama još naslušati povika tipa “neće oni nama ovo i ono…”. A to je zlokobno, jer kad god bi takav diskurs prevladao u politici i društvu, jame su se doista punile ljudima.
Duhovni savjet Frane Prcele
Kada sam zamišljao vjernike uznemirene omiškim skupom HDZ-a, imao sam na pameti nešto treće. I zato sam na kraju našeg razgovora Franu Prcelu zamolio da na trenutak zamisli da je omiški župnik, a ja sam uzeo ulogu vjernika koji nije siguran što da misli o osjećaju Tomislava Karamarka da je Bog ponovo na strani HDZ-a. Prcela nije morao dugo razmišljati što bi na takvo pitanje odgovorio: “Taj bog o kojem govori Karamarko nije moj Bog!”
U srijedu sam pred publikom VBZ-ove zagrebačke knjižare Fadil Hadžić vodio razgovor s dominikancem, svećenikom i teologom Franom Prcelom.
Tog je dana izašla i njegova nova knjiga “Bogozaborav – Razmišljanje o aktualnim izazovima Crkve” u izdanju zagrebačko-sarajevske kuće Synopsis. Jedan od problema koje Prcelini tekstovi detektiraju, analiziraju i traže za njih rješenja je i nikakvo ili selektivno suočavanje s prošlošću/prošlostima.
U toj priči kao jedan od glavnih problema Prcela ispravno vidi činjenicu da nova, demokratska i slobodna hrvatska država još uvijek nije sankcionirala ama baš nijedan komunistički zločin i njegove izvršioce. Zato i Karamarko može nastaviti s manipulativnim pretjerivanjima poput tvrdnje da je Udba u svijetu ubijala Hrvate samo zato što su nedjeljom išli na misu.
Za taj propust u prvom su redu doista krivi komunisti, ali ne samo oni u SDP-u, nego još više oni u HDZ-u jer su ipak malo duže bili na vlasti, počevši od ključnih deset Tuđmanovih godina.
I Karamarko će opet do besvijesti u kampanjama skidati maršala Tita odande gdje nam ga je ostavio Tuđman. No, da se vratim na početak.
Kada sam zamišljao vjernike uznemirene omiškim skupom HDZ-a, imao sam na pameti nešto treće. I zato sam na kraju našeg razgovora Franu Prcelu zamolio da na trenutak zamisli da je omiški župnik, a ja sam uzeo ulogu vjernika koji nije siguran što da misli o osjećaju Tomislava Karamarka da je Bog ponovo na strani HDZ-a.
Prcela nije morao dugo razmišljati što bi na takvo pitanje odgovorio: “Taj bog o kojem govori Karamarko nije moj Bog!” Ljudski i teološki kratko i jasno.
Upamtite ove riječi i ne zaboravite da postoje i takvi svećenici, teolozi, kršćani, katolici i Hrvati. Mislite na to onog dana kada se opet nađe neki biskup spreman ovjeriti učlanjenje Boga u HDZ ili bilo koju drugu stranku. Po mogućnosti još zlokobniju.
(Prenosimo s partnertskog portala Večernjeg lista)
Još tekstova ovog autora:
- Kako je Jure Krišto diskvalificirao Ivicu Šolu
- Senad Hadžijezović je te večeri Zdravku Mamiću jeo iz ruke
- Meštrovićevi Indijanci i Vrelo života
- Dobri ljudi i korona-biznismeni
- Lajkanje i hejtanje su često naša mjera
- Nikada se Plenković nije ispričao za maltretiranje javnosti
- Japanski i hrvatski lajavci
- Propaganda oko filma “Dara iz Jasenovca”
- Ni bombe WWII nisu zaustavile život kao danas COVID-19
- Pamtit ću lice Mire Furlan zamrznuto u užasu i strahu
Gospodine Fontanyi, dajemo Vam prvu opomenu zbog nepoštivanja naših pravila komentiranja. Uredništvo