Čitam tako iz zapisnika da je na 16. sjednici Izvršnoga odbora Hrvatskog novinarskog društva u utorak, 2. listopada u 16 sati izviješteno ”da HND hitno treba izabrati prostor (Novinarskog doma) koji će se staviti pod hipoteku za kredit za obje banke” (u ostalim dokumentima spominju se Hrvatska poštanska banka i Sber banka). [Read more…]
Tomislav Jakić: ”Novinarstvo se ne napušta, nego se brani!”
Tomislav Jakić doajen je hrvatskog novinarstva koji je dugi niz godina bio jedan od najprepoznatljivijih novinar Radio-televizije Zagreb, gdje je od 1966. radio u redakciji vanjske politike. Jakić, koji je i danas aktivan kao novinar, za naš web govori o svojim iskustvima i stanju u hrvatskom novinarstvu. |
|
Gospodine Jakiću, premda ste u mirovini i dalje puno pišete i čest ste sugovornik u dijelu medija kada se govori o vanjskopolitičkim temama, a uskoro vam izlazi i knjiga kolumni.
Rekao bih da vas dojam vara. Da, prisutan sam i dalje, možda je bolje reći: još uvijek sam prisutan u medijskom prostoru. Ali to se svodi na dva teksta mjesečno u tjedniku Novosti, ponekad i na neki tekst napisan isključivo za portal tacno.net ili forum.tm. Direktni utjecaj vladajućih je neporeciv, njegov se intenzitet mijenja ovisno o tome koja je ekipa na vlasti, ali najgore je to što je HRT izgubio karakter javne televizije, što sve više uvodi u program sadržaje, a i formu, koji javnoj instituciji nisu primjereni i što je sve više usredotočen na komercijalnu stranu svoje aktivnosti, umjesto da bude ono što bi i trebao biti: servis u službi javnosti, ponavljam: javnosti, a ne vlade, ne bilo koje stranke, ne bilo koje interesne skupineTelevizije me, mislim na HTV, N1 i Al Jazeeru, ponekad pozovu na razgovor o nekoj aktualnoj vanjskopolitičkoj temi, to radi i Radio 101, ali niti su ti pozivi tako česti, niti bi meni ikada palo na pamet da se pretvorim u neku vrstu komentatora opće prakse, pa da prihvaćam govoriti ili pisati o bilo čemu. Zato sam ne jednom i odbio pozive smatrajući da za temu koja mi je predložena nisam dovoljno kompetentan. A što se tiče knjige koju spominjete – da, nadam se da će se početkom jeseni pojaviti knjiga mojih odabranih kolumni uz desetak dosad neobjavljenih tekstova što sam ih napisao u kasnu jesen godine 2017., kada sam se, zgađen atmosferom ne samo na medijskoj sceni nego i u društvu, pokušao povući s javne i medijske scene. Nisam izdržao i, eto, tu sam. Energije vam nikad nije nedostajalo? Kako gledate na stanje u hrvatskim medijima? Imam, rekao bih, onoliko energije koliko je primjereno čovjeku mojih godina, a koji nema nikakvih ozbiljnih zdravstvenih problema. I koji nije izgubio interes za sve što se događa oko njega, i u neposrednoj okolini, i u svijetu. Pitate me za stanje u hrvatskim medijima. Mogao bih odgovoriti jednom riječju: žalosno. No tim uopćavanjem bio bih nepravedan prema zaista rijetkim medijima koji nastoje održati profesionalnost i dignitet profesije, kao i prema također rijetkim pojedincima koje toleriraju, čini mi se kao neku vrstu alibija, u redakcijama mainstream medija koji su, više ili manje očito, ”glajhšaltovani”. Ide to dotle da se u jednoj velikoj medijskoj kući novinarima propisuje kojom riječju smiju opisivati neku stvar. Na koga, odnosno na što mislite? Ne mogu ulaziti u pojedinosti jer bih samo doveo u neugodnu situaciju mlade kolege koji mi se ponekada potuže na sve što moraju otrpjeti da bi sačuvali radno mjesto. Onima koji vole novinarstvo, koji shvaćaju što su novinarska etika i što je profesionalni pristup novinarstvu, svima koji znaju da biti novinar ne znači i ne smije značiti služenje bilo kojem ”gazdi”, nego samo i isključivo istini i javnosti, svima njima poručio bih samo jedno: novinarstvo se ne napušta, novinarstvo se braniPosebna