Imam ili nemam mira? To me zaista muči. Ne prođe dan a da ne maknem nekoga sa mog Facebook zida. Ima dana kada ih ”pobrišem” više. Em konstatiram da je netko lajkao neki fašistički portal tipa Dnevno, em relativno miran i ne aktivan subjekt odjednom stane psovati mene jer ”mrzim državu i sve što je hrvatsko”, pa se pitam što je dotični uopće radio na mome zidu, em se agresija pojavljuje među komentatorima, pa se nakon oštrog starta i prema dobrim nogometnim uzusima odmah hvatam za crveni karton… [Read more…]
Cirkus i šator
Moglo bi se možda reći – comedia e finita, no to je samo djelomično točno. “Povijesni sastanak” hrvatskog premijera sa suradnicima i vođama prosvjednika “šatoraša” iz Savske bio je doduše završna epizoda prve etape pobune dijela branitelja protiv aktualne vlasti, no svakako ne i završna klapa sapunice koja traje već sedam mjeseci.
Jer, u izbornoj godini, ni prosvjednici ni oporbene stranke koje ih podržavaju sigurno neće odustati od nakane da zagorčaju život Milanovićevoj Vladi i, baš kao i u vrijeme predsjedničkih izbora, “prepariraju” glasače za promjenu vlasti. SDP-u i koalicijskim partnerima, naravno, ne paše takav scenarij, no pasivnost, odnosno odustajanje od energičnih (zakonskih) mjera kojima se moglo pokušati riješiti problem ilegalaca iz Savske, do sada se pokazala kao uspješna strategija. [Read more…]
Klemm ruši državu, a Kolinda se češlja
Ako je itko još dvojio do sinoć, sada se nema razloga praviti neobaviješten: šef cirkusa u Savskoj, koji se jučer preselio na Trg svetoga Marka te iza 22 sata, nakon policijskog upozorenja da je prosvjed nenajavljen i kao takav ilegalan, a ilegalno je prosvjedovati tamo iza 22 sata, i koji je prešao na izvođenje točke ”nestajanja” sklonivši se u samoj župnoj crkvi je Josip Klemm.
Josip Klemm i ekipa šatoraša imaju se pravo skloniti unutar prostora crkve ako im crkvena vlast to dozvoli (a dozvoljava), jer je crkveni prostor nepovrediv, kako se jasno precizira u članku 7. stavak 2., 3. i 4. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima. [Read more…]
Kolindina flota luftmadraca
Već po prvoaprilskom običaju, jedan je internetski portal lansirao lažnjak koji veli da su se šatoraši iz Savske 66 “odvojili” od Republike Hrvatske te osnovali svoju “RH 1991”.
Medijska “podvala” je – kako i inače biva s prvoaprilskim umotvorinama – prozirna, naivna i, s proštenjem, bedasta, a u konkretnom slučaju i posve nemoguća. Zbog grubog kršenja ustavnopravnog poretka i samobitnosti Republike Hrvatske? [Read more…]
Ante i Zoki: morski muk
Ratna stihija u poratnoj Hrvatskoj melje sve pred sobom, uključujući zadnje ostatke smisla. (Pred)prošle je subote bilo osobito uzbudljivo: družina bijesnih šatoraša privremeno se izmjestila iz Savske u Krajišku ulicu, da bi formirala ponosni ljudski štit i uzviknula nekoliko sočnih parola pod prozorima stana premijera Zorana Milanovića, [Read more…]
Turudićeva šatoraška pravda
Pod šatorom, rekao bi Mao, cvjeta tisuću cvjetova. Nakon što su ”riješili” pitanje materijalne baze, napokon artikuliravši svoju ”listu želja Djedu Mrazu”, šatoraši i njihovi politički pokrovitelji prešli su na nadgradnju. [Read more…]
Pada Vlada!
(Muzika: Bajaga i instruktori: ”Pada vlada”; Lloyd Webber: ”Fantom u operi”; The Beatles: ”Let it Be”; W. A. Mozart: ”Dies Irae” iz ”Requiema”, Maksim Mrvica – N. Rimski Korsakov: ”Bumbarov let”; Amira Medunjanin: ”Što te nema”).
