novinarstvo s potpisom
Ivica Grčar
U vrijeme najveće nezaposlenosti novinar Boris Dežulović je medijskom vlasniku i poslodavcu Marijanu Hanžekoviću 20. lipnja 2015. napisao: ”Prisiljen sam vam otkazati radni odnos sa mnom”.
U nastavku pisma o otkazu Dežulović je objasnio da otkazuje ”radni odnos”, jer u Slobodnoj Dalmaciji kao zaposleni novinar više ne može ”reći istinu i nazivati stvari pravim imenom: popa nazvati popom, bob bobom, kukasti križ fašizmom, a jajašce uši gnjidom”. [Read more…]
Kada je u studenome 2011. Albert Faggian preuzimao najstarije dnevne novine u Hrvatskoj, danas 114 godina star Novi list, u jednome od intervjua kazao da je 1969. označila “početak divnog prijateljstva” s Glasom Istre koji se tada odlučio na dnevno izlaženje u suradnji s riječkim kolegama. Najavio je tom prilikom i skori brak tih dvaju novina – ili, kako je to on pravnički sročio, spajanje u pravni subjekt pod kapom jednoga nakladnika – njega, naravno. Redakcije bi, kazao je tada, ostale iste, na istim lokacijama , ali bi sjedište tog novog pravnog subjekta bio grad na Rječini u kojemu je proveo studentske dane i igrao košarku.
Dok je dogovarao ovaj brak iz interesa između riječkog starca i jogunaste pulske dame u ranim četrdesetima, koja mu je već tada svojim kapricima radila probleme, sumnju i skepticizam tradicionalno nepovjerljivih Riječana umirivao je olakim davanjem obećanja. Tvrdio je da će sačuvati svako radno mjesto, jer su mu, eto, “ljudi uvijek bitniji od businessa“. Čuvat će i od svakojakih pritisaka Novi list, jer su po njemu novine uvijek važnije od svojih vlasnika.
Bio je to melem za uši novolistovaca napaćenih Ježićevim kadrovskim eksperimentiranjima na čelu redakcije koji su rezultirali neuspjelim, skupim sportskim dnevnikom. Sport plus je značajno osiromašio kasu novina čija je naklada već tada krenula padati.
Umjesto političkoga tjednika za koji je ta redakcija 2009. bila potpuno spremna, ekipirana ponajboljim hrvatskim perima, krenulo se sa skupim dnevnikom u gradu bez velike sportske tradicije i navike čitanja takvih tiskovina – i naravno doživjelo težak poraz i gubitke. U kući je to izazvalo međusobna optuživanja, svađe, a u redakciji malodušnost i nepovjerenje u svaki novi projekt. Ubrzo nakon toga uslijedila je prodaja Novog lista. Faustovski pakt Zagrebačke banke s istarskim poduzetnikom. Protuprirodni spoj trgovine i novinarstva.
Ljudima obeshrabrenim neuspjehom ta veličanstvena Faggianova otrcanost o divnom prijateljstvu, ta bogartovska melodramatičnost učinila se uvjerljivijom od ponude dijela riječkih poduzetnika da dokapitaliziraju Novi list i ožive radničko dioničarstvo umrlo ulaskom DIOKI-ja… I bi Faggian!
Pomislili su, usprkos upozorenjima kolega iz Glasa Istre: evo napokon vlasnika kojemu novinarstvo nije “business as usual“! Još kad im je posvetio izložbu u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, na kojoj je izložio 130 radova hrvatskih umjetnika iz svoje bogate zbirke umjetnina, riječima da je u Novom listu izuzetno susretljivo i srdačno dočekan, pa stoga ovo zbivanje posvećuje svim njegovim radnicima, sav je oprez raspršen. Redakcija se rasprostrla pulskome poduzetniku k’o točkasti tepih ispred kamina.
Tko je tada mogao i pomisliti da će ovaj dvometraš infišan sakupljanjem umjetnina u tako kratkome roku načiniti tako impresivnu kolekciju dugova. Samo Faggianove tvrtke Faggianovom Novom listu u ovome trenutku duguju 10,800.000 kuna.
Brak, kojemu je kratkim rokovima prodaje itekako kumovala Zagrebačka banka, bit će vjerojatno okončan međusobnim optužbama i traženjem krivca u onome drugome, a stvar je, rekli bi naši susjedi, “prosta k’o pasulj”. I najljepša prijateljstva pucaju zbog nevraćenih dugova, a najčvršći brakovi raspadaju se zbog nedostatka novca, a gdje neće ovi sklopljeni na brzaka, iz čistog interesa…
Elem, znatno mlađa pulska nevjesta iscijedila je riječkog stogodišnjaka do posljednje kune i sad ga ostavila da se batrga s vjerovnicima i hipotekama na kredite koje je za sve i svašta podizao ovaj ljubitelj ”Casablance“ i slikarstva.
Više, međutim, ne daje intervjue, ne hvali se kako je kreditom Zagrebačke banke od Zagrebačke banke kupio najbolje dnevne novine u Hrvatskoj. Ne hvali kolumniste. Radna mjesta više nisu važna. Vlasnik se nekako ipak sebi pokazao važnijim od svih triju novina zajedno.(Glasa Istre, Zadarskog lista i Novog lista). Ups! Kriva procjena. Preračunao se. Nije lako bit Bogart.
Zalud sad otvorena pisma. Prekasno! Jedanaest milijuna kuna duga treba natući. Zašto se o drugima pisalo, a o sebi šutjelo?
Uzalud pozivanje na slavnu prošlost i Veljka Vičevića koji, uzgred budi rečeno, ne bi čekao nemogućnost isplate plaća da se obrati javnosti. Pismo bi u njegovo vrijeme osvanulo na naslovnici već s prvim zborovima radnika i nepravilnostima vlasnika i ne bi bilo kalkulacije s funkcijama i pozicijama urednika, direktora, voditelja… Sigurna sam!
U Veljkovom Novom listu ne bi djeca umrlih radnika, pa i njegova Tena, godinama čekali na isplatu stipendija koje im po Kolektivnom ugovoru pripadaju, ne bi umirovljenici strepili nad zasluženim otpremninama niti bi, primjerice, Zdravko Zima ovrhom morao naplaćivati zarađeno…
Njegov Novi list pisao je, ratu usprkos, o zločinima, o deložacijama i o privatizacijskoj pljački, suosjećao je sa svojim čitateljima. Kad bi od njih i zatražio podršku i zaštitu, dobivao ju je nevjerojatnom brzinom i u ogromnim količinama upravo zato što nije kalkulirao, što se davao čitateljima, poslu i nama – ekipi. Ne, neka se ne uvrijedi nitko, ali već dugo Novi list nije ni nalik Veljkovom. Izgubio je refleks. Spontanost i suosjećajnost koje su se u njegovo vrijeme njegovale.
I kako god ova priča s najavljenim štrajkom završila, ja od srca bivšim kolegama želim da uspiju, da štrajkom ili bez njega vrate mir i složnost u redakciju, jer će samo na taj način njihova profesionalnost doći do izražaja, samo tako mogu pronaći svog novog Bogarta spremnog na žrtvu za spas novina koje su institucija i o čijem izlaženju ovisi egzistencija gotovo tristo obitelji…
A što se prijateljstva tiče, možda će ova kriza u kojoj se Novi list našao biti obnova jednog divnog prijateljstva – onoga sa svojim čitateljima… Vlasnici dođu i prođu – čitatelji traju.
Kolumna je prvotno bila objavljena na autografu.hr 28. ožujka 2014.
Nakon što je policija prije nekoliko dana počela kriminalističku obradu u Novom listu zbog sumnje na zloporabe ovlasti i sklapanja štetnih ugovora tri člana njegove uprave, u srijedu su se oglasili i radnici tog dnevnog lista. Njihovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
“Novi list utemeljio je Frano Supilo 2. siječnja 1900. godine, a 2014. godine od ožujka pa nadalje, i to vrlo brzo, mogao bi se u povijesnim knjigama zapisati datum kada će Novi list nakon 114 godina prestati s izlaženjem.
Naime, zbog lošeg upravljanja tvrtkom od strane Uprave na čelu s predsjednikom Gordanom Kneževićem te članovima Uprave Albertom Faggianom i Slavenom Žmakom, Novi list je doveden u situaciju da ne može radnicima isplatiti plaće, koje kasne već gotovo dva tjedna, a nedostaje sredstava i za repromaterijal, što bi za posljedicu moglo imati zaustavljanje rotacije u Zvonimirovoj 20a – što se nije dogodilo ni u ratnim vremenima kada je Novi list svakodnevno stizao do svojih čitatelja.
Ono što nije svojevremeno uspjelo ni političkim mračnjacima koji su nastojali ”zaustaviti Reuters” porezima, pokretanjima paralelnih dnevnih novina obojenih ”ispravnom” politikom, moglo bi uspjeti neodgovornom vlasniku i neodgovornoj upravi koja se nije držala osnovnog ekonomskog postulata, a on je očuvanje tvrtke racionalnim vođenjem poslovne politike.
Sadašnji vlasnik ušao je u tvrtku krajem 2011. godine, u trenutku kad je Novi list već trpio posljedice prethodne neodgovorne uprave i kad su se svi radnici dobrovoljno i jednodušno već bili odrekli gotovo polovice svojih plaća, svjesni težine situacije u tvrtki i ne žaleći vlastite žrtve za dobrobit Novoga lista.
Novi list je tada kupljen kreditnim zaduženjem kod Zagrebačke banke u visini od 80 milijuna kuna, s grace periodom od dvije godine, a u međuvremenu se pokazalo da vlasnik taj kredit nije ni počeo otplaćivati – dapače, sve nekretnine Novog lista u Zvonimirovoj ulici, a nekoliko ih je, stavljene su pod hipoteku za dodatne kredite koje je vlasnik podigao u toj istoj Zagrebačkoj banci kako bi namirivao dugovanja drugih tvrtki u svom vlasništvu, Glasa Istre Novine i Glasa Istre Trgovine itd.
Upravo su dugovi njegovih ostalih tvrtki prema Novom listu – u prvom redu Glasa Istre novine – uzrok sadašnjih dubioza Novog lista i poteškoća s likvidnošću, zbog čega radnicima Novog lista ni minimalni iznos plaće za veljaču nije isplaćen, suprotno odredbama Kolektivnog ugovora. Pored toga, zbog dugova Faggianovih tvrtki prema Novom listu, koji iz mjeseca u mjesec rastu i sada su već premašili deset milijuna kuna, ugrožena je proizvodnja osnovnog proizvoda, Novoga lista, kojega građani svakoga jutra očekuju na kioscima.
Uprava Novog lista pritom ne čini ništa kako bi zaštitila interese društva, što je i po zakonu dužna činiti, već isključivo štiti interese većinskog vlasnika, odnosno s njim povezanih tvrtki. Unatoč konstantnom rastu dugovanja tvrtki u vlasništvu Alberta Faggiana prema Novom listu, uprava nije učinila ništa kako bi pokušala naplatiti barem dio dugovanja.
Takve kao što je aktualni vlasnik, socijalno neosjetljive i sumnjivih namjera, naš legendarni glavni urednik iz 90-ih godina, kad je Novi list upisao svoje zlatne dane, Veljko Vičević, istjerao bi nogom u … kao što je učinio i onda kad je desničarska politika, toliko neimanentna Rijeci, pokušala nasilno upasti u Novi list, promijeniti mu lice i uništiti ga na korist nazadne politike. A to ga je koštalo vlastitog života i zdravlja. Koliko god godina da je otad prošlo, Novi list je ostao isti kao kad je Vičević za njega ginuo.
Novi list – to je pošten rad i slobodarstvo, to su stotine ljudi koji rade na najvišoj razini profesionalnog novinarstva, koji imaju stav, koji se ne libe podržavati progresivnu politiku i najviše civilizacijske standarde. Novi list – to su naši kolumnisti i novinari, to su naši urednici koji kreiraju novinski proizvod otvoren svima, to su radnici u tiskari čiji posao tek počinje onda kada naši čitatelji odlaze spavati…
Svi ti ljudi danas su bez plaće – ali ne zato što tiraž ne donosi dovoljno prihoda za njihov pristojan život, nego zato što je netko sjeo na račune Novog lista i gucićevskim prelijevanjem novca iz tvrtke u tvrtku, ugrožava njihovu egzistenciju.