je priča javni radiotelevizijski servis, gdje ste vi i započeli karijeru da bi devedesetih s mnogim drugim kolegama preko noći postali nepoželjni. Koliko HRT zadovoljava svoju zadaću javnog medija? HRT je počeo skretati s puta, zanemario je ono što je ključna zadaća javnog medija onoga trenutka kada je ušao u utrku s komercijalnim medijima. Da se razumijemo: to nije bilo jučer. To je trend koji traje godinama. Direktni utjecaj vladajućih je neporeciv, njegov se intenzitet mijenja ovisno o tome koja je ekipa na vlasti, ali najgore je to što je HRT izgubio karakter javne televizije, što sve više uvodi u program sadržaje, a i formu, koji javnoj instituciji nisu primjereni i što je sve više usredotočen na komercijalnu stranu svoje aktivnosti, umjesto da bude ono što bi i trebao biti: servis u službi javnosti, ponavljam: javnosti, a ne vlade, ne bilo koje stranke, ne bilo koje interesne skupine. Kako promijeniti takvu situaciju? Dojam je da je postalo normalno da u poslijepodnevnom terminu gledamo čovjeka kako neometano 15 minuta priča kako je Jasenovac bio radni logor u kojem su ljudi rado boravili. U američkom kvizu rekli bi da ste mi postavili pitanje za milijun dolara. Ne znam kako promijeniti takvo stanje, ali definitivno znam, vidim i osjećam da HRT nema jedinstvenu uređivačku politiku. To ne znači nikakvo jednoumlje, nego naprosto to da se zna koje će vrijednosti javna radio-televizija promicati, kojim će se temama – u interesu najšire javnosti – baviti, kako će im prilaziti, kakve će ljude dovoditi u svoje programe. Imam dojam, možda griješim, da unutar HRT-a postoje, i profesionalno i svjetonazorski gledano, različite skupine, pa se program formira ovisno o tome na koji njegov segment ova ili ona skupina ima presudan utjecaj. Devedesetih je najveći pritisak na medije dolazio od političkog vrha da bi kasnije primat preuzele velike tvrtke sa svojim oglasima. Upravlja li se i danas negdje iz sjene? Da, rekao sam već. Utjecaj na medije nedvojbeno postoji. Možda se baš izravno ne upravlja, kako vi kažete, ali se itekako utječe. I na program i na ljude koji ga stvaraju. Utječe vlast, utječu pojedine stranke, utječu interesne skupine, utječu oglašivači. Oni koji rade u novinarstvu, čast iznimkama koje su zaista rijetke, i ne mogu reći da rade u slobodnim medijima niti da su sami slobodni. Desnica vas i danas naziva ”komunjarskim novinarom“, mada niste, što je manje poznato, nikada bili član Saveza komunista Jugoslavije za razliku od dežurnih kritičara. HRT je počeo skretati s puta, zanemario je ono što je ključna zadaća javnog medija onoga trenutka kada je ušao u utrku s komercijalnim medijima. Da se razumijemo: to nije bilo jučer. To je trend koji traje godinamaNe, član Saveza komunista nikada nisam bio, tri sam puta odbio podnijeti molbu za primanje u Partiju, a kakvim me sve nazivima ”krsti” desnica uopće me ne zanima. To što se njima ne sviđa da iznosim činjenice i da na temelju činjenica argumentirano zaključujem – to je njihov problem. Oni, naime, pate od bolesti koja se zove nesposobnost suočavanja s istinom i odbijanje suočavanja s istinom. Kako onom o prošlosti, tako i onom o današnjici. Ozbiljna bolest koja se kao zaraza širi našim društvom. Rođeni ste u Zagrebu i to usred rata. Kako ste se odlučili za novinarski posao? Ne bih mogao reći da sam se odlučio. Bilo je to, da tako kažem, najprije letimično poznanstvo koje se s vremenom pretvorilo u ljubav, profesionalnu naravno. Kao student prava javio sam se na natječaj tadašnje Radio-televizije Zagreb koja je za svoje programe tražila mlade novinare. Prošao sam višemjesečno rigorozno testiranje, apsolvirao dvogodišnju internu novinarsku školu RTZ-a, prošao godišnje jednomjesečne prakse u redakcijama radija i televizije koja je tada tek stasala. Upoznao sam kroz to novinarski poziv i zavolio ga. Našao sam u njemu sebe. Mislim da je time sve rečeno. Koje putovanje vam se posebno urezalo u sjećanje? Ono prvo, na Sinaj, neposredno nakon Oktobarskog rata godine 1973. Bilo je, naravno, kasnije i drugih, zanimljivih i izazovnih, bilo je intervjua s vrlo interesantnim sugovornicima; već i samo nabrajanje predaleko bi nas odvelo. S početka devedesetih posebno je zanimljiv zadatak bio pratiti Franju Tuđmana i Gojka Šuška po SAD-u, što ste opisali u knjizi ”Nisam zavijao s vukovima – sjećanja otrgnuta zaboravu“ (Plejada, 2010.). Da, to je bilo zanimljivo, a za mene i otrežnjavajuće. Na tom sam putovanju spoznao tko su ljudi koji su uzeli sudbinu Hrvatske u svoje ruke i dobio sam prilično jasnu predodžbu o tome kako će se stvari razvijati. Do dana današnjega. Nakon HRT-a karijeru ste nastavili u Hini, pa na Radiju Slobodna Evropa u Pragu, Kako ste preživljavali tih godina? Bilo je i drugih poslova, bio sam profesionalni tajnik Akcije socijaldemokrata Hrvatske, bio sam predstavnik za javnost Instituta Otvoreno društvo, bio sam glavni urednik i direktor riječke televizije Kanal RI, bio sam kolumnist dnevnog lista Vjesnik. Ukratko: radio sam što sam mogao, uglavnom kao novinar, ali ponekada i izvan novinarstva. Bile su to godine preživljavanja, no – da me ne biste pogrešno shvatili – ne tužim se, bilo je kolegica i kolega koji su u to vrijeme imali daleko traumatičnija iskustva. Ostajali su doslovno na ulici, izgubili su egzistencijalnu osnovu, iskusili su što znači biti otpisan po kratkom postupku, pa uz to i etiketiran na najgori mogući način. Mene su, srećom, takve stvari samo rubno dotaknule. Tuđman je bio čovjek koji je mislio da ima mesijansku misiju, Mesić je bio s obje noge na zemlji i u prvome planu nije vidio sebe, nego Hrvatsku i sve njezine građaneNakon demokratskih promjena postali ste savjetnik predsjedniku Stjepanu Mesiću s kojim ste i danas u dobrim odnosima. Koliko se Mesić razlikovao od Tuđmana i kako, po vašem mišljenju, Kolinda Grabar-Kitarović stoji prema njima dvojici? Odgovorit ću vrlo kratko, jer bi svaka detaljnija analiza tražila previše vremena i prostora. Tuđman i Mesić bili su dva svijeta, različiti karakteri, različiti pristupi visokoj funkciji koju su obnašali. Tuđman je bio čovjek koji je mislio da ima mesijansku misiju, Mesić je bio s obje noge na zemlji i u prvome planu nije vidio sebe, nego Hrvatsku i sve njezine građane. Aktualna Predsjednica priča je za sebe i kako njezin mandat još traje, neka mi bude dopušteno da se suzdržim od svakog daljeg komentara. U nekim kolumnama koje sam napisao bio sam određeniji. Na nedavnoj promociji knjige pokojne novinarke Tatjane Tagirov ”Optužujem“ (Documenta, Žene u crnom, 2018.) prikazana je snimka na kojoj Tanja u nekoj televizijskoj emisiji na pitanje voditelja što bi poručila mladima novinarima odgovora: ”Poručujem im da batale ovaj posao!” Što biste im vi poručili? Upravo suprotno. Onima koji vole novinarstvo, koji shvaćaju što su novinarska etika i što je profesionalni pristup novinarstvu, svima koji znaju da biti novinar ne znači i ne smije značiti služenje bilo kojem ”gazdi”, nego samo i isključivo istini i javnosti, svima njima poručio bih samo jedno: novinarstvo se ne napušta, novinarstvo se brani. Uz mali dodatak. U predgovoru knjizi mojih kolumni što ste je spomenuli na početku razgovora napisao sam da je to svojevrsni nekrolog novinarstvu kakvo sam poznavao i kakvo ono, prema mojem dubokom uvjerenju, mora biti. Drugim riječima: moja je generacija svoje odslužila, na mladima je da se izbore za dignitet profesije, ali i za svoj osobni. Jer te su dvije stvari nedjeljive. (Prenosimo s portala hnd.hr).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE. |