”Pada Vlada” pjevaju talentirani Bajaga i instruktori! [Read more…]
Jebu nam kevu nezahvalnu
Ključno mjesto svake rasprave na tu temu ono je famozno pitanje, majka svih pitanja: gdje si bio devedeset prve? Ono implicira da sugovornik, pička koja iz bilo kojeg od svih pogrešnih razloga – jer svaki je, shvatili ste, pogrešan – devedeset prve nije bila u uniformi, što dalje znači da svoj bijedni, ušljivi život duguje isključivo onome tko je devedeset prve uzeo oružje i stao na branik njegove slobode. [Read more…]
Tko smije da bije
Policija već mjesecima provodi kriminalističku istragu s ciljem otkrivanja organizatora prosvjeda u Savskoj 66, ispalio je načelnik sektora policije PU zagrebačke Davor Posilović za ”Al Jazeeru”.
Ako novinar nije postavljao pitanja na arapskom, potpuno je nejasno zašto Posilović tjera svoje policajce da istražuju nešto što svi u Hrvatskoj znaju i što se svakodnevno višekratno objavi u medijima.
Primjerice, da im skratimo muke, u nedjelju je Hina u 14 sati i 30 minuta emitirala vijest iz Šibenika u kojoj se kaže: ”Na novinarsku opasku kako je Josip Klemm, jedan od organizatora prosvjeda u Savskoj, rekao da je antibraniteljski prosvjed organiziran po naređenju premijera Zorana Milanovića, Karamarko kaže da ne bi želio baratati imenima…”.
Ako policija ne zna tko je Josip Klemm, dovoljno je uguglati njegovo ime i saznati da se radi o bivšem pripadniku ATJ Lučko, čelniku Udruge specijalne policije, direktoru i suvlasniku tvrtke ”Klemm sigurnost” kojeg je, valjda ta ista policija, svojedobno privela zbog sumnji da je prevario državu i malverzacijama izvukao nešto više od tri milijuna kuna…
Ako policija ne zna tko je Josip Klemm, dovoljno je uguglati njegovo ime i saznati da se radi o bivšem pripadniku ATJ Lučko, čelniku Udruge specijalne policije, direktoru i suvlasniku tvrtke ”Klemm sigurnost” kojeg je, valjda ta ista policija, svojedobno privela zbog sumnji da je prevario državu i malverzacijama izvukao nešto više od tri milijuna kuna…
Inače, Klemm je onaj koji je za subotnjeg prosvjeda raspoređivao i organizirao tisuću ljudi ispred šatora u Savskoj 66 stavljajući u prvi borbeni red kao živi zid invalide Domovinskog rata u kolicima.
Doduše, Klemma prisutnih 300 policajaca nije moglo vidjeti, jer su mu okrenuli leđa dok su njihovi kordoni licima bili okrenuti prema 250 ljudi koji su željeli na mirnom prosvjedu poručiti ”Stop teroru ‘šatoraša”’ koji već četiri mjeseca bespravno logoruju u metropoli.
Kad već radimo Posilovićev investigativni posao, upućujemo ga na tekst kolege Ladislava Tomičića objavljenog u ”Novom listu” 26. listopada 2014. godine. U njemu crno na bijelo piše: ”Poruku ovakvog sadržaja dobili smo 20. listopada u 20 sati i 35 minuta: ‘Pozivaju se hrvatski branitelji u utorak, 21.10. u 9:00 sati da se odazovu i OBAVEZNO pridruže odlučnom prosvjedu pred Ministarstvom branitelja, Zagreb, Savska 66.. Sad ili nikad! Ovaj put nema uzmaka! Pozovite sve i proslijedite poruku!’
Pošiljatelj poruke bio je Mirko Ljubičić zvani Šveps, bivši obavještajac i pomoćnik predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga za sigurnost. Dan ranije njegov šef iz Holdinga Slobodan Ljubičić završio je u pritvoru, zajedno sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.”