Novi list to nije zaslužio. Pogotovo zato što su njegovi djelatnici još s naznakama prve krize u novinskoj industriji najprije pristali na rezanje najviših, menadžerskih plaća i posebnih ugovora i do 30 posto, a onda su se svi još jednom, 2011. godine, odrekli gotovo polovice svojih plaća – za zajedničku korist. Ako to čitatelji ne znaju, treba reći da radnici Novog lista već gotovo tri godine primaju plaću od 50 posto prethodne, plus minimalac. Taj minimalac sada kasni dva tjedna, a pitanje je hoće li se i da li ikada, isplatiti onaj drugi, veći dio plaće.
Zbog toga, kao i zbog kršenja kolektivnog ugovora, te sumnji u počinjenje kaznenih djela, o situaciji u Novom listu upozorili smo niz institucija, među ostalima i Državno odvjetništvo te Policijsku upravu.
Primjerice, tijekom 2012., 2013. i 2014. godine nisu iskorištena, iako postoje, zakonska sredstva naplate prema dužnicima Novog lista, a kojeg trojica prijavljenih, Albert Faggian, Gordan Knežević i Slaven Žmak, zastupaju pojedinačno i samostalno, kao članovi Uprave Novog lista. Upravo zbog nepostupanja napravljena je šteta jer je ugrožena solventnost tvrtke, a počelo je i s blokadama žiro-računa Novog lista.
Sve tvrtke, podsjećamo još jednom, u vlasništvu su Alberta Faggiana, odnosno njegovog poduzeća Andre d.o.o. Treba istaknuti da Upravu tvrtke Glas Istre novine čine Albert Faggian i Slaven Žmak, koji su istodobno i članovi Uprave Novog lista, vjerovnika. Osnivač poduzeća RTD d.o.o, nakladnika Zadarskog lista, koji duguje Novom listu oko dva milijuna kuna, s tendencijom da se dug poveća, jest, također, tvrtka Andre d.o.o.
Ono što je krajnje opasno za budućnost Novog lista je i činjenica da je Albert Faggian, u razdoblju od kraja 2011. godine, od kada je tvrtka u njegovom vlasništvu – Andre d.o.o. Pula, postala većinski vlasnik Novog lista, na ime i u korist više tvrtki koje su u njegovom stopostotnom ili većinskom vlasništvu, uzimao kredite čija konačna namjena nije sa sigurnošću poznata, ali su za iznose tih kredita upisivana založna prava banaka na nekretninama Novog lista d.d., poduzeća koje je bilo sudužnik po kreditima koje su koristile i druge tvrtke kojima je vlasnik poduzeće Andre, a ne samo Novi list.
Na dan 19. veljače 2014. godine iznos hipoteke na nekretninama Novog lista d.d., ukupno 70.000 četvornih metara, dosegao je svotu od 26,5 milijuna kuna, bez kamata. Za napomenuti je da taj iznos bez kamata predstavlja 31 posto svote za koju je Albert Faggian preko svoje tvrtke Andre kupio većinski paket dionica Novog lista u studenom 2011. godine.
Prevedeno na normalan jezik: kompletna imovina, nekretnine, Novog lista je založena što znači da u slučaju nevraćanja kredita bilo koje od tvrtki koje je Faggian povezao poslovna zgrada, prostorije redakcije i rotacija mogu otići na bubanj ako to bude htjela Zagrebačka banka koja ni u jednom trenutku, iz njoj znanih razloga, nije željela prekinuti ovaj financijski karusel koji je zavrtio Faggian.