Bahati postupak koji pokazuje ništavilo na HRT-u
Sabor, Vlada i Programsko vijeće HRT-a trebali bi zaustaviti korištenje javnog novca za zastrašivanje novinara na HRT-u, a ako oni to neće učiniti civilno društvo će se organizirati i pozvati građane na pobunu, poruka je s tiskovne konferencije ”Javni medijski servisi i ljudska prava“ koju su aktivistice Vesna Teršelič, Sandra Benčić i Sanja Sarnavka u četvrtak održale u Kući ljudskih prava u Zagrebu povodom izvanrednog otkaza predsjedniku HND-a Hrvoju Zovku na javnom medijskom servisu. [Read more…]
Izjava podrške kolegi Hrvoju Zovku
(Opaska uredništva Autografa: Pošto se kao podrška predsjedniku HND-a javilo puno kolegica i kolega, udruženja i institucija, popis novinara koji se ovdje donosi je samo simboličan i utanačen u ponedjeljak navečer. Sada bi broj potpisnika bio zaista golem). Više od pedeset novinara iz dvadesetak televizijskih kuća, portala, dnevnih novina, tjednika i radio postaja potpisalo je izjavu solidarnosti s Hrvojem Zovkom, novinarom i urednikom HRT-a te predsjednikom HND-a, zbog postupka izvanrednog otkaza kojeg je prošloga tjedna pokrenula uprava HRT-a. Izjavu solidarnosti prenosimo u cijelosti: “Mi, novinari i medijski radnici, ovim se putem solidariziramo s predsjednikom strukovne udruge, HND-a, te novinarom HRT-a Hrvojem Zovkom, kojem se prijetilo (sada već dobio, op. Autografa) izvanrednim otkazom. Svojim radom, priznanjima, moralnim i profesionalnim standardima, Zovko nipošto nije zaslužio da dobije otkaz u javnom mediju, koji se otkazima služi kao metodom pritiska, i egzistencijalne ucjene vlastitih zaposlenikaSvojim radom, priznanjima, moralnim i profesionalnim standardima, Zovko nipošto nije zaslužio da dobije otkaz u javnom mediju, koji se otkazima služi kao metodom pritiska, i egzistencijalne ucjene vlastitih zaposlenika. HRT, medijska kuća koja se financira novcem svih građana, u posljednje je vrijeme sve manje relevantan medij, a svoje zakonske zadaće jedva ili uopće ne ispunjava. Pritom je tvrtka s uvjerljivo najvećim brojem izvanrednih otkaza novinarima i drugim zaposlenicima u posljednjih pet godina. Stoga tražimo da se povuče otkaz Hrvoju Zovku, i da se umjesto terora nad svojim zaposlenicima, HRT konačno primi vlastitog posla, za koji je, za razliku od drugih medija, svakoga mjeseca izdašno i uredno plaćen”. POTPISNICI: Predrag Blagojević, gl. urednik Južnih vesti |
Postupak protiv Hrvoja Zovka udar je na HND
Postupak otkazivanja ugovora o radu na radnom mjestu urednik-koordinator, pokrenut na temelju prijave urednice Odjela IMS-a HTV-a Katarine Periša Čakarun, u finalnoj je fazi. Uprava HRT-a munjevito je Radničkom vijeću predložila najtežu sankciju za Zovka i Radničko se vijeće o tom prijedlogu mora očitovati do ponedjeljka, iako konačni stav Radničkog vijeća ne obvezuje Upravu HRT-a.
Hrvoje Zovko je prije nekoliko dana podnio molbu za razrješenjem s mjesta izvršnog urednika programa HTV 4, informativnog kanala javne televizije, a dan kasnije je poslao i pisano obrazloženje ostavke, u kojem je ukazao na pritiske, cenzuru, prigovorio zbog neprofesionalnog izbora tema, organizacijskog kaosa i ozbiljnih tehničkih problema u realizaciji programa HTV 4.
Uslijedio je poziv na razgovor od strane njegove urednice Periša Čakarun u kojem je ona prihvatila njegovu ostavku.
Hrvatsko novinarsko društvo (HND) najoštrije osuđuje pokretanje postupka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu novinaru i uredniku HRT-a te predsjedniku HND-a Hrvoju Zovku
No, samo dva sata kasnije Zovko je pozvan na drugi sastanak kod urednice Periše Čakarun koja je iznijela niz, po njegovom sudu, neargumentiranih optužbi na njegov račun, među kojima i prigovor zbog njegova angažmana u HND-u.