Ne istražuju, naravno, Solomon Posilović (”Prosvjed nije nelegalan, ali za njega ne postoje zakonski uvjeti”!?) i policija nikoga od organizatora Savske 66, niti im to pada na pamet. Niti će bilo koga privesti, čak ni bjelodane i samopriznate organizatore i logističare.
Policija zna jako dobro što čini. Savska 66 postala je država u državi, zato su Klemm i njegova paravojska štićene osobe, baš kao i teritorij, posjed koji su uzurpirali
Znaju oni što im je činiti u ovoj inverziji svega normalnog, zakonitog, logičnog, i to svesrdno čine. Štite jake od slabih, tri bojne u čizmama i maskirnim uniformama od 250 civila, specijalca i zaštitara Klemma od gospođe Vjere Belković i njezinog transparenta na kojem piše: ”Borili ste se za sebe, a ne za Hrvatsku! Imate velike mirovine i politički ste manipulirani.”
Kao što su dan ranije priveli mladca koji se usudio suprotstaviti šatorašima, s gaćama u rukama i transparentom – ”Ja imam PTSP od nerada”. Dok se s druge strane čulo: ”Četnici, četnici…”.
Dakle, policija zna jako dobro što čini. Savska 66 postala je država u državi, zato su Klemm i njegova paravojska štićene osobe, baš kao i teritorij, posjed koji su uzurpirali.
Taj i takav legitimitet dala im je i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović stalnim posjetama, izabravši jednog od njih, Antu Deura, za svog najbližeg suradnika.
I tko onda tu i koga smije da bije?
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Jadnoibijedno.hr
Osim s lijepim brojem news portala, Hrvatska raspolaže još i ljepšim brojem takozvanih gnews (da ne bude zabune, valja čitati: gnjus) portala. Oni se uređuju s jednakom suptilnošću kojom se pišu postovi ispod tuđih članaka na internetu.
Kao što zapjenjeni komentatori zaklonjeni nickovima ne žale truda da bi glavne junake tih tekstova ili njihove autore namazali katranom i posuli perjem, tako su i korifeji elektroničkih gnewsoba bez zadrške predani zadaći odstrela onih koji im se nađu na putu.
Kao što zapjenjeni komentatori zaklonjeni nickovima ne žale truda da bi glavne junake tih tekstova ili njihove autore namazali katranom i posuli perjem, tako su i korifeji elektroničkih gnewsoba bez zadrške predani zadaći odstrela onih koji im se nađu na putu
Samo rijetki čija su imena iz ovih ili onih razloga u javnom optjecaju, uspjeli su uteći milosti da ih urednici takvih portala barem jednom ne zavaljaju po prašini. Hvala na pitanju, u bezbroj prilika počašćen sam laskavim pogrdama sa sličnih adresa, pri čemu sam u više navrata ostao zapanjen lakoćom kojom bi me dotična gospoda prvo ispljuvala, pa onda nakitila etiketama koje se uzajamno potiru.
U istoj rečenici znao sam biti i četnik i autonomaš, i dijete vojnog lica i militantni koljenaš, i komunjara i mason…
Ako ste dovoljno dugo izloženi takvoj kampanji i ako baš niste mimoza, naučite se živjeti sa stigmom “svoga” velikosrpstva, boljševizma, slobodnog zidarstva, čega sve ne.
Uostalom, lako se utješiti zaključkom: ako me tuku “samo” pridjevima, pa pišu da sam ‘vaki i ‘naki, nema veze, baš me briga, sve dotle dok mi ne počnu krivotvoriti biografiju i izmišljati događaje u kojima sam tobože sudjelovao.
Još jednom hvala na pitanju, ni toj milosti nisam utekao. No, ni bogato osobno iskustvo s našim ljupkim gnews portalima nije me uspjelo valjano pripremiti za gadariju u koju sam prije kojidan do grkljana utopljen na nekoliko elektroničkih adresa.