Te kreditno-financijske aranžmane raspetljavat će institucije pravne države i vjerujemo da će taj posao odraditi što kvalitetnije i što brže, ali upravo na primjeru tvrtke RTD d.o.o. koja je izdavač Zadarskog lista razvidna je pogubna poslovna politika Alberta Faggiana i članova Uprave prema Novom listu. Nakon što je tvrtka Andre kupila tvrtku RTD. d.o.o. potpisan je, odnosno postoji osnovana sumnja, štetan ugovor koji je za posljedicu imao mjesečni minus u blagajni Novog lista od 60.000 kuna prema izračunima stručnih službi Novog lista.
Iako je i Nadzorni odbor Novog lista tražio raskid takvog ugovora, on je i dalje na snazi, a Novi list trpi štetu. Tročlana Uprava ništa ne poduzima kako bi se to zaustavilo, iako je nastupila šteta u vidu nelikvidnosti zbog koje kasne plaće, a sredstava za repromaterijal ponestaje.
Svjesni činjenice da Albert Faggian nije isplatio kredit kojim je ‘kupio’ Novi list, o svim saznanjima izvijestili smo i upravu te članove nadzornog odbora Zagrebačke banke.
Upozorili smo ih na situaciju koja ozbiljno ugrožava poslovanje društva kao i egzistenciju radnika koji su, podsjećamo, pristali na smanjenje vrijednosti boda od čak 50 posto, pokazavši da su spremni sudjelovati u rješavanju problema koje je za sobom ostavio bivši većinski vlasnik Robert Ježić. Nažalost, unatoč milijunskim uštedama ostvarenim na taj način, izostali su očekivani rezultati zbog toga što novi vlasnik i uprava nisu vodili poslovnu politiku koja bi rezultirala stabilizacijom poslovanja društva.
Važno je napomenuti da je, osim smanjenja vrijednosti boda, i broj zaposlenih u Novom listu u zadnje tri godine smanjen za oko stotinu, kao i da je otkazana suradnja desecima vanjskih suradnika čime su, opet odricanjem radnika, dodatno smanjeni troškovi poslovanja, no ni to, zahvaljujući nerazumljivoj toleranciji uprave prema rastućim dugovima Glasa Istre novina, Glasa Istre trgovine i RTD – izdavača Zadarskog lista, nije omogućilo stabilizaciju poslovanja.
Upravo suprotno, Novi list nikada nije bio u goroj poslovnoj situaciji, zbog čega smo smatrali kako Zagrebačku banku moramo upozoriti na takvo umanjivanje vrijednosti njihove imovine, kao i na ugrožavanje naših radnih mjesta. Učinili smo to već u dva navrata, posljednji put krajem siječnja ove godine, no nikakav odgovor iz banke nije stigao, što ne čudi s obzirom na prijateljske veze predsjednika uprave Zabe Franje Lukovića i Alberta Faggiana.
Upravo zbog toga, na u najmanju ruku neuobičajene aranžmane između Alberta Faggiana i njegovih tvrtki ukazali smo i Hrvatskoj narodnoj banci, odnosno nadzornim službama HNB-a.
Stoga, želimo vas, naše čitatelje, upozoriti da bi jedan dio riječke fraze ‘Kruh, mlijeko i Novi list’ mogao netragom nestati te vas zamoliti za razumijevanje u slučaju poduzimanja sindikalnih akcija kako bi spasili vašu najdražu novinu. U zadnjih nešto više od dva desetljeća u nekoliko navrata ste nam pomogli, a nadamo se da će tako biti i ovaj put. Jer, Novi list je dio riječkog identiteta.”
Sindikat novinara Hrvatske, podružnica Novi list,
glavni povjerenik Marinko Glavan
Nezavisni sindikat Novi list,
predsjednik Ivan Biondić
Sindikat grafičkih i nakladničkih djelatnosti Hrvatske, podružnica Novi list,
glavni povjerenik Slaven Brkljačić
Predstavnik radnika u Nadzornom odboru Novog lista
Damir Cupać
Predstavnik radnika u Nadzornom odboru Novog lista
Dušan Lužaić
Hrvatsko novinarsko društvo, podružnica Novi list
predsjednik Denis Romac
Glavni urednik
Branko Mijić
Izvršni direktori:
Ankica Kruljac
Radenko Jelčić
Draženko Linić
Zoran Bubnjić