Razgovor koji se pretvorio u verbalnu svađu, kakve su uobičajene u redakcijama, Uprava je iskoristila kao povod za pokretanje drakonskog postupka izvanrednog otkaza ugovora o radu, dok Uprava javnog televizijskog servisa ovih dana nije pokrenula ni najblaži disciplinski postupak protiv odgovornih koji su na HRT-ovom teletekstu dječji ustaški logor proglasili domom za siročad koji su napali partizani.
Upozoravamo kako je s HRT-a u javnost pušten navodni nacrt odluke u kojem se na krajnje jednostran i zlonamjeran način insinuira događaj iz prijave protiv Zovka, iako svjedoci događaja, baš kao i Zovko u svom očitovanju, takve navode negiraju.
HND je uvjeren da do ovog postupka ni ovakve odluke Uprave HRT-a ne bi došlo da Zovko nije predsjednik HND-a i zbog toga je ovdje riječ o izravnom udaru Uprave HRT-a na HND.
Uostalom, Zovko je i u razgovoru sa svojom urednicom koji je iskorišten kao povod za pokretanje postupka stavljen pred lažnu dilemu: HRT ili HND.
Upozoravamo kako je s HRT-a u javnost pušten navodni nacrt odluke u kojem se na krajnje jednostran i zlonamjeran način insinuira događaj iz prijave protiv Zovka, iako svjedoci događaja, baš kao i Zovko u svom očitovanju, takve navode negiraju
Ukazujemo na činjenicu da se članstvo u strukovnoj organizaciji hrvatskih novinara na HRT-u, ustanovi koja bi trebala promicati slobodu govora, tretira kao krimen zbog kojeg su ranije brojne kolegice i kolege, aktivni članovi HND-a, bili izloženi otkazima, opomenama i profesionalnoj marginalizaciji.
Zovko je član HND-a od 1997., a od siječnja 1998. radi na HRT-u kao novinar i urednik. Višestruko je nagrađivan i nikada nije dobio niti jednu prijavu ili opomenu.
HND smatra da u demokratskom društvu njegov angažman u HND-u ne smije biti predmet bilo kakvog progona, pritisaka ili drugih radnji na njegovom profesionalnom radnom mjestu, a posebice otkazivanja ugovora o radu.
HND je o ovim događajima izvijestio Europsku i Međunarodnu federaciju novinara (EFJ i IFJ), Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju, Europsku radiodifuzijsku uniju, Reportere bez granica i druge međunarodne organizacije.
Za Izvršni odbor HND-a:
Potpredsjednik HND-a Denis Romac
Potpredsjednica HND-a Slavica Lukić
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.
Najavom otkaza Zovku umiru i zadnji argumenti za obranu HRT-a
Iako sam i osobno napisao puno tekstova o srozavanju mnogih kriterija i sveopćoj destrukciji na HRT-u, nisam nikako mogao prihvatiti tezu da je zbog svega toga javnu radio-televiziju potrebno do kraja uništiti, oduzeti joj pretplatu i izručiti je tržištu. [Read more…]
Eutanazija novinarstva: nestane li HND ovdje nastaje mrak
Neprijateljstvo države prema medijima kontinuitet je proteklih 27 godina – o tom neće dvojiti nitko tko išta zna o ”medijskoj politici” golemog dijela zakonodavnih, izvršnih i sudskih vlasti ove zemlje. [Read more…]
HND upozorava: sve je više napada i prijetnji novinarima!
Sve je više napada na novinare: samo u posljednja tri mjeseca dogodilo se jedno teško ozljeđivanje i šest ozbiljnih prijetnji, a političari šute, i time postaju suučesnici, ustvrdilo je danas Hrvatsko novinarsko društvo. [Read more…]
Hebrang nikada ne laže, samo ne govori istinu i potiče mržnju
Što je to ne-istina?
Gospodin Andrija Hebrang ušao je onom slavnom izjavom o istini, neistini i laži u povijest hrvatske politike kao mjera iskrenosti i odgovornosti političara prema građanima. A letvicu je postavio zaista nisko. [Read more…]
Novinarski dom nije imovina Hrvatskog novinarskog društva!
U Jutarnjem listu je 21. lipnja 2018. godine objavljen članak novinarke Ivanke Toma pod naslovom ”Profesor Miličić opet osuđen jer je o šefu Ustavnog suda pisao kao o plagijatoru”. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- …
- 10
- Next Page »