Stvar je utoliko jadnija što moja malenkost nije bila izravnom metom gnewsoba, nego neka vrsta kolateralne žrtve. Pravi cilj napada bio je Zoran Erceg, Splićanin s braniteljskim stažem, koji se drznuo kazati kako ne dijeli pučističku ognjicu šatoraškog zdruga iz Savske ulice.
U jednom od pogromaških tekstova kojim se htjelo razmrviti njegov lik i djelo, citiran je i stanoviti umirovljeni časnik Hrvatske vojske Ivan Tomić koji je Ercegu uputio sedam uznemirujućih retoričkih pitanja.
Uostalom, lako se utješiti zaključkom: ako me tuku “samo” pridjevima, pa pišu da sam ‘vaki i ‘naki, nema veze, baš me briga, sve dotle dok mi ne počnu krivotvoriti biografiju i izmišljati događaje u kojima sam tobože sudjelovao
Peto po redu glasi ovako: “Je li o vama pisao Ivica Ivanišević prije par godina u Slobodnoj Dalmaciji, kad je otkrio tko ste vi, gospodine Erceg?” Naravno, pitanje implicira da sam istraživačkim marom prokazao prozvanog kao moralno suspektnu kukavelj.
Beščasnik Ivan Tomić (ako takav uopće postoji) na tome ne staje, nego od Ercega traži očitovanje je li imao veze s novcima Ferala od kojih su se “kupovali stanovi”, dodaje tome opasku kako je dotični tjednik “Ivaniševiću ostao dužan 20-30 tisuća dolara”, pa zaključuje tiradu upravo potresnim pitanjem: “Gdje je njegov (naime, moj – op. a.) zarađeni novac?”
Skrušeno priznajem, tašta sam osoba, komplimente mi je drago čuti i rado ih primam, no u ovom slučaju, ma koliko nevoljko, moram odbiti svečanu zahvalnost gospodina Tomića za moj tobožnji investigativni trud.
Rado bih raskrinkao svakoga negativca, ako treba, očepio bih i Zorana Ercega da sam kojim slučajem imao operativnih saznanja o njegovim grijesima. Nevolja je, međutim, u tome što do prije desetak dana nisam znao da on uopće postoji.
Nadalje, s velikim veseljem i još većim ponosom svakome ću priznati da sam kojih šest ili sedam godina bio novinar Feral Tribunea.
Moje veselje i ponos bili bi kudikamo manji da mi je dotični poslodavac ostao dužan “20-30 tisuća dolara”. Jebiga, nije: ni jednu jedincatu lipu, a kamoli tek šuštavo brdašce zelenih novčanica s mrtvim predsjednicima na aversu.
Da i ne spominjem činjenicu kako dolare nikada nisam bio u prilici vidjeti na Šetalištu Bačvice, jerbo smo plaće primali u manje glamuroznoj, naime, hrvatskoj valuti.
Što vam poslije svega preostaje? Ustati tužbama protiv pravnih osoba zaklonjenih iza internetskih domena tipa jadnoibijedno.hr.? Da je život malo dulji, to bi možda i vrijedilo truda
Pretpostavljam da možete shvatiti moju muku. Razmjerno je neugodno čitati uratke gnews piskarala koji vas otpisuju kao izdajničko smeće. No, i od toga postoji nešto neusporedivo gore: kada vas takvi počnu hvaliti, pa još u vaše ime krenu utjerivati i nepostojeći, astronomski dug, valjda zabrinuti za egzistenciju vaše obitelji.
Što vam poslije svega preostaje? Ustati tužbama protiv pravnih osoba zaklonjenih iza internetskih domena tipa jadnoibijedno.hr.? Da je život malo dulji, to bi možda i vrijedilo truda.
Ovako, možemo se tek jalovo nadati da će institucije pravnog poretka konačno uspjeti razabrati očigledno: da je medijski prostor ove zemlje temeljito zagađen, da su zagađivači svima poznati i da bi im konačno netko trebao ispostaviti račun za de jure novinarska, a de facto kaznena djela.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
