Onako kako je većim dijelom prošla 2013. godina, nastavila se i ova 2014. – slučajem Perković. Prvo se on zvao ”europski uhidbeni nalog”, pa ”lex Perković”, onda se pretvorio u ”prijetnje EU sankcijama”, da bi se jesenas Vlada u zadnji čas izvukla. Zatim su se uplele i ”ustavne promjene”, pa je sve palo u vodu, da bi sada Perković opet ostao na brisanom prostoru.

 

U međuvremenu, ima samo jedna novost – Zdravko Mustač, nadređeni Perkoviću u Udbi prije tridesetak godina. Za njega su mediji tek od prije koji dan počeli pokazivati veći interes, jer i za njim je Njemačka poslala nalog za izručenje.

 

Ostalo je isto – opet slušamo potpuno suprotstavljena pravna tumačenja je li nastupila zastara za kazneni progon zbog  likvidacije Stjepana Đurekovića iz 1983. godine i ponovno kreće nadmudrivanje izvršne vlasti sa zakonima i (sudskim) institucijama ove države. U svemu tome, vodu mute i brojne priče nekadašnjih udbaša, ražalovanih političara, navodno autentičnih svjedoka tog vremena i promišljanja raznih analitičara.

Je li Perković još uvijek aktualan zato što se na njegovu slučaju radilo u Hrvatskoj i nakon 1991. godine, pa se zastara računa od nekog kasnijeg datuma, a Mustač nikad nije bio istraživan, pa zato njegov slučaj treba staviti ad acta? Možda. Nije do kraja jasno

 

Kulminacija se dogodila ovog četvrtka kada je Županijski sud u Velikoj Gorici odlučio da nema temelja za izručenje Zdravka Mustača zbog zastare, a samo dan ranije Županijski sud u Zagrebu potvrdio je da je nalog te iste Njemačke u slučaju Josipa Perkovića – utemeljen  i da Perković treba odgovarati pred njemačkim sudom.

 

Teško da građani, pa i natprosječno zainteresirani, mogu shvatiti zbog čega je do toga došlo. Tko je u pravu, Zagreb ili Velika Gorica? Ili oba suda?

 

Je li međunarodno preuzeta obaveza, odnosno tzv. europski uhidbeni nalog ”jači” od domaćih zakona, pa je u pravu zagrebački sud ili je domaća zastara zapreka izručenju, što je rekao velikogorički sud?  Ili je, ipak, riječ o dva različita slučaja? Je li Perković još uvijek aktualan zato što se na njegovom slučaju radilo u Hrvatskoj i nakon 1991. godine, pa se zastara računa od nekog kasnijeg datuma, a Mustač nikad nije bio istraživan, pa zato je njegov slučaj treba staviti ad acta? Možda. Nije do kraja jasno.

 

Ili su možda dvije različite odluke dva suda iste nadležnosti, zapravo, signal da u Hrvatskoj pravosuđe opasno šteka, kada u istoj (?) stvari u samo 24 sata razlike sudovi donose oprečne odluke? Ako je tome tako, opravdano je pitanje što se događa sa „običnim“ sudskim sporovima koje vode N.N. građani. Je li doista bolje voditi neki imovinski spor u Sisku, a ne u Karlovcu, tužiti poslodavca zbog otkaza radije u Splitu nego, na primjer, u Zagrebu? Nadamo se da nije tako. Zapravo, trebalo bi da nije tako. Da postoji ujednačena sudska praksa za istovjetna djela.

U ovoj kakofoniji pravnih začkoljica i nejasnoća, upravo je taj politički dio najopasniji. I u tumačenju bivših vremena i – još više – u tumačenju ovoga danas, današnjih zakona, međunarodnih obaveza, aktualnih i budućih sudskih odluka. A toga će u slučaju Perković-Mustač biti napretek

 

Što se onda dogodilo? Je li se opet umiješala politika? Ni to nije isljučeno. Istog dana kada je sud u Velikoj Gorici odlučivao o (ne)izručenju Mustača, osvanula je naslovnica Jutarnjeg lista s porukom neimenovanog izvora u Vladi. Sakriven iza anonimnosti, a ipak dobro pozicioniran u Banskim dvorima, taj ”Netko” se jako ljutio što je Županijski sud u Zagrebu dan ranije zaključio da Perkovića treba izručiti Njemačkoj.

 

”Ova odluka je udar na državu, sudovi ne provode hrvatske zakone”, objavljeno je masnim slovima. U tekstu je citat visokog vladina izvora još žešči. Odluku zagrebačkog suda smatra ”skandaloznom” nazivajući je ”državnim udarom s pištoljem na vodu”. To su velikogorički suci sigurno pročitali. A jesu li i primili na znanje i ravnanje – ne znamo. Nadamo se da nisu, da su odlučivali isključivo po zakonu. To bi bilo jedino ispravno.

 

U ovoj kakofoniji pravnih začkoljica i nejasnoća, upravo je taj politički dio najopasniji. I u tumačenju bivših vremena i – još više – u tumačenju ovoga danas, današnjih zakona, međunarodnih obaveza, aktualnih i budućih sudskih odluka. A toga će u slučaju Perković-Mustač biti napretek.

 

Čeka nas i odluka Vrhovnog suda (za sada u slučaju Perković sigurno), možda i Ustavnog suda, a neki spominju i mogućnost da se u sve uključi i Sud EU u Luxembourgu. Zanimljivo će biti vidjeti i kako će se u svemu postaviti Državno odvjetništvo. Ono je do jučer, u ime hrvatske države, tvrdilo da je u slučaju Perković nastupila zastara, da bi danas, kada zastupa Njemačku, trebalo inzistirati da se i Perkoviću i Mustaču sudi pred njemačkim sudovima.

 

Ako politika (čitaj: vlast) bude u svim tim pravosudnim fazama držala pravosuđu nogu u vratima i usmjeravala sudove i državno odvjetništvo kako da rade i odlučuju, to će biti više od državnog udara s pištoljem na vodu. To će pravnu državu pretvoriti u običnu pjenu od sapunice.

 

(Prenosimo s portala forum.tm